Drvar: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 398:
Srpski povratnici suočavali su se s opstrukcijama, pa i brutalnim ubojstvima i spaljivanjem srpskih domova. 17. travnja 1998. [[visoki međunarodni predstavnik za BiH]] [[Carlos Westendorp]] na tiskovnoj je konferenciji najavio uklanjanje s položaja dogradonačelnika Tokmakdžije i istakao odlučnost međunarodne zajednice za hitne akcije za zaštitu srpskih povratnika u Drvar. Zaprijetio se tvrdolinijašima. Oglasio se i UN-ov posebni izaslanik Rehn te je dao rok od 48 sati predsjedniku FBiH Ganiću i dopredsjedniku Šoljiću da uključe 15 srpskih povratnika u lokalnu policiju ili će međunarodna zajednica odrediti nadzornika za Drvar. Prozvani dogradonačelnik Tokmakdžija u pismu Westendorpu odgovorio je da akcija smjene nije tek usmjerena na dogradonačelnika, nego sa svrhom da se usadi strah među drvarske Hrvate i nametne osjećaj da su odgovorni (krivi) za sve što se dogodi u gradu.<ref>(eng.) [http://www.ohr.int/?ohr_archive=ohr-bih-tv-news-summary-17-april-1998-3 Ured Visokog predstavnika za BiH] ''OHR BiH TV News Summary, 17 April 1998'', 17. travnja 1998. (pristupljeno 2. ožujka 2020.)</ref> Već u prvoj polovici [[1998.]] godine SFOR nasilno istjeruje Hrvate iz njihovih domova. Dana [[24. travnja]] [[1998.]] godine Hrvati u Drvaru, su u [[nemiri u Drvaru 24. travnja 1998.|rušilačkim napadima]] popalili kancelarije [[UNHCR]]-a, OHR-a, IPTF-a, sva vozila koja su im se našla na putu i premlatili gradonačelnika Marčetu ([[Srbi]]na) kao odmazdu za [[SFOR]]-ovo nasilno istjerivanje Hrvata iz njihovih stanova. Nakon ovog događaja povećan je broj paljenja i napada na Srbe povratnike. Broj popaljenih kuća iznosio je 860.<ref name=mojdrvar>[http://www.mojdrvar.tk/ Moj Drvar.tk] Povijest</ref>
Hrvati iz Drvara, Glamoča i Grahova su se iseljavali u okolicu [[Knin]]a i [[Benkovac|Benkovca]]. U Golubiću kod Knina je smješten [[prihvatni centar]] za iseljene hrvatske drvarske obitelji.<ref name=croatia.ch>[http://www.croatia.ch/tjedan/10032002.php#3 Croatia.ch] Hrvati iz Drvara u Hrvatskoj</ref>
Povratkom domaćih Srba utvrđeno je da je dodijeljeno zemljište za groblje privatno a ne općinsko i otad groblje nije u funkciji. Nikad poslije općina nije više dodijelila nikakvo zemljište, pa katolici mrtve pokapaju u drugim mjestima, obično mjestu rođenja. <ref name="Katolici nemaju"/> Prvi prisilni iseljenički val Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova trajao je tijekom [[1998.]] godine.<ref name=croatia.ch/> 2001. godine u biskupiji je uveden ''Dan drvarskih mučenika'' u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika koji su se vraćali s hodočašća iz Knina.<ref name="u Drvaru"/> Hrvati se po drugi put [[prisilno iseljavanje|prisilno iseljavaju]] tijekom ožujka [[2002.]] godine.<ref name=croatia.ch/> Tada se za pola godine iz Drvara u Švedsku iselilo oko tisuću Hrvata. Hrvati srednje [[Bosna (regija)|Bosne]] u ovom slučaju su postali dvostruke žrtve rata jer nakon što su protjerani od strane [[Bošnjak]]a, to isto su učinile i snage međunarodne zajednice (SFOR). Međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini, činom progona Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova, pokazala je otvorenu nenaklonjenost i netrepeljivost prema Hrvatima Bosne i Hercegovine. [[Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu|Visoki predstavnici]] [[Paddy Ashdown]] i [[Wolfgang Petritsch]], za čijega je mandata protjerano gotovo 5.000 Hrvata iz Drvara, Glamoča i Grahova, za posljedice svoje politike nikad nikom nisu odgovarali.<ref>[http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1720&Itemid=160 HaKaVe.org] Haaški sud - moćno oružje protivnika hrvatske državnosti</ref> 22. svibnja 2002. godine odlukom je Vlada HBŽ izuzela iz procesa privatizacije zemljište površine 3000 m2 (zemljište Robne kuće Drvar) i dodijelila ga Župi Drvar za izgradnju katoličke crkve.<ref name="politička trgovina"/> Zbog [[deložacija]] 2001. i 2002. Drvar je napustilo 4000 Hrvata. Kolovoza 2002. godine zaredali su izgredi u kampanji protiv istaknutih Hrvata, hrvatskih i katoličkih obilježja. Jednostranom odlukom promijenili su imena ulica i više nema ni jedne ulice s hrvatskim obilježjima. Jedinom katoličkom svećeniku u Drvaru don Slavi Grgiću prijetilo se tih dana likvidacijom. Sa zgrade Općine skinuta je zastava Hercegbosanske županije. Nepoznate osobe srušile su drveni križ (visok 3 i širok 2 metra) podignut u čast poginulim braniteljima u parku na Kecmanovoj glavici u središtu grada. Cilj kampanje je da bi se potjeralo preostalih 2500 Hrvata koji zauzimaju 600 radnih mjesta u Drvaru. U tom je vremenu bilo oko 6000 Srba u Drvaru.<ref>[https://www.vecernji.hr/vijesti/srbi-srusili-kriz-za-hrvatske-branitelje-721435 Večernji list] D. Mamić, F. Šarić: ''Srbi srušili križ za hrvatske branitelje'', 19. kolovoza 2002. (pristupljeno 5. ožujka 2020.)</ref>
Godine 2003. kupljena je obiteljska kuća koja sada služi kao župni stan.<ref name="u političkom limbu"/> Spomendan je 2008. godine odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice preimenovan u ''Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjalučke biskupije'' kojim se komemorira sve mučenike i žrtve ratova i totalitarizama 20. stoljeća s područja te biskupije.<ref name="u Drvaru">[https://www.bljesak.info/kultura/vjera/u-drvaru-ce-se-odrzati-dan-molitvenog-sjecanja-na-mucenike-i-zrtve-banjalucke-biskupije/243061 Bljesak.info] Fena: ''U Drvaru će se održati 'Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjalučke biskupije' '', 26. srpnja 2018. (pristupljeno 2. ožujka 2020.)</ref> Spomendan se obilježava 27. srpnja.<ref>[https://www.bljesak.info/kultura/vjera/dan-molitvenog-sjecanja-na-mucenike-u-drvaru-i-bos-grahovu/243047 Bljesak.info] ''Dan molitvenog sjećanja na mučenike u Drvaru i Bos. Grahovu '', 26. srpnja 2018. (pristupljeno 2. ožujka 2020.)</ref>
[[Datoteka:Pano Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije u Drvaru, 27. srpnja.jpg|mini|desno|250px|Pano Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije u Drvaru, 27. srpnja]]
| |||