Obaranje zrakoplova U-2: razlika između inačica
Prijevod članka s engleske Wikipedije |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 1. ožujka 2020. u 18:00
Obaranje zrakoplova U-2 bio je međunarodni incident koji se dogodio 1. svibnja 1960. godine, nakon što je sovjetska protuzračna obrana oborila američki špijunski zrakoplov U-2, koji je provodio izviđačke letove na velikim visinama unutar teritorija Sovjetskog Saveza.
| Obaranje zrakoplova U-2 | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Hladnog rata | |||||||
 U-2 u letu | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
 SSSR
|
 SAD
| ||||||
Kontekst
Krajem pedesetih godina dvadesetog stoljeća, Eisenhowerova administracija pokušavala je od Pakistana pribaviti dozvole za otvaranje svojih obavještajnih postrojenja u njihovoj zemlji i korištenje pakistanskog teritorija za pokretanje špjunskih letova prema Sovjetskom Savezu. U tu svrhu, Amerikancima je dozvoljeno korištenje zračne baze Peshawar u sjevernom Pakistanu. Američka vojska bila je u uvjerenju da im sposobnosti njihovih zrakoplova U-2 omogućavaju letove nad Sovjetskim Savezom koji su iznad maksimanih visina koje može doseći tadašnja sovjetska lovačka avijacija i protuzračni projektili.[1]
Prethodni letovi
Američka obavještajna zajednica imala je zadaću iskopati podatke o broju sovjetskih interkontinentalnih balističkih projektila pa je početkom travnja 1960. godine pilot Bob Ericson preko planinskog lanca Palmir zašao u teritorij Sovjetskog Saveza nadliječući vojne poligone u Semipalatinsku i zračnu bazu Polon u kojoj su bili smješteni strateški bomarderi Tu-95, nakon čega je nastavio letjeti prema testnom poligonu Sarišgan u Kazahstanu, pa prema kozmodromu Bajkonur.[2][3] Iako je sovjetsko zrakoplovstvo uočilo avion, pilot je izbjegao nekoliko pokušaja presretanja te je na kraju uspješno sletio u Iranu.[3]
Kritičan let
Dana 1. svibnja 1960. prema teritoriju Sovjetskog Saveza iz baze u Pakistanu krenuo je još jedan let pod kodnim imenom GRAND SLAM, kojim je upravljao pilot Francis Powers. On je trebao preletjeti preko kozmodroma u Bajkonuru i Pletesku, te postrojenja za proizvodnju uranija u Čeljabinsku, nakon čega je trebao nastaviti sjeverno i sletjeti u Norveškoj.[4] [5]Sovjeti su očekivali ovaj let, pa su sve zrakoplovne u protuzrače snage u Kazahstanu, Uralu i dalekom sjeveru stavljene u stanje najviše pripravnosti. Glavni zapovjednik sovjetskog zrakoplovstva Jevgenij Sativski izdao je zapovijed da sve moguće snage na putanji zrakoplova napadnu uljeza, što uključuje i zabijanje u zrakoplov ako bude potrebno.[6]
Budući da je U-2 letio na velikim visinama, lovačka avijacija nije uspjela presresti izviđačku letjelicu a neuspješni su bili i prvi pokušaji gađanja raketama zamlja-zrak. Ipak, dok je Powers došao do područja Urala, jedna protuzračna bitnica S-75 Dvina uspješno je pogodila U-2 svojom raketom.[7] Powers se katapultirao iz aviona, ali je ubrzo po slijetanju uhvaćen.[6] Sovjetske protuzračne rakete također su greškom oborile jedan vlastiti MiG-19, dok su pokušavale oboriti U-2, čiji je pilot poginuo.[3]
Posljedice obaranja
U vremenu neposredno nakon obaranja, američka je strana negirala da im je zrakoplov oboren, te su samo objavili da je jedan od njihovih zrakoplova nestao sjeverno od Turske. [8]Sovjetski vođa Hruščov, lukavim političkim manevrom pustio da američka administracija nekoliko dana ustraje u svojoj paravanskoj priči o događajima, nakon čega je svjetskoj javnosti otkrio cijelu istinu, uključujući činjenicu da su uhvatili pilota živog, čime je upisao političku pobjedu nad Eisenhowerom u ovoj utakmici.[9]
Galerija slika
-
Putanja predviđenog leta U-2 -
Ostaci aviona pohranjeni u ruskom muzeju. -
Raketa zemlja-zrak SA-7 kakvom je oboren špijunski zrakoplov. -
Pilot Francis Powers, na sudu nakon zarobljavanja.
_Surface_to_air_missile_Air_Defence_Museum,_Near_Moscow.jpg)
Izvori
- ↑ Ali, Amjad. Glimpses. Lang Publishes. Lahore. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|coauthors=(pomoć) - ↑ Doris G. Taylor, Brugioni, Dino A. Eyes in the Sky: Eisenhower, the CIA, and Cold War Aerial Espionage (engleski). MD Naval Institute. Annapolis. str. 343–346 Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|coauthors=(pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link) - ↑ a b c Pocock, Chris. 2000. The U-2 Spyplane: Toward the Unknown – A New History of the Early Years (engleski). Schiffer Millitary History. Atglen. ISBN 978-0-7643-1113-0 Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|coauthors=(pomoć) - ↑ Harford, James. Korolev: How One Man Masterminded the Soviet Drive to Beat America to the Moon (engleski). John Wiley & Sons Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|coauthors=(pomoć) - ↑ NRO Rewiev and Redaction Guide (PDF) (engleski). Pristupljeno 1. 03. 2020. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|accessdate=(pomoć) - ↑ a b Банцер, Сергей. Kako je Powers oboren (ruski). Pristupljeno 01. 03. 2020. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|accessdate=(pomoć) - ↑ Knutov, Jurij, Galičev, Oleg. Boj na nebu nad Uralom (ruski). Pristupljeno 01.03.2020. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|accessdate=(pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link) - ↑ Orlov, Aleksandar. The U-2 Program: A Russian Officer Remembers. Pristupljeno 01. 03. 2020. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar:
|coauthors=(pomoć); journal zahtijeva|journal=(pomoć); Provjerite vrijednost datuma u parametru:|accessdate=(pomoć) - ↑ Whitman Diary, Whitman File, dnevnik Dwight D. Eisenhowera, 5-9-60. Box 5, DDE Library; citirano u Barrett (2005), str. 387.