Unutarnje brodarstvo: razlika između inačica

* [[plovilo|plovila]] s vlastitim porivnim uređajem:

** teretni (tegljači[[tegljač]]i, potiskivači[[potiskivač]]i i mješoviti) i

** specijalni ([[ribarski brod|ribarski]], [[jahta|jahte]], trajekti[[trajekt]]i) brodovi[[brod]]ovi

* plovila bez vlastita [[porivni uređaj|porivnog uređaja]]:

* [[teglenica|teglenice]] i

* [[potisnica|potisnice]] ([[barža|barže]])

Unutarnje brodarstvo osobit razvoj zabilježilo je u 19. stoljeću s pojavom [[parobrod]]a na europskim rijekama. 1817. godine zaplovio je prvi riječni [[parobrod]]. Zaplovio je na [[Dunav]]u. 1829. godine osnovano je [[Prvo austrijsko parobrodarsko društvo]] u Beču. Sredinom 19. stoljeća parobrodski se promet odvijao i Dravom i Savom. 1844. godine kupljen je u Beču prvi hrvatski parobrod [[Sloga (prvi hrvatski parobrod)|Sloga]]. Vlasnik mu je bilo godinu prije osnovano sisačko [[Savsko-kupsko društvo parobrođenja]], koje je bilo i prvo [[dioničko društvo]] na hrvatskim prostorima. Snažna konkurencija hrvatskim parobrodarskim društvima bila su austrijska i ugarska parobrodarska društva, ali usprkos tome u Hrvatskoj su bila brojna. U Vukovaru je 1952. godine osnovana [[Riječna plovidba Hrvatske]] koja je 1953. godine premještena u Sisak i nazvana [[Dunavski Lloyd]] (Hrvatsko riječno brodarstvo Dunavski Lloyd – Sisak d. o. o., HRB Dunavski Lloyd – Sisak). U Hrvatskoj se najvažniji međunarodni promet odvija Dunavom, Dravom između Dunava i Osijeka te Savom između Slavonskog Broda i Osijeka. Hrvatski unutarnji plovidbeni lučki sustav obuhvaća četiri međunarodne riječne luke: Vukovar, Sisak, Slavonski Brod i Osijek te nekoliko pristaništa. Preko više od pola stoljeća planira se izgradnja višenamjenskoga plovnoga kanala Dunav–Sava (Vukovar–Šamac) duljine 62 km.<ref name=tehnička/>