Zaštitnik župe u Ilićima je sv. Franjo Asiški. Sadašnji župnik je fra Luka Marić. Susjedne župe: Župa Marije Majke Crkve-Katedrala, Župa sv. Ivana Apostola i Evanđelista, Župa sv. Barbare Rudnik, Župa sv. Petra i Pavla i Župa sv. Tome apostola. Na području župe sv. Franje Asiškog nalazi se crkva sv. Franje Asiškog i crkva Majke Božje u Vrelu Radobolje. Vrijedi spomenuti da su 1995.godine fratri započeli izgradnju crkve sv. Franje Asiškog na Babunu u Ilićima u spomen na ranu crkvu sv. Ruže Viterbijske koja je dolaskom Turaka srušena te pretvorena u džamiju. O tome govori i fra Petar Bakula u svome šematizmu gdje kaže kako je u samome Zapadnom dijelu Grada Mostara nalaze dvije crkve: crkva sv. Ruže Viterbijske na izvoru vode Babun i crkva Gospe Snježne u Smrčenjacima.
- Crkvica sv. Ruže Viterbijske nalazila se na vrelu Babun u Ilićima, a nakon što su je spalili, na njezinim su zidovima Turci izgradili vlastito vjersko zdanje – mesdžid, kojega je, da stvar bude tužnija, podigao neki poturica Temim prije 1676. godine, a koji je imao velike posjede po Ilićima, Cimu i Vihovićima te po zapadnoj Hercegovini. Stara je crkvica bila posvećena svetoj Ruži iz Viterba kojoj se u 18. godini života ukazala Bogorodica i ozdravila ju od teške bolesti. Ruža se potom zaredila kao franjevačka trećoredica te je javno hvalila Isusa i Mariju, zbog čega je progonjena. Preminula je na glasu svetosti u rodnom gradu 1251. godine, a uvrštena je u Rimski popis mučenika. Uza njezine je blagdane vezano cvijeće, napose ruže i cvjetni vijenci te umivanje u cvjetnoj vodi. Upravo zato turski ljetopisac Hivzija Hasandedić zapisuje kako se u Ilićima, 'na krajnjoj zapadnoj periferiji Mostara, nalazi mesdžid poznat pod imenom 'Džamija na Babunu', gdje su u prošla vrjemena pučani Mostara u proljeće izlazili i teferičili'. Zapravo su se svakoga 6. ožujka, na blagdan svete Ruže, tu katolici skupljali u molitvi, brali cvijeće i umivali se u njemu, u znamen štovanja svetice. Turci su, pak, zadržali zatečeni običaj okupljanja na tom mjestu, izmijenivši mu ime i svrhu, kako su ostalom učinili i s brojnim drugim običajima u gradu na Neretvi, što se tako izokrenuto sačuvalo među muslimanskim pukom i do današnjih dana.
