Razlika između inačica stranice »Hrvatske zemlje pod mletačkom vlašću«

bez sažetka
Od samog dolaska [[Hrvati|Hrvata]] na obalu istočnog Jadrana trajala je i borba za prevlast na tom području sa tadašnjom pomorskom velesilom [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Knez [[Branimir]] je na moru vodio [[Hrvatsko-mletački ratovi|ratove s Mlečanima]]. Nakon što su bili poraženi [[887.]] godine, Mlečani su sklopili mir i bili primorani plaćati godišnji danak za slobodnu plovidbu uz hrvatsku obalu. Taj su danak plaćali preko 100 godina.<ref>[[s:Povijest Hrvatske I. (R. Horvat)/Branimir|Rudolf Horvat, Povijest Hrvatske, Zagreb, 1924.]]</ref> Nakon smrti kralja [[Stjepan Držislav|Stjepana]], iskoristivši unutarnje sukobe nastale borbom za vlast između Stjepanovih sinova Svetoslava, Krešimira i Gojslava, ojačana Venecija uskraćuje plaćanje danka hrvatskom kralju i neretljanskom knezu za plovidbu i počinje ponovni sukob s hrvatskim kraljem [[Svetoslav Suronja|Svetoslavom Suronjom]] ([[997]]. – [[1000]].) na moru. Mletački [[dužd]] [[Petar II. Orseolo]] [[1000.]] godine preotima od Hrvata Dalmaciju od [[Krk]]a do [[Dubrovnik]]a. Prvo su mu se predali sjeverni dalmatinski otoci i Zadar, a pošto je ojačao svoje snage i romanskim postrojbama iz dalmatinskih gradova, predaju se i [[Trogir]] i [[Split]], dok silom zauzima neretljansku [[Korčula|Korčulu]], te [[Lastovo]] i [[Biograd]]. Najveći otpor pružali su Lastovčani, čije je [[Utvrdno graditeljstvo|utvrđeno]] naselje nakon [[Lastovska bitka|bitke]] uništeno. Na taj su način Mlečani uspostavili vlast nad primorskim gradovima na istočnoj obali Jadranskog mora, a Petar Orseolo se prozvao ''dux Dalmatiae''.<ref>[http://crohis.com/knjige/Sisic%20-%20pregled/16.%20Prvi%20Kresimirovici.PDF F. Šišić, ''Pregled povijesti hrvatskoga naroda, od najstarijih dana do 1. decembra 1918., prva knjiga, do 20. februara 1790.'', Zagreb, 1920.]</ref>
 
Od [[12. stoljeće|12.]] do početka [[15. stoljeće|15. stoljeća]] dalmatinski gradovi pod upravom su ugarsko-hrvatskih vladara osim u kraćim razdobljima mletačke vladavine.<ref name="Mimica SD3004">[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20040330/feljton01.asp B. Mimica: ''Dalmacija od prapovijesti do 1918. - Komune i simbioza Hrvata i Romana'', feljton, Slobodna Dalmacija, 30. travnja 2004.]</ref> Poseban trn u oku Venecije je bio grad [[Zadar]] koji joj se stalno opirao u njezinim nastojanjima da zagospodari tim gradom. Najintenzivniji zadarsko-mletački sukobi vodili su se u razdobljima 1115-1118., 1159-1180., [[Hrvatsko-mletački rat za Zadar 1181. – 1202.|1181-1202.]], 1242-1247., 1311-1313. i [[Mletačka opsada Zadra|1345-1346. godine]]. U svojim nastojanjima da zagospodari Zadrom Venecija nije štedjela ni snage ni novaca, pa je tako, kaoza protuuslugaprotuuslugu Veneciji za pomorski prijevoz, KrižarskeKrižarska vojskevojska na svom putu prema Carigradu zastala pred Zadrom, osvojila ga te ga prisilila na pokornost Veneciji. Godine [[1202.]] kršćanski Zadar [[Križarska opsada Zadra|osvojila je kršćanska Križarskakrižarska vojska]]. Zadar je uz stalne pobune građana i povremena oslobađanja ostao pod vlašću Mletačke Republike do [[1358.]] godine.
 
Jačanje istarskih gradova dovodi do sukoba s Venecijom. [[Kopar]], [[Izola]] i [[Pula]] ustaju [[1145.]] protiv Venecije, ali su poraženi pa su morali položiti prisegu vjernosti duždu. Četiri godine kasnije Pula se ponovno pobunila protiv Venecije, ali je zajedno sa svojim saveznicima – [[Rovinj]]om, [[Poreč]]om i [[Umag]]om – bila prisiljena potpisati mir i da se ponovno zakune na vjernost Veneciji. U novom ratu [[1195.]] morala je Pula porušiti sve gradske zidine. Mirom, poslije rata [[1243.]] Pula se morala obvezati da će primiti Mlečanina za načelnika i da bez dopuštenja Venecije neće obnoviti svoje zidine. Kada je u 13. stoljeću vlast [[Akvileja|akvilejskog]] patrijarha oslabila, gradovi su se, smatrajući Mlečane manjom opasnošću, redom predavali Veneciji - [[Poreč]] 1267., [[Umag]] 1269., [[Novigrad]] 1270., [[Sveti Lovreč]] 1271., [[Motovun]] 1278., [[Kopar]] 1279., [[Piran]] i [[Rovinj]] 1283. godine. Djelujući najčešće kao saveznik i zaštitnik primorskih gradova, ali i ratujući s nekima od njih, Venecija je postupno zavladala čitavim obalnim pojasom zapadne Istre i prostorom do Plomina na istočnoj obali poluotoka.<ref name="Istra">[http://www.istra-istria.hr/index.php?id=401 Istarska županija - Povijesni pregled - opširnije]</ref>