Hrvatski biblijski prijevodi: razlika između inačica

Prvi prijevod cijele Biblije objavio je franjevac [[Matija Petar Katančić|Petar Katančić]], Sveto pismo Staroga zakona, I-VI (posmrtno, Budim, 1831). Potpuni prijevod objavljuje i [[Ivan Matija Škarić]], Sveto pismo Staroga i Novoga uvita, I-XII (Beč, 1858-1861). Pohrvaćeno izdanje cjelovitoga Svetog pisma [[Vuk Stefanović Karadžić|Vuka Karadžića]] i [[Đuro Daničić|Đure Daničić]]a objavili su [[Bogoslav Šulek]] (Zagreb, 1877) i [[Milan Rešetar]] (Zagreb, 1895). [[Josip Stadler]] preveo je Sveto pismo Novoga zavjeta (Sarajevo, 1895-1907) s opširnim tumačenjem. Njegovo je djelo naumio dovršiti [[Valentin Čebušnik]] , ali je objavio samo dva sveska Starog zavjeta, Petoknjižje i povijesne knjige (Zagreb, 1911. i 1913). Potom slijede: [[Franjo Zagoda]], Sveto pismo Novoga zavjeta (Zagreb, 1925. i 1938); [[Ivan EvanđelistaEvanđelist Šarić]], Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta (Sarajevo, 1941-1942; 2. popravljeno izdanje, Madrid, 1959); [[Ljudevit Rupčić]], Novi zavjet (Sarajevo, 1961); [[Bonaventura Duda]], Harmonija četiriju evanđelja (Zagreb, 1962). Veliki prevodilački pothvat je zagrebačka Biblija Staroga i Novoga zavjeta (urednici B. Duda i [[Jure Kaštelan]]), 1. i 2. izdanje izdala je Stvarnost (Zagreb, 1968), a sljedeća izdanja Kršćanska sadašnjost (Zagreb, 1972. i dalje). Najnoviji cjeloviti prijevod Biblije hrvatskim jezikom uradio je [[Tomislav Dretar]] 1998. u Bruxellesu prevevši [[s:Sveto_pismo|sa francuskog Ekumenski prijevod Biblije]].