Drvar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 378:
Na zimu i proljeće 1944. ovdje je bilo sjedište CK KPJ Vrhovnoga štaba NKOJ-a i Predsjedništva AVNOJ-a.<ref name=enciklopedija/> Tito i njegov glavni štab skrivali su se u [[Titova pećina (Drvar)|pećini]] u blizini Drvara. Treći Reich je preko svojih doušnika doznao te je organizirao akciju [[Konjićev skok]] ([[desant na Drvar]]) kojom su htjeli obezglaviti partizanski pokret. Uz velike partizanske gubitke Tito i pratnja su se spasili.
 
U Titovoj Jugoslaviji Drvar je dio NR BiH. 1949. godine u "jeku socijalističkog mira" mjesna katolička crkva i župni stan su srušeni, a crkveno zemljište nacionalizirano i podijeljeno lokalnom pučanstvu, u isto vrijeme kad i crkva u Bosanskom Petrovcu. Ulica u kojoj je bila crkva nazvana je po nadnevku kad su pobijeni župljani i prva svećenička žrtva na prostoru bivše Jugoslavije, župnik Nestor. Pravoslavna crkva, premda nije srušena, desakralizirana je i pretvorena u skladište. Ateistički režim obeščastio ju je jer je služila kao "mokri čvor" slučajnim prolaznicima. Ateizacija grada Drvara bila je strahovita.<ref name="u političkom limbu"/> Na mjestu gdje je nekoć bila katolička župna crkva, sad je sporedna uličica ''27. jula'' (po nadnevku važnom u u jugoslavenskoj historiografiji - Dan ustanka) s privatnim kućama.<ref name="politička trgovina">[https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/bih/zupa-drvar-zrtva-politicke-trgovine/493 Katolički tjednik] KT: ''Župa Drvar – žrtva političke trgovine'', 4. srpnja 2017. (pristupljeno 5. ožujka 2020.)</ref>
Na popisu 1961. Srbi su bili velika većina u općini, a tragovi Hrvata i ostalih katolika ostali su u nekoliko naselja gdje su ostale manje koncentracije, poput Bosanskih Osredaca, Martina Broda, Podova, Potoka, Šipovljana i najveće u Srnetici i gradu Drvaru. Najveća koncentracija "Jugoslavena" bila je u Srnetici.<ref>Popis 1961.</ref>
1960-ih godina i mlađe katoličkog groblje kod Celuloze preorano je zbog proširenja Celuloze pa je dio nadgrobnih spomenika prenesen na Šobića glavicu, blizu Šobića groblja. Ondje su i danas nekolicina devastiranih nadgrobnih spomenika povaljanih po zemlji.<ref name="Katolici nemaju"/>
11. siječnja 1967. izmjerena je najniža temperatura u Drvaru ikad: -27,2 Celzijevih stupnjeva.<ref>[http://www.livno-online.com/zupanija/19201-u-livnu-najhladnije-bilo-1967-godine-izmjereno-cak-minus-29-6-stupnjeva Livno Online] Županija. ''U Livnu najhladnije bilo 1967.godine. Izmjereno čak minus 29,6 stupnjeva'', 5. siječnja 2017. (pristupljeno 21. travnja 2017.)</ref> Povratak vjerskog života u ateizirani grad išao je vrlo sporo. Pravoslavni pop potiho je došao u Drvar sa svojom obitelji oko 20-30 godina poslije 1945. godine. Liturgiju je i za najveće kršćanske blagdane slavio samo sa svojom suprugom i djecom, premda je u općini bilo 17 000 Srba.<ref name="u političkom limbu"/>
Line 397 ⟶ 398:
Srpski povratnici suočavali su se s opstrukcijama, pa i brutalnim ubojstvima i spaljivanjem srpskih domova. 17. travnja 1998. [[visoki međunarodni predstavnik za BiH]] [[Carlos Westendorp]] na tiskovnoj je konferenciji najavio uklanjanje s položaja dogradonačelnika Tokmakdžije i istakao odlučnost međunarodne zajednice za hitne akcije za zaštitu srpskih povratnika u Drvar. Zaprijetio se tvrdolinijašima. Oglasio se i UN-ov posebni izaslanik Rehn te je dao rok od 48 sati predsjedniku FBiH Ganiću i dopredsjedniku Šoljiću da uključe 15 srpskih povratnika u lokalnu policiju ili će međunarodna zajednica odrediti nadzornika za Drvar. Prozvani dogradonačelnik Tokmakdžija u pismu Westendorpu odgovorio je da akcija smjene nije tek usmjerena na dogradonačelnika, nego sa svrhom da se usadi strah među drvarske Hrvate i nametne osjećaj da su odgovorni (krivi) za sve što se dogodi u gradu.<ref>(eng.) [http://www.ohr.int/?ohr_archive=ohr-bih-tv-news-summary-17-april-1998-3 Ured Visokog predstavnika za BiH] ''OHR BiH TV News Summary, 17 April 1998'', 17. travnja 1998. (pristupljeno 2. ožujka 2020.)</ref> Već u prvoj polovici [[1998.]] godine SFOR nasilno istjeruje Hrvate iz njihovih domova. Dana [[24. travnja]] [[1998.]] godine Hrvati u Drvaru, su u [[nemiri u Drvaru 24. travnja 1998.|rušilačkim napadima]] popalili kancelarije [[UNHCR]]-a, OHR-a, IPTF-a, sva vozila koja su im se našla na putu i premlatili gradonačelnika Marčetu ([[Srbi]]na) kao odmazdu za [[SFOR]]-ovo nasilno istjerivanje Hrvata iz njihovih stanova. Nakon ovog događaja povećan je broj paljenja i napada na Srbe povratnike. Broj popaljenih kuća iznosio je 860.<ref name=mojdrvar>[http://www.mojdrvar.tk/ Moj Drvar.tk] Povijest</ref>
Hrvati iz Drvara, Glamoča i Grahova su se iseljavali u okolicu [[Knin]]a i [[Benkovac|Benkovca]]. U Golubiću kod Knina je smješten [[prihvatni centar]] za iseljene hrvatske drvarske obitelji.<ref name=croatia.ch>[http://www.croatia.ch/tjedan/10032002.php#3 Croatia.ch] Hrvati iz Drvara u Hrvatskoj</ref>
Povratkom domaćih Srba utvrđeno je da je dodijeljeno zemljište za groblje privatno a ne općinsko i otad groblje nije u funkciji. Nikad poslije općina nije više dodijelila nikakvo zemljište, pa katolici mrtve pokapaju u drugim mjestima, obično mjestu rođenja. <ref name="Katolici nemaju"/> NakonPrvi prvogprisilni iseljeničkogiseljenički valaval Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova kojitrajao je trajao tijekom [[1998.]] godine,.<ref name=croatia.ch/> 2001. godine u biskupiji je uveden ''Dan drvarskih mučenika'' u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika koji su se vraćali s hodočašća iz Knina.<ref name="u Drvaru"/> Hrvati se po drugi put prisilno iseljavaju tijekom ožujka [[2002.]] godine.<ref name=croatia.ch/> Tada se za pola godine iz Drvara u Švedsku iselilo oko tisuću Hrvata. Hrvati srednje [[Bosna (regija)|Bosne]] u ovom slučaju su postali dvostruke žrtve rata jer nakon što su protjerani od strane [[Bošnjak]]a, to isto su učinile i snage međunarodne zajednice (SFOR). Međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini, činom progona Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova, pokazala je otvorenu nenaklonjenost i netrepeljivost prema Hrvatima Bosne i Hercegovine. [[Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu|Visoki predstavnici]] [[Paddy Ashdown]] i [[Wolfgang Petritsch]], za čijega je mandata protjerano gotovo 5.000 Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova, za posljedice svoje politike nikad nikom nisu odgovarali.<ref>[http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1720&Itemid=160 HaKaVe.org] Haaški sud - moćno oružje protivnika hrvatske državnosti</ref>
22. svibnja 2002. godine odlukom je Vlada HBŽ izuzela iz procesa privatizacije zemljište površine 3000 m2 (zemljište Robne kuće Drvar) i dodijelila ga Župi Drvar za izgradnju katoličke crkve.<ref name="politička trgovina"/>
2001. godine u biskupiji je uveden ''Dan drvarskih mučenika'' u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika koji su se vraćali s hodočašća iz Knina.<ref name="u Drvaru"/> Godine 2003. kupljena je obiteljska kuća koja sada služi kao župni stan.<ref name="u političkom limbu"/> Spomendan je 2008. godine odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice preimenovan u ''Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjalučke biskupije'' kojim se komemorira sve mučenike i žrtve ratova i totalitarizama 20. stoljeća s područja te biskupije.<ref name="u Drvaru">[https://www.bljesak.info/kultura/vjera/u-drvaru-ce-se-odrzati-dan-molitvenog-sjecanja-na-mucenike-i-zrtve-banjalucke-biskupije/243061 Bljesak.info] Fena: ''U Drvaru će se održati 'Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjalučke biskupije' '', 26. srpnja 2018. (pristupljeno 2. ožujka 2020.)</ref> Spomendan se obilježava 27. srpnja.<ref>[https://www.bljesak.info/kultura/vjera/dan-molitvenog-sjecanja-na-mucenike-u-drvaru-i-bos-grahovu/243047 Bljesak.info] ''Dan molitvenog sjećanja na mučenike u Drvaru i Bos. Grahovu '', 26. srpnja 2018. (pristupljeno 2. ožujka 2020.)</ref>
[[Datoteka:Pano Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije u Drvaru, 27. srpnja.jpg|mini|desno|250px|Pano Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije u Drvaru, 27. srpnja]]
2011. godine je načelnik općine Istočnog Drvara Đuro Josipović kazao da je "došlo krajnje vreme da Drvarčani „uzmu sudbinu u svoje ruke“ i „kukom i motikom protjeraju iz svoga grada sramno obilježje“", govoreći o spomeniku hrvatskim braniteljima u Drvaru. Spomenik je u obliku križa, visok 2,5 metra i dotad je nekoliko puta bio meta frustriranih Srba koji smatraju da ovaj simbol stradanja Hrvata na ovim prostorima ne bi trebao biti na ovome mjestu. Prijetnje nisu bile prazne jer su zaredali izgredi bez otkrivanja počinitelja koji ruše sve što je hrvatsko.<ref>[http://www.safaric-safaric.si/grobista_bih/drvar/20111119%20Drvar%20Nacelnik%20pozvao%20na%20linc%20Hrvata%20i%20rusenje%20spomenika.htm Safaric-safaric] Marko Karačić/VL/HB.org: ''Atmosfera straha i prijetnji vlada u Drvaru - Načelnik pozvao na linč Hrvata i rušenje spomenika braniteljima'', 18. studenoga 2011. (pristupljeno 2. ožujka 2020.)</ref>
 
Veljače 2017. visoki međunarodni predstavnik [[Valentin Inzko]] posjetio je drvarsku župu i podržao gradnju crkve. <ref name="Katolici nemaju"/> S obzirom na zastoj i opstrukcije, iz drvarske katoličke župe zatražili su srpnja 2017. da nadležne županijske geodetske službe točno identificiraju lokaciju (površine 3520 m2) na kojoj su do 1949. bila župna crkva i župna kuća, a na kojoj Župa Drvar ima u vlasništvu i danas 1062 m2 zemlje, te da se utvrdi je li na toj lokaciji danas moguća gradnja obzirom na postojeće objekte.<ref name="politička trgovina"/> Početkom studenoga 2017. godine drvarski župnik i banjolučki biskup [[Franjo Komarica]] uputili su zamolbeni dopis načelniku općine Drvar i predsjedniku Vlade Hercebosanske županije za očitovanje o dodjeli zemljišta za izgradnju katoličke crkve u Drvaru, glede odluke Općinskog vijeća Drvara od početka srpnja 2017. kojom obvezuju načelnika općine da u roku 60 dana ponudi Župi Drvar tri prikladne lokacije za izgradnju katoličke crkve. Zbog hrvatsko-srpske političke trgovine stvar stoji, jer srpske političke stranke to prikazuju kao izdaju nacionalnih interesa i propast Drvara, a hrvatske vlasti ponašaju se nemoćno ili nezainteresirano. Nakon uspostave vlasti u Livnu Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) uvjetovao je gradnju crkve ustavnim promjenama u HBŽ-u. <ref name="Katolici nemaju"/>
 
Poslije dva desetljeća traženja lokacije i odbijanja davanja dozvole za gradnju uz izgovor nepostojanja parcele i da crkva nije predviđena u regulacijskom planu iz 1980-ih godina, drvarska župa kupila je 2018. uz pomoć brojnih dobročinitelja komad zemlje od 3 tisuće metara četvornih, zajedno s objektom s namjerom da ga dogradie i rekonstruiraju za pastoralne i karitativne potrebe župe. Krajem godine zatražili su urbanističku dozvolu, koju im je općina uskratila uz izgovor da se ne drže gabarita zdanja i namjene. <ref name="u političkom limbu"/>