Razlika između inačica stranice »Žigica«

Obrisano 5 bajtova ,  prije 1 godinu
bez sažetka
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
 
Žigice su sredstvo za jednokratnu uporabu, uz [[upaljač]] najčešće su takvo sredstvo, a mogu se kupiti na [[kiosk|kioscima]] i u raznim dućanima, zapakiranih u kutije od 50-ak komada.
 
===Proizvodnja===
Za proizvodnju žigica najbolje je drvo od [[jasika|jasike]]<ref>[http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=28798 Jasika] Hrvatska enciklopedija</ref> i [[Jela|jelovine]]. Oblikovani štapići obliju se amonijevim fosfatom kako bi se spriječilo tinjanje. Nakon sušenja, jednim se krajem umaču u rastaljeni [[parafin]] i u zapaljivu masu koja se sastoji od smjese gorive tvari, oksidasa i ljepila. Kao goriva tvar služi [[sumpor]] ili antimonov sulfid, a kao oksidans [[kalijev klorat]]. Masa kojom je prevučeno grubo tarilo sadrži crveni fosfor, ljepilo te stakleni prah radi boljega trenja. Trenjem glavice o tarilo prelazi mali dio crvenoga [[fosfor]]a na glavicu i zapali se u dodiru s oksidansom, a vatra se preko parafina prenese na drvce.
[[Datoteka:Welthoelzer DZMG.jpg|mini|Kutija žigica]]
 
===Povijest===
Preteče žigica u današnjem obliku bile su tzv. močilice, s glavicom od smjese kalijeva klorata, šećera i ljepila, a palile su se u dodiru sa [[Sumporna kiselina|sumpornom kiselinom]]. Prve žigice koje su se teško palile trenjem pojavile su se oko 1830.g. u Engleskoj. Napredak je postignut oko 1835. Uvođenjem fosfora u zapaljivu masu. Fosforne žigice lako su se palile međusobnim trenjem pa su bile uzrok čestim požarima, osobito prilikom transporta, a bile su i otrovne. Godine 1844. u proizvodnju žigica umjesto bijeloga uveden je neotrovni i manje zapaljiv crveni fosfor, a od 1848.g. crveni fosfor nalazi se samo na tarilu, pa se žigice mogu zapaliti samo trenjem s tarilom (tzv. sigurnosne žigice). Njihova industrijska proizvodnja počela je oko 1860.g. u Jönköpingu u Švedskoj, u kojem se nalazi jedini svjetski muzej posvećen žigicama.
 
Iz Amerike potječu žigice koje ne trebaju tarilo i mogu se paliti trenjem o svaku hrapavu površinu, no one su bile manje sigurne zbog prirodnih uvjeta i zbog dječje dohvatljivosti. Nedavnih godina istisnute su iz slobodne prodaje i uvedene u vojnu osnovnu opremu.
 
===Izvor=Izvori==
*Hrvatska enciklopedija, Broj 11 (Tr-Ž), str. 831. Za izdavača:Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. {{ISBN|953-6036-29-0}} (cjelina) i 953-6036-32-0
{{izvori}}