Actio de peculio: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
'''Actio de peculio''' u [[rimsko pravo|rimskom pravu]] spada u skupinu [[tužba|tužbi]] protiv imaoca vlasti ''actiones adiecticiae qualitatis'' (adjekticijske tužbe<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=693}}</ref>).<ref>[https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Simic%252C_Radman_i_Ljubic_-_Subjekti_obveza.pptx Pravni fakultet u Zagrebu] Sunčica Šimić, Ivana Radman i Iva Ljubić: ''Subjekti obveza '', pristupljeno 7. ožujka 2020., s. 48 </ref> Nije tužba ''[[in solidum]]''.<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=717}}</ref>
 
U slučaju da je ''pater familias'' sinu ili gospodar robu odobrio pekulij, time je imatelj vlasti postaje odgovoran za za sve obveze sina, odnosno za (naturalne) obveze roba u svezi s upravom pekulija, no do visine pekulija (''dumtaxat de peculio''). Imatelj vlasti pak odgovara cijelom svojom imovinom.<ref>[https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Simic%252C_Radman_i_Ljubic_-_Subjekti_obveza.pptx Pravni fakultet u Zagrebu] Sunčica Šimić, Ivana Radman i Iva Ljubić: ''Subjekti obveza '', pristupljeno 7. ožujka 2020., s. 52 </ref>
 
Kod ove tužbe dovoljno je postojanje [[pekulij]]a (''[[merx peculiaris]]''). Gospodarova ''[[scientia]]'' minimalni je subjektivni zahtjev za [[tributornra tužba|tributornu tužbu]]. Tužbom ''de peculio'' mogao je biti tužen [[dominus sciens]] i [[dominus ignorans]]. Tužbom ''de peculio'' ne događa se gubitak privilegija (''[[ius deductionis]]'') namirenja vlastitih tražbina za gospodara, a što proizlazi iz specifičnog subjektivnog elementa (scientia domini). <ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=718}}</ref> No i isto tako je važno da za namirenje tužbe ''de peculio'' služi cijeli pekulij u koji spada i roba. Stoga je ''actio de peculio'' sigurnije pravno sredstvo od kasnije ''actio tributoria''. Drugi element koji daje na većoj sigurnosti jest [[načelo prioriteta]] odnosno prvi vjerovnik koji je tražio i ostvario namirenje svoje tražbine nije bio obvezan na refundiranje ostalim vjerovnicima koji bi se javili naknadno sa svojim zahtjevima. Isto vrijedi i ako je postigao osudu na platež. <ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=719}}</ref>
Line 8 ⟶ 10:
 
[[Scientia]] kod gospodara je važan element. Bitno je da [[dominus]] mora zabraniti ono što je trebao zabraniti ako je bio upoznat s djelatnošću podčinjenoga. Tributorna tužba može zahvatiti imatelja vlasti. Javni protest ili ''[[contra dicere]]'' bio je način da joj umakne. Tributorna tužba ograničava [[principal]]a koji putem ''actio de peculio'' može svoju tražbinu naplatiti u cijelosti, zato što od trenutka kada je saznao da njegov podčinjeni trguje s pekulijarnom imovinom, obvezan sudjelovati s ostalim vjerovnicima u tribuciji.<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=703}}</ref>
Platež dugova se obavlja redom kako se javljaju redovnicivjerovnici. Imatelj vlast je u ovoj tužbi povlaštena položaja u ugovorima svog podčinjenog i na tribuciju se poziva jednako kao i drugi vjerovnici.<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=712}}</ref> Vjerovnici se namiruju sve dok se vrijednost pekulija ne iscrpi. Kod ustanovljivanja visine pekulija prije svega je trebalo obračunati (naturalna) potraživanja i dugovi imatelja vlasti prema sinu, tj. robu s obzirom na pekulij.<ref>[https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Simic%252C_Radman_i_Ljubic_-_Subjekti_obveza.pptx Pravni fakultet u Zagrebu] Sunčica Šimić, Ivana Radman i Iva Ljubić: ''Subjekti obveza '', pristupljeno 7. ožujka 2020., s. 52 </ref>
 
U trgovinskom i pravnom životu kasne [[Rimska Republika|Rimske Republike]] pojavili su se specifični zahtjevi koje '''actio de peculio'' nije mogla ispuniti pa je uvedena ''actio tributoria''.<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=693}}</ref> Kod obiju postoji procesna istovjetnost<ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=713}}</ref> i u početku su se skupa razvijale a poslije su ju zbog zajedničkog "trgovinskog" karaktera asimilirale ''actiones exercitoria'' i ''institoria'' <ref>{{harvnb|Šarac|2006.|str=710}}</ref>
Line 29 ⟶ 31:
| access-date =
}}
 
 
== Bilješke ==