Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija: razlika između inačica

Nakon [[Tito]]ve smrti (1980.), funkcije predsjednika republike preuzelo je [[Predsjedništvo SFRJ|kolektivno Predsjedništvo]] (sastavljeno od po jednog predstavnika republika i pokrajina). Tijekom 1980.–81. izbijali su radnički štrajkovi širom države, a na Kosovu i albanske demonstracije radi odcjepljenja od Srbije. U drugoj polovici 1980-ih obnovljena su politička sučeljavanja republičkih vodstava oko pitanja državnog uređenja, političkog pluralizma, republičkih ekonomija i dr. Osnaženi su različiti nacionalni zahtjevi te unitarističko jugoslavenstvo, napose u Srbiji i u vrhu [[JNA|Jugoslavenske narodne armije]] (JNA). Godine 1989. Srbija je ukinula autonomiju Kosovu i Vojvodini (uslijedile su albanske demonstracije na Kosovu, s dvadesetak poginulih), podredila vodstvo Crne Gore, i time ostvarila znatan utjecaj u Predsjedništvu SFRJ ([[Antibirokratska revolucija]]). Tijekom 1989.–90. u jugoslavenskim republikama stvorene su nekomunističke političke stranke. [[14. izvanredni kongres SKJ|Posljednji kongres SKJ]] održan je u siječnju 1990. u Beogradu, a komunistička vodstva Slovenije i Hrvatske napustila su kongres zbog neslaganja s unitarističkom i velikosrpskom politikom SK Srbije (pod vodstvom [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]]). Tijekom 1990. u jugoslavenskim su republikama održani višestranački izbori, na kojima su uglavnom pobijedile nacionalne stranke. Reformirani komunisti ostali su na vlasti jedino u Srbiji i Crnoj Gori. Kroz Predsjedništvo SFRJ (uz potporu vrha JNA) odbacivali su slovenske i hrvatske zahtjeve za punom suverenošću republika i preustrojem SFRJ u konfederaciju. Od polovice 1990. Srbija i Crna Gora podupirale su [[SAO KrajinaBalvan-revolucija|srpsku pobunu]] u Hrvatskoj ([[Domovinski rat]]), što je ubrzalo raspad [[SFRJ]]. Slovenija i Hrvatska proglasile su 25. VI. 1991. neovisnost, nakon čega je JNA vojno intervenirala, ali se nakon sukoba u srpnju 1991. povukla iz Slovenije, a nakon agresije i iz Hrvatske početkom 1992. U rujnu 1991. referendumom se za [[neovisnost]] očitovala i Makedonija, a u listopadu 1991. BiH je nakon referenduma donijela memorandum o suverenitetu. Radi rješavanja jugoslavenske krize, [[Europska zajednica]] (EZ) pokrenula je u rujnu 1991. mirovnu konferenciju. Njezina arbitražna komisija zaključila je 7. prosinca 1991. da je SFRJ u procesu dezintegracije. Članice EZ-a su 16. prosinca 1991. odlučile priznati neovisnost jugoslavenskim republikama (pod uvjetom da one ispunjavaju određena demokratska načela), pa je 15. siječnja 1992. [[Međunarodno priznanje Hrvatske|priznata neovisnost]] [[Hrvatska|Hrvatskoj]] i [[slovenija|Sloveniji]], a 7. travnja 1992. [[BiH|Bosni i Hercegovini]] (22. svibnja 1992. primljene su u [[UN]]).