Metode u Kabali: razlika između inačica

Molitva se može prakticirati u suptilnom '''tijelu unutarnjeg govora'''; to je ono tijelo koje je iz'''govor'''eno od Boga i koje čini '''''potenciju''''' da se  čuje govor Božji. U duši '''''Haja''''' se događa zo da ona ''zbiljski'' razgovara s Bogom u molitvi. Duša ''Haja'' ''čuje'' i čini ''čujnim'' slova Božjeg govora u tijelu govora.

 

Paradigmatična praksa zbiljske vjere je '''molitva'''. Praksa zbiljske vjere se zbiva u otvorenosti dinamičnom zbivanju najviše Snage, koja je neki ''Tko'' - Bog, i u suhodu s tom Snagom. Molitva se sastoji u obraćanju u vjeri toj najvišoj Snazi, u razgovoru s njom kao živim subjektom (''Tko''-biti) - osobom (u eminentnom smislu). Ako je '''vjera''' (''emuna'') jedno prepuštanje i otvorenost događanju najviše Snage - moment pasivnog prihvaćanja i pomirenosti s onim što Snaga hoće, s njezinom voljom (''racon''), onda se '''molitva''' sastoji u nekom ulaženju u prostor Snage, jednom tihom približavanju, primicanju Snazi s namjerom da joj se nešto ''predloži''; molitva je jedno smjerno podastiranje zahtjeva, molbe, sugestije vlastite volje u smislu "Bože, ja bih htio to-i-to, ali samo ako je to u skladu s Tvojom voljom".