Bakalarski ratovi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Bakalarski ratovi''' (islandski: Þorskastríðin, "ratovi bakalara" ili Landhelgisstríðin, "ratovi za teritorijalne vode") bili su niz sukoba izme...«.
(Nema razlike inačica)

Inačica od 20. ožujka 2020. u 21:44

Bakalarski ratovi (islandski: Þorskastríðin, "ratovi bakalara" ili Landhelgisstríðin, "ratovi za teritorijalne vode") bili su niz sukoba između Ujedinjenog Kraljevstva i Islanda oko prava ribolova u sjevernom Atlantiku. Svaki od sporova završio je islandskom pobjedom. [1][2][3] Treći rat bakalara zaključen je 1976., vrlo povoljnim sporazumom za Island; Ujedinjeno Kraljevstvo je prihvatilo islandsku ekskluzivnu ribolovnu zonu od 200 nautičkih milja, nakon prijetnji da će se Island povući iz NATO-a, čime bi se NATO-u onemogućio pristup većini jaza GIUK-a, što je bila kritična točka protupodmorničkog ratišta hladnog rata.

Kao rezultat toga, britanske ribarske zajednice izgubile su pristup bogatim područjima i bile su devastirane, tisuće radnih mjesta bilo je izgubljeno. [2] [4] Od 1982. godine, isključivi gospodarski pojas od 200 milja (370 kilometara) je standard Ujedinjenih naroda.

Izraz "bakalarki rat" skovao je britanski novinar početkom rujna 1958. [5]Niti jedan od bakalarskih ratova nije ispunio niti jedan uvjet da bi ga se nazvalo „ratom” već bi se točnije mogli opisati kao militarizirani međudržavni sporovi.[3][6][7] [8] Potvrđena je samo jedna smrt tijekom ovih ratova: islandski je inženjer, slučajno ubijen u Drugom ratu, dok je popravljao štetu na islandskom brodu Ægir nakon sudara s britanskom fregatom Apollo. Ponovo su se sudarili, 29. kolovoza 1973. [9]

Izloženo je nekoliko objašnjenja za bakalarske ratove. [1][3] Nedavne studije usredotočile su se na temeljne gospodarske, pravne i strateške pokretače Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva, kao i na domaće i međunarodne čimbenike koji su pridonijeli eskalaciji spora.[3][10]Lekcije iz bakalrskih ratova s primijenjene su u teoriji međunarodnih odnosa. [3][10] [11]

Izvori

  1. a b Habeeb, William (1988). "6". Power and Tactics in International Negotiations: How Weak Nations Bargain with Strong Nations. Johns Hopkins University Press.
  2. a b Guðmundsson, Guðmundur J. (2006). "The Cod and the Cold War". Scandinavian Journal of History.
  3. a b c d e Steinsson, Sverrir (22 March 2016). "The Cod Wars: a re-analysis". European Security. 0 (2): 256–275. doi:10.1080/09662839.2016.1160376. ISSN 0966-2839.
  4. Ledger, John (21 December 2015). "How the Cod War of 40 years ago left a Yorkshire community devastated". Yorkshire Post.
  5.  Thór, Jón Th. (1995). British Trawlers and Iceland 1919–1976. University of Gothenburg. str. 182.
  6. Hellmann, Gunther; Herborth, Benjamin (1 July 2008). "Fishing in the mild West: democratic peace and militarised interstate disputes in the transatlantic community". Review of International Studies. 34(3): 481–506. doi:10.1017/S0260210508008139. ISSN 1469-9044.
  7. Ireland, Michael J.; Gartner, Scott Sigmund (1 October 2001). "Time to Fight: Government Type and Conflict Initiation in Parliamentary Systems". The Journal of Conflict Resolution. 45 (5): 547–568. doi:10.1177/0022002701045005001. JSTOR 3176313.
  8. Prins, Brandon C.; Sprecher, Christopher (1 May 1999). "Institutional Constraints, Political Opposition, And Interstate Dispute Escalation: Evidence from Parliamentary Systems, 1946–89". Journal of Peace Research. 36 (3): 271–287. doi:10.1177/0022343399036003002. ISSN 0022-3433.
  9.  Jóhannesson, Guðni Th. (2006). Þorskastríðin þrjú. str. 100.
  10. a b Steinsson, Sverrir (2017). "Neoclassical Realism in the North Atlantic: Explaining Behaviors and Outcomes in the Cod Wars". Foreign Policy Analysis. 13 (3): 599–617. doi:10.1093/fpa/orw062.
  11. Steinsson, Sverrir (6 June 2017). "Do liberal ties pacify? A study of the Cod Wars". Cooperation and Conflict. 53 (3): 339–355. doi:10.1177/0010836717712293. ISSN 0010-8367.