Bolid: razlika između inačica

 

Na putu kroz atmosferu, tijelo meteorita se zagrijava do 10 000 [[celzij|°C]] i drobi. [[Toplina]] ne utječe na materijal dublje od površine 1 - 2 [[mm]], jer se prije rastali vanjski sloj nego što se toplina prenese u sredinu meteorita. Vanjski sloj se rasprskava i isparava. Oni kameni meteoriti koji se pokupe ubrzo nakon pada pokazuju staklastu, ocakljenu koru, a koru od [[Željezovi oksidi|željeznog oksida]] u obliku skrutnutih kapi ako su željezni. Zbog čeonog otpora zraka, meteorit se većinom usporava i stiže na tlo u [[Slobodni pad|slobodnom padu]]. To je razlog zašto pri njihovu prizemljenju često nema eksplozivne pojave. Meteorit se znade zabiti u dubinu od nekoliko [[metar]]a, no katkada oštećenje tla jedva da se i vidi. Veća tijela u atmosferi bitno se ne usporavaju, pa pustoše površinu i stvaraju [[krater]]e. I Zemlja je posijana udarnim kraterima kao i ostala nebeska tijela, no krateri su maskirani i preoblikovani naknadnim [[geologija|geološkim]] procesima. Zamijećeni ostaci kratera nazivaju se [[astroblem]]i ([[Starogrčki jezik|grč]]. zvjezdane rane). <ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref>

 

==Izvori==