Faust Vrančić: razlika između inačica

}}

 

 

Potkraj 16. stoljeća Vrančić je pripremio knjigu s crtežima svojih ili prerađenih tuđih [[izum]]a, te njihovim opisima. Ta je knjiga tiskana u dvije inačice (vjerojatno izdanja), koje se razlikuju uglavnom po naslovnicama i broju jezika kojima su strojevi opisani: ''Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina'' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Machinae novae Fausti Verantii Siceni''), bez mjesta i godine izdanja, s opisima strojeva na latinskom i talijanskom jeziku (procjenjuje se da je izdana u Firenci 1595.), i ''Novi strojevi Fausta Vrančića Šibenčanina'', opisani latinskim, talijanskim, španjolskim, francuskim i njemačkim (lat. ''Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina Italica Hispanica Gallica et Germanica''). Ni na tom izdanju nema godine, a pretpostavlja se da je to 1615. ili 1616. godine. Knjiga sadrži 49 [[bakropis]]a velikoga formata na kojima je 56 različitih [[konstrukcija]]. Crteži su lijepi i pregledni, rađeni u perspektivi. Tehnička rješenja obuhvaćaju uređenje riječnih tokova, [[most]]ove, [[Sat (instrument)|satove]], mnogobrojne [[mlin]]ove, [[preša|preše]], strojeve za mlaćenje i čišćenje žitarica, zaprežna [[kola (zaprega)|kola]], organizaciju posla i drugo (ne i ratne strojeve), te su uglavnom namijenjeni olakšavanju ljudskoga rada primjenom rada teglećih životinja, te energije vodenih tokova ili vjetra. U njihovim opisima Vrančić navodi jesu li to izvorne zamisli, ili se zasnivaju na zamislima ili konstrukcijama drugih. Sve su konstrukcije fizički i tehnički izvedive, dane kao savjeti za praktičnu uporabu. Vrančićeva djela pretiskana su uz komentare u posljednjem desetljeću [[20. stoljeće|20.]] [[Stoljeće|stoljeća]].

[[Datoteka:Pons ferrevs by Faust Vrančić.jpg|desno|mini|220px|Konstrukcija visećeg (lančanog) [[most]]a Fausta Vrančića]]

 

 

Za upravitelja biskupskih dobara u [[Veszprém]]u u Ugarskoj postavljen je [[1579.]] godine. Postavši tajnikom kralja Rudolfa II., [[1579.]] godine, Vrančić započinje temeljitije studirati prirodne znanosti i tehniku. Na dvoru se svakodnevno susreće s nizom istaknutih znanstvenika onog doba, između ostalih s [[Astronomija|astronomima]] [[Tycho Brache|Tychom Bracheom]] i [[Johannes Kepler|Johannesom Keplerom]], graditeljem Jacopom de Stradom... što ostavlja jak utjecaj na njegov rad. Godine [[1581.]] bio je imenovan tajnikom rimsko-njemačkog cara i hrvatsko-ugarskoga kralja [[Rudolf II., car Svetog Rimskog Carstva|Rudolfa II.]], koji je na dvoru na Hradčanima u [[Prag]]u okupio mnoge ugledne europske umjetnike, znanstvenike i graditelje onoga doba ([[Tycho Brahe]], [[Johannes Kepler]], Jacopo Strada i drugi). U tom se okruženju Vrančić kretao sve do [[1594.]] godine, kada je napustio Hradčane. Godine [[1594.]] napušta dužnost dvorskog tajnika u [[Prag]]u te živi malo u Šibeniku, a uglavnom u [[Venecija|Veneciji]].<ref>Vladimir Muljević, ''Faust Vrančić: prvi hrvatski izumitelj'', Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, 1998. {{ISBN|953-6091-15-1}}, str. 21.</ref> Godine [[1595.]] izdao je petojezični [[rječnik]] ([[Latinski jezik|latinski]], [[[[Talijanski jezik|talijanski]], [[Njemački jezik|njemački]], [[[[Hrvatski jezik|hrvatski]] i [[mađarski jezik]]) pod naslovom ''Rječnik pet najuglednijih jezika [[Europa|Europe]]'' (''[[Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, germanicae, dalmaticae et ungaricae]]''). U tome rječniku je 5.411 abecedno poredanih latinskih riječi uz koje su u stupcima riječi ostalih jezika.<ref name="he"/> U to se vrijeme termin "[[Dalmacija|dalmatinski]]" rabio za [[Slavenski jezici|slavenski jezik]] kojim se govorilo između [[Jadransko more|Jadranskoga mora]] i rijekâ [[Dunav]]a i [[Sava|Save]] i ne treba ga miješati s izumrlim [[Dalmatski jezik|dalmatskim jezikom]] koji je bio [[Romanski jezici|romanskoga]] podrijetla. Vrančićev stupac hrvatskih riječi prvi je hrvatski rječnik uopće i sadrži oko 3.800 hrvatskih riječi.<ref name="he"/> U [[Prag]]u je [[1605.]] godine [[Petr Loderecker]], s Vrančićevim dopuštenjem i svesrdnom pomoći,<ref name="Loderecker">[http://db.nsk.hr/HeritageDetails.aspx?id=340 Lodereckerov rječnik], nsk.hr, pristupljeno 21. siječnja 2017.</ref> priredio drugo izdanje ovog rječnika, prošireno s [[Češki jezik|češkim]] (Bohemice) i [[Poljski jezik|poljskim jezikom]] (Polonice), pod naslovom ''Rječnik sedam različitih jezika'' (''Dictionarium septem diversarum linguarum''), kojom prigodom je i "dalmatinski" naveden pod [[Hrvatski jezik|hrvatskim imenom]]. "Dalmatia", "Dalmata", "Dalmatice" zamjenjuje "Harvatska zemlja", "Harvat", "harvacki".<ref>[[Mirko Tomasović]], ''Raspre i rasprave'', Matica hrvatska, Zagreb, 2012., {{ISBN|978-953-150-961-9}}, str. 16.</ref> U prilogu Rječnika Vrančić je dao otisnuti i ''Popis dalmatinskih riječi koje su [[Mađari]] prihvatili'' (''Vocabula Dalmatica quae Ungri sibi usurparunt''), koji sadrži riječi koje su iz hrvatskoga prešle u [[mađarski jezik]]. Ovaj je rječnik načinio snažan utjecaj na [[pravopis]] kako hrvatskoga tako i mađarskoga jezika, u kome su prihvaćeni Vrančićevi prijedlozi za uporabu ''ly'', ''ny'', ''sz'' i ''cz''. To je također bio i prvi rječnik mađarskoga jezika, a doživio je četiri izdanja: u [[Mletačka Republika|Mletcima]] (1595.), Pragu (1605.),<ref name="Loderecker"/> [[Bratislava|Bratislavi]] (1834.) i [[Zagreb]]u (1971.). Vrančićevo djelo objavljeno pretiskom [[1971.]] godine, popraćeno je pogovorom [[Ljudevit Jonke|Ljudevita Jonkea]] i postupkom obrata izrađenim "Hrvatsko-latinskim rječnikom", čiji je autor [[Valentin Putanec]]. Izrada obrata bila je dalekovidan potez, jer je na temelju tako predstavljene hrvatske građe ustanovljeno da je anonimni rječnik "Slavoslovlje dalmatinsko-talijansko" iz poznatoga Rkp. 194 knjižnice Male braće u [[Dubrovnik]]u predstavlja hrvatsko-talijanski obrat iz Vrančića, dopunjen određenim brojem neovisnih natuknica. Autorstvo se toga rukopisa i danas smatra neutvrđenim, što dokida atribuciju Kašiću.