Razlika između inačica stranice »Nikita Hruščov«

Obrisana 142 bajta ,  prije 9 mjeseci
m
duplikacija kategorije (CheckWiki #17) i/ili sitno
m
m (duplikacija kategorije (CheckWiki #17) i/ili sitno)
Hruščov je ubrzano napredovao u stranci, te je [[1934]]. postao član [[Centralni komitet|Centralnog komiteta]]. U razdoblju od [[1935]]. do [[1937]]. generalni je tajnik moskovskog regionalnog komiteta gdje provodi industrijalizacijski program druge petoljetke. Godine [[1938]]. premješten je u [[Ukrajina|Ukrajinu]] gdje vrši dužnost generalnog tajnika ukrajinske partijske organizacije i postaje privremeni član partijskog [[Politbiro]]a. Punopravan član Politbiroa postaje [[1939]]. godine kada je imenovan u Prezidij Vrhovnog Sovjeta. Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|drugog svjetskog rata]] Hruščov je na čelu političkog odjela Crvene armije na južnom frontu. Godine [[1944]]. kada su [[Nijemci]] istisnuti iz Ukrajine povjerena mu je obnova poljoprivredne proizvodnje, uspostava reda i kažnjavanje izdajica. Vraćajući se u Moskvu imenovan je članom Sekretarijata partijskog Centralnog komiteta. Kasnije će se istaknuti kao vodeći sovjetski poljoprivredni ekspert. Nakon smrti Staljina [[1953]]. postao je generalni tajnik Centralnog komiteta i time glava komunističke stranke SSSR-a. Tada je započela borba za vlast između Hruščova; Georgija Malenkova, premijera i [[Lavrentij Berija|Lavrentija Berije]], šefa tajne policije ([[KGB]]). Malenkov i Hruščov, s još jednim dijelom vlade, željeli su smanjiti moć KGB-a koji je u doba Staljina došao na zao glas. Berija je nasuprot njima želio povećati političku moć KGB-a. Stranka je podržala Malenkova i Hruščova, a Berija je uhićen i smaknut [[1953]]. godine. Hrušov je tada uspio pobijediti Malenkova jer je on kontrolirao partijski aparat i na važne funkcije imenovao velik broj ljudi koji su mu bili odani. Stoga je [[1955]]. godine Malenkov podnio ostavku.
 
Godine [[1956]]. na XX. kongresu stranke Hruščov je poduzeo neočekivani korak i označio je Staljina odgovornim za masovna ubojstva i deportacije, njemačku invaziju u 2. svjetskom ratu i sovjetski raskid s [[SFRJ|Jugoslavijom]]. U skladu s tom politikom predvodio je sovjetsku delegaciju na pregovorima u [[Beograd]]u, kojom prilikom je javno priznao pogrešnost Staljinovog napada na [[KPJ]] (Komunističku partiju Jugoslavije) i Jugoslaviju. Hruščovljevi motivi za destaljinizaciju bili su kompleksni. On je želio ponovo uspostaviti vladavinu zakona, ali je također želio eliminirati suparništvo stranačkih i državnih službenika. Pored toga Hruščov je bio umiješan u mnoge Staljinove [[čistke]] i terorističke akte te je tako mogao ukazati na Staljinove ljude od povjerenja koji su bili još odgovorniji za zločine od njega samoga. Međutim Hruščovljevi napori na destaljinizaciji ostali su samo na razotkrivanju namještenih sudskih procesa i iznuđenih priznanja članova komunističke stranke. Nikada nije povukao pitanje odgovornosti za pogubljenja i utamničenja milijuna običnih ljudi. Hruščovljev najveći izazov na unutarnjopolitičkom planu bila je poljoprivreda. Dotadašnja vladina politika prema poljoprivredi nije bila naročito realistička jer je od nerazvijene poljoprivrede željela izvući vrhunske rezultate, a to nije išlo. Stoga je Hruščov dopustio da velike površine u [[Sibir]]u, [[Ural (gorje)|Ural]]u i [[Kazahstan]]u budu predane na upotrebu poljoprivrednicima. Međutim proizvodnja se suočila s problemom klime, izborom usjeva te nedostatkom opreme i radnika. Također je nastojao poboljšati i životni standard uspostavljajući minimalnu plaću [[1956]]. godine i izgrađujući velika kompleksna naselja.
 
U vanjskoj politici se zalagao za miroljubivu koegzistenciju sa Zapadom nastavljajući s politkom čvrste ruke u zemljama [[Istočna Europa|Istočne Europe]]. Iako su građanski nemiri u [[Poljska|Poljskoj]] [[1956]]. završili bez vojnog uplitanja, sovjetske su trupe izvršile invaziju [[Mađarska|Mađarske]] iste godine kako bi skršile ustanak i ponovo postavile na vlast komunističku, prosovjetsku vladu. Odnosi sa [[SAD|Sjedinjenim Državama]] također su bili napeti jer je Hruščov više preferirao [[nuklearno oružje]] umjesto konvencionalnog naoružanja. Ove su tenzije kulminirale u vrijeme tzv. [[Kubanska kriza|Kubanske krize]] [[1962]]. godine kada su Sjedinjene Države tražile da [[SSSR]] ukloni nuklearne projektile koje je smjestio na [[Kuba|Kubi]]. Nakon nekoliko veoma napetih dana SSSR se složio povući nuklearno naoružanje s Kube. Nakon povlačenja u Kubanskoj krizi i time popuštanja Amerikancima Hruščov je izgubio podršku KGB-a i konzervativnih članova komunističke stranke. Listopada [[1964]]. u zavjeri organiziranoj od [[Mihail Suslov|Suslova]] smijenjen je s dužnosti predsjednika vlade i stranačkog vođe. Potom je optužen za političke greške, uključujući tu i tzv. Kubansku krizu, uspostavu kulta ličnosti i dezorganizaciju ekonomije. Do kraja godine nije bio član nijednog vladinog tijela. Godine [[1966]]. izbačen je iz partijskog Centralnog komiteta. Četiri godine kasnije ([[1970]].) u [[UK|Engleskoj]] je objavljena knjiga ''Sjećanja'' koju je on navodno napisao, ali je Hruščov javno porekao da je knjiga autentična.
== Izvori ==
* {{moljac|hruscov.htm}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Hruščov, Nikita Sergejevič}}
[[Kategorija:Ruski komunisti]]
 
[[Kategorija:Predsjednici vlada]]
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]
[[Kategorija:Sovjetski političari]]
[[Kategorija:Hladni rat]]
[[Kategorija:Ruski komunisti]]
[[Kategorija:Komunisti 1945. - 1989.]]
[[Kategorija:Sovjetski političari]]
[[Kategorija:Predsjednici vlada]]
[[Kategorija:Predsjednici SSSR-a]]
17.977

uređivanja