Bosna i Hercegovina u Osmanskom Carstvu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 5:
Nakon osvajanja [[Srbija|Srbije]], [[Osmansko Carstvo|Turci]] su namjeravali napasti Bosnu. Bosanski kralj [[Tvrtko II. Kotromanić|Tvrtko II.]] nalazio se u teškim prilikama. Morao je plaćati Turcima godišnji [[danak]] od [[1437.]] godine. Kako je zemlja bila u neprestanim ratovima, nije bilo novaca da se danak plaća redovno, zato je kralj umjesto danka Osmanlijskom carstvu morao prepustiti neke tvrđave na istoku zemlje. Time su Turci dobili dobar položaj iz kojeg su poduzimali navale i pljačke, a ujedno su i malo pomalo islamizirali bosansko plemstvo. No uz svu ozbiljnost položaja, među bosanskim plemstvom je vladala svađa. Tvrtka je [[1443.]] naslijedio nezakoniti sin [[Stjepan Ostoja|Stjepana Ostoje]], [[Stjepan Tomaš]]. [[1461.]] je na vlast došao [[Stjepan Tomašević]], sin Stjepana Tomaša. Stjepan je uskratio plaćanje danka [[Sultan|sultanu]], jer se uzdao pomoći pape i [[Matija Korvin|Matije Korvina]], ugarsko-hrvatskog kralja. Dok je Korvin bio zauzet pregovorima s njemačkim carom [[Fridrik III., car Svetog Rimskog Carstva|Fridrikom III.]], sultan [[Mehmed II.]] je provalio [[1463.]] u Bosnu s 150 000<ref>dr. [[Oton Knezović]], Hrvatska povijest, Zagreb, HKD Sv. Jeronim, 1918.</ref> vojnika. Kad je sultan stigao u Bosnu, kralj je napustio prijestolnicu [[Bobovac]] i pobjegao u [[Jajce]], a zatim u [[Ključ]]. Naposljetku je pogubljen. Kraljica majka [[Katarina Kosača-Kotromanić|Katarina]] pobjegla je u [[Dubrovnik]], a kasnije u [[Rim]]. Kraljev polubrat Sigismund i polusestra Katarina su odvedeni u tursko ropstvo, a žena kralja Stjepana [[Jelena Branković (Mara)|Jelena]] je pobjegla u [[Split]], a odatle u [[Turska|Tursku]], gdje je živjela do [[1495.]]<ref>{{eng oznaka}} Franz Babinger, William C. Hickman, Ralph Manheim, ''Mehmed the Conqueror and His Time'', Princeton University Press, 1992. godine, stranica 383.</ref>
Tvrdi grad [[Bobovac]], opkoljen [[19. svibnja]], predao se Turcima [[21. svibnja]] [[1463.]] godine. Pred turskom opasnošću kralj [[Stjepan Tomašević]] sklonio se u [[Jajce]], a odatle se uputio prema Hrvatskoj, nadajući se prikupiti neku pomoć, ali je u Ključu na rijeci Sani bio opkoljen. Budući da je [[Mahmud-paša Anđelović]] obećao kralju [[Stjepan Tomašević|Tomaševiću]] sigurnost života i slobodu, kralj se predao [[Turci]]ma. Tako su turski osvajači za kratko vrijeme osvojili tri glavna bosanska grada: [[Bobovac]], [[Jajce]] i [[Ključ (BiH)|Ključ]], a potom, pod prisilom, po kraljevoj zapovijedi, [[osmanlije|Turcima]] su se predali i ostali bosanski gradovi: po ljetopiscu Dlugosu Turcima se predalo 70 bosanskih gradova, po jednom talijanskom izvješću 117, a po Kristobulu nešto manje od 300. Tada su [[Turci]], po različitim podatcima, 100.000 domaćeg [[hrvat]]skog stanovništva odveli u zarobljeništvo i 30.000 mladića u janjičare. Turski pokušaj da tada osvoje i [[Hercegovina|Hercegovinu]] ostao je bez uspjeha. Od susjednih država i vladara ugroženoj Bosni nije nitko priskočio u pomoć. Pokušaj [[Pio II.|pape Pija II.]] da osobno povede križarsku vojnu za oslobođenje Bosne propao je njegovom smrću u [[Ancona|Anconi]] [[19. srpnja]] [[1464.]] godine. Kralj [[Stjepan Tomašević]] je pogubljen pod [[Jajce]]m, nakon što je izdao zapovijed o predaji svojih gradova turskom osvajaču.
Tako je propalo bosansko kraljevstvo. Zbog lakoće kojom su ga Turci zauzeli, u narodu je ostala izreka ''Bosna šaptom pade''. [[Matijaš Korvin]] se iste godine uputio na vojnu preotevši tom prigodom Turcima [[Jajce]], a nešto kasnije i čitavu sjevernu Bosnu. Na oslobođenom području je organizirao Jajačku i Srebreničku banovinu. Svoj položaj Matijaš je pokušao ojačati obnovom Bosanskog kraljevstva, za čijeg je kralja postavio [[Nikola Iločki|Nikolu Iločkog]]. Njegova je glavna zadaća trebala biti suprotstavljanje Turcima i njihovo istjerivanje iz Bosne. Nakon Nikoline smrti, Matijaš je još jednom pokušao istjerati Turke iz Bosne, prodrijevši sve do [[Sarajevo|Sarajeva]]. No ova je vojna imala tek privremen uspjeh. Nakon što je [[1482.]] u Turske ruke pala i Hercegovina, Korvin je prestao oslobađati bosanske krajeve.
| |||