Socijalistička Republika Hrvatska: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 156:
=== Narodna Republika ===
Položaj Hrvatske u socijalističkoj Jugoslaviji obilježavali su deklarirani federalistički ustroj i prevlast jednopartijskoga sustava centralistički organizirane [[KPJ]], odnosno [[SKJ]]. Na temelju konfiskacija, zatim [[nacionalizacija|nacionalizacije]] (1946. i 1948), djelomice i putem [[Agrarna reforma u drugoj Jugoslaviji|agrarne reforme]], u razdoblju do 1948. podržavljena su uglavnom sva proizvodna sredstva, a stvoreni su i veći kompleksi državnog zemljišta. Bila je onemogućena bilo kakva privatna gospodarska djelatnost, osim sitnoobrtničke i maloposjedničke seljačke proizvodnje. [[Državno vlasništvo]] i [[plansko gospodarstvo]] tvorilo je osnovicu [[socijalizam|socijalističkoga]] društvenog sustava. Međutim, nakon sukoba Jugoslavije sa zemljama [[Varšavski ugovor|Istočnog bloka]] uvodio se drukčiji [[samoupravljanje|samoupravljački]] model društva, temeljen na društvenom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Tada je u Hrvatskoj ostvaren znatan gospodarski razvoj, napose otvaranjem većega broja velikih industrijskih objekata (»Prvomajska«, »Rade Končar«, Tvornica parnih kotlova, »Đuro Đaković« itd.) i prelaženjem seoskoga stanovništva u gradove. Ostvarena je bolja i kvalitetnija prometna povezanost ([[Autocesta A3|autocesta Zagreb–Beograd]], unska željeznička pruga Zagreb–Split). Podignuta je obrazovna razina stanovništva uvođenjem obvezatnog osmogodišnjeg osnovnog školovanja 1950./51. te širenjem srednjoškolske i fakultetske izobrazbe. Nepismenoga stanovništva starijega od 10 god. bilo je 1953. u Hrvatskoj 16,3%, a 1991. 3%. Zdravstveni i mirovinski sustavi obuhvatili su gotovo sve stanovništvo, pa i [[seljaštvo]]. Stvorene su veće mogućnosti za financiranje i podupiranje kulturne i znanstvene djelatnosti. U vanjskopolitičkoj aktivnosti to je bilo razdoblje politike otvorenih granica i pripadanja izvanblokovskoj, [[nesvrstani|nesvrstanoj]] politici. Za ta nastojanja jugoslavenska je vlast dobivala potporu Zapadnog bloka zemalja razvijene građanske demokracije, i to kako političku tako i novčanu. Gospodarske reforme 1960-ih izazvale su odlazak na tzv. privremeni rad u inozemstvo i stvaranje novih [[Hrvatsko iseljeništvo|naraštaja iseljenika]].
No s uspostavom komunističkog sustava 1945. u Hrvatskoj je započelo razdoblje represije i progona političkih neistomišljenika. Vojnička pobjeda 1945. iskorištena je za brutalan obračun ([[Pokolj u Bleiburgu|Bleiburg]], [[Križni put (1945.)|križni put]]) s poraženim vojnim protivnicima, [[ustaša]]ma i [[domobrani]]ma, a djelomice i s civilnim bjeguncima i općenito pristašama građanskoga vladavinskog sustava. Sudskim osudama i onemogućivanjem u javnoj djelatnosti bili su podvrgnuti i istaknutiji djelatnici [[HSS]]-a koji su pokušavali obnoviti političku aktivnost ([[August Košutić]], [[Božidar Magovac]]). Proces i osuda zagrebačkoga nadbiskupa [[alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]] u jesen 1946. pokazali su neprijateljsko stajalište komunističke vlasti prema Katoličkoj crkvi. U razračunavanjima unutar samoga komunističkog pokreta stradali su neki istaknuti komunistički čelnici ([[Andrija Hebrang]], informbiroovci, pristaše [[Milovan Đilas|Milovana Đilasa]]). Nove su represije započele nakon poraza [[Hrvatsko proljeće|Hrvatskog proljeća]] 1970./71., kada su politički i sudsko-kazneni progoni zahvatili i širi krug stanovništva.
| |||