Bosanski Petrovac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 31.176.239.234 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Rondinfront Oznaka: brzo uklanjanje |
|||
Redak 26:
=== Srednji vijek ===
[[Konstantin Porfirogenit|Konstantin Porfirogenet]] spominje ovo područje 950. godine u svom djelu "De administrando imperio" pod nazivom ''Pesenta''. To je latinsko ime za [[Starohrvatske županije|starohrvatsku]] župu Pset. Iz ranosrednjovjekovnih vremena datira romanička crkva u Koluniću. Do turskih osvajanja, ovaj kraj neprekidno je bio dio hrvatskih država, Kraljevine Hrvatske i povremeno srednjovjekovne Bosne. Period [[Srednji vijek|srednjeg vijeka]] bogat je mnoštvom kako materijalnih tako i pisanih dokumenata. U jednom spisu crkvenog sabora u [[Split]]u iz 1185. godine stoji na latinskom jeziku "Tiniensis episcopus habeat sedem suam in Tenin et habeat et has parochias: Tenin, Campun, Verchreca, Pset". Ovaj podatak govori da je parohija ili županija Pset u crkvenom pogledu pripadala Kninskoj biskupiji. Prvi poznati župan po imenu Dionizije (župan od Poljane i Pseta) se spominje 1266. Poslije se prostrana župa dijelila na dva dijela sa dva grada, Veliki i Mali Pset. Ima pretpostavka da je [[Mali Pset]] bio tamo gdje je sada grad [[Krupa]], a da je [[Veliki Pset]] tamo gdje su sada razvaline nekog grada na [[Grmeč]]u. 1278. i 1280. držali su ova prostransva sinovi kneza Babonega, kasnije prozvani [[Babonići]], i poslije knezovi [[Blagajski]].<ref>[[Vjekoslav Klaić]]: Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 1928., str. 1-12</ref> Po prvi put su ovi krajevi ušli u sastav srednjovjekovne bosanske države u periodu 1322. - 1332. za šta je zaslužan ban [[Stjepan II. Kotromanić]]. Već u pisanim dokumentima iz [[1334]]. godine spominje se mjesto pod nazivom ''St. Petri de eodem'', ali kao hrvatski posjed.
[[crkva sv. Petra u Bosanskom Petrovcu|Crkva sv. Petra]] spomenuta je te godine u popisu goričkog arhiđakona Ivana, u u Sanskom distriktu Dubičkog arhiđakonata Zagrebačke biskupije. Prema nekim povjesničarima poput Bilogrivića i Draganovića ta je crkva bila u današnjem Bosanskom Petrovcu. Izgleda da ta crkva jest bila, da se po njoj prozvalo i naselje, s time da je kraj pripadao Kninskoj, a ne Zagrebačkoj biskupiji.<ref name=banjolučka>[https://www.biskupija-banjaluka.org/?page_id=1904 Banjolučka biskupija] ''Rimokatolički župni ured Sv. Josipa DRVAR'' (pristupljeno 10. ožujka 2020.)</ref>
Tada je nastupio dugogodišnji period, sve do 1520. godine, kada je ovo područje više puta mijenjalo svoje gospodare u zavisnosti od toga tko je bio na hrvatsko-ugarskom prijestolju i u kakvom je odnosu bosanski vladar prema njemu.
O životu na područje župe Pset najviše govore srednjevjekovni ostatci crkve (Panađur) i nekropole sa stećcima u selu [[Kolunić]] i mnogobrojni izvori koji ga spominju. Pretpostavlja se da je iz 14. stoljeća premda ga neki datiraju i u 12.<ref>[http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2915 Arheološko područje sa ostacima srednjovjekovne crkve i nekropolom sa stećcima na lokalitetu Crkvina u Koluniću, općina Bosanski Petrovac], Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, preuzeto 16. listopada 2016.</ref>
|