Inačica od 7. ožujka 2020. u 22:20 uredi Šimungr (razgovor \| doprinosi) 647 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 7. ožujka 2020. u 22:27 uredi ukloni ovu izmjenu Šimungr (razgovor \| doprinosi) 647 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 3: U slučaju da je ''pater familias'' sinu ili gospodar robu odobrio pekulij, time je imatelj vlasti postaje odgovoran za za sve obveze sina, odnosno za (naturalne) obveze roba u svezi s upravom pekulija, no do visine pekulija (''dumtaxat de peculio''). Imatelj vlasti pak odgovara cijelom svojom imovinom.<ref>[https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Simic%252C_Radman_i_Ljubic_-_Subjekti_obveza.pptx Pravni fakultet u Zagrebu] Sunčica Šimić, Ivana Radman i Iva Ljubić: ''Subjekti obveza '', pristupljeno 7. ožujka 2020., s. 52 </ref> Kod ove tužbe dovoljno je postojanje [[pekulij]]a (''[[merx peculiaris]]''). Gospodarova ''[[scientia]]'' minimalni je subjektivni zahtjev za [[~~tributornra~~tributorna tužba\|tributornu tužbu]]. Tužbom ''de peculio'' mogao je biti tužen [[dominus sciens]] i [[dominus ignorans]]. Tužbom ''de peculio'' ne događa se gubitak privilegija (''[[ius deductionis]]'') namirenja vlastitih tražbina za gospodara, a što proizlazi iz specifičnog subjektivnog elementa (''[[scientia domini]]''). <ref>{{harvnb\|Šarac\|2006.\|str=718}}</ref> No i isto tako je važno da za namirenje tužbe ''de peculio'' služi cijeli pekulij u koji spada i roba. Stoga je ''actio de peculio'' sigurnije [[pravno sredstvo]] od kasnije ''actio tributoria''. Drugi element koji daje na većoj sigurnosti jest [[načelo prioriteta]] odnosno prvi vjerovnik koji je tražio i ostvario namirenje svoje tražbine nije bio obvezan na refundiranje ostalim vjerovnicima koji bi se javili naknadno sa svojim zahtjevima. Isto vrijedi i ako je postigao osudu na platež. <ref>{{harvnb\|Šarac\|2006.\|str=719}}</ref> Kod ove vrste ''dominus'' ima [[pravo prvenstva]] u namirenju svojih [[tražbina]] iz [[pekulij]]a pred drugim [[vjerovnik\|vjerovnicima]] (''[[privilegium deductionis]]'') sukladno načelu ''[[prior tempore, potior iure]]'' koje se uobičajeno primjenjivalo kod pekulijarne odgovornosti. Manje povoljnija za vjerovnike od ''[[actio tributoria]]''. U usporedbi s ''actio tributoria'', tužitelju je korisnije podići ''actio de peculio'' onda kad je podčinjeni upotrijebio samo dio robe iz pekulija za trgovinsku djelatnost, inače bi samo taj dio kod ''actio tributoriae'' bio [[predmet raspodjele\|predmetom raspodjele]]. <ref>{{harvnb\|Šarac\|2006.\|str=692}}</ref> Ima situacija kad je tužitelju probitačnije tužiti s ''actio de peculio'' umjesto s ''actio tributoria''.<ref>{{harvnb\|Šarac\|2006.\|str=697}}</ref>

Actio de peculio: razlika između inačica