Krbavska bitka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
Nema sažetka uređivanja
Redak 10:
|strana2 = [[Datoteka:Coat of arms of Croatia 1495.svg|16px|link=Croatia in the union with Hungary]][[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Hrvatsko Kraljevstvo]]
|zapovjednik1 = sandžak-beg [[Hadum Jakub-paša]] <br> sandžak-begom [[Ismail-beg]] <br> [[Karlije Mehmed-beg]]
|zapovjednik2 = [[Emerik Derenčin]] (zarobljen) <br> [[Ivan Frankopan Cetinski]]† <br> [[Bernardin Frankopan|Bernardin Frankopan Modruški]] <br> [[Nikola Frankopan Tržački]] (zarobljen) <br>[[Petar II. Zrinski]]† <br>[[Juraj Vlatković]]† <br> [[Karlo Gusić]]<br> [[Ferdinad Berislavić]]
|postrojbe1 = oko 8.000 [[akindžija]]
|postrojbe2 = 3.000 konjanika<br> 2.000 pješaka <br>5.000 do 8.000 seljaka
Redak 37:
 
=== Borbe za grad Senj ===
U ljeto 1493, Frankopani su opsjedali grad [[Senj]] koji im je u ranijim godinama oduzeo kralj [[Matija Korvin]] zbog uspostave [[Senjska kapetanija|Senjske kapetanije]] kako bi uspostavio učinkovitiju obranu od Osmanlija. Zbog odvraćanja Frankopanskih napada na Senj, u okolici Krbave boravio je hrvatski ban Emerik Derenčin s vojskom od nekih 4000 konjanika i 2000 pješaka<ref>Riječ je o procjeni povjesničara Ferde Šišića</ref><ref>Kekez, 72</ref>. Kada je saznao da se u njegovom smjeru kreće osmanlijska vojska koja se vraćala s pohoda na zapadu, Derenčin donosi odluku da im se suprotstavi s vlastitom vojskom. Kako bi si poboljšao šanse u bitci inicirao je pomirbu s Frankopanima, što je prihvatila većina plemića<ref>{{Citiranje časopisa|last=Kekez|first=Hrvoje|authorlink=|coauthors=|title=Bernandin Frankapan i Krbavska bitka: je li spasio sebe i malobrojne ili je pobjegao iz boja?|url=https://bib.irb.hr/datoteka/438224.Hrvoje_Kekez-Bernardin_Frankapan_i_Krbavska_bitka.pdf|date=|year=2009.|month=|journal=Modruški zbornik|volume=|issue=|pages=73-75|id=|accessdate=29. 12. 2019.}}</ref>: [[Ivan Frankopan Cetinski]], [[Bernardin Frankopan|Bernardin Frankopan Modruški]], [[Nikola Frankopan|Nikola Frankopan Tržački]], Karlo GušićGusić, Petar II. Zrinski (djed [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Šubića Zrinskog]], sigetskog junaka), njegov sin Pavao II. Zrinski, jajački ban [[Juraj Vlatković]], sin [[herceg]]a [[Vlatko Kosača|Vlatka Kosače]] i dr.
 
=== Nesuglasice oko taktike ===
Redak 47:
[[Datoteka:Battle_of_Krbava_Field.jpg|mini|280px|desno|Krbavska bitka na drvorezu Leonharda Becka (oko 1515.)<ref>Krešimir Kužić, ''Bitka Hrvata – bitka na Krbavskom polju 1493. godine'', // ''Historijski zbornik'', sv. 67, br. 1. Prosinac 2014., str. 11. - 63. {{Hrčak|id=229955}}, str. 51., 62.</ref>]]
 
Bitka je počela u 9 sati ujutro, [[9. rujna]] [[1493.]] godine. Ban Derenčin je prethodno sa svojom vojskom napustio povoljan položaj ispod utvrde Udbina na vrhu brda i spustio se u podnožje. Tamo je rasporedio svoje snage u klasičan bojni poredak s [[pješaštvo]]m u sredini i konjicom na krilima. Zapovjedništvo na krilima prepustio je FrankapanimaFrankopanima i jajačkom banu, a sam je zadržao zapovjedništvo nad sredinom. Jakub paša je Ismail-begu povjerio manju jedinicupostrojbu za prvi (fingirani) napad, Mehmed-begove ljude poslao u obližnju [[Šuma|šumu]] u [[Zasjeda|zasjedu]], a za sebe je zadržao najveću jedinicupostrojbu za glavni napad.
 
Ismail-beg je oko tisuću najiskusnijih konjanika formirao u klin i poveo u juriš na slabo opremljene prve redove hrvatskog pješaštva. Pod udarcima kopita podigao se strahovit oblak prašine, pa branitelji nisu mogli procijeniti koliko Turaka u napadu ima. Kad se jedinicapostrojba približila, pokazalo se, na sveopće zaprepaštenje, da su Turci teško oklopljeni [[kaciga]]ma i [[kirasa]]ma, te naoružani [[helebarda]]ma. Udar je bio žestok, ali nakon početnog šoka hrvatske snage su se konsolidirale i počele odbijati turski napad. Međutim Ismail-beg je po planu naredio povlačenje svojesvojih jediniceljudi.
 
Mamac je uspio iznad svih očekivanja. Ponesene iluzijom da dobivaju bitku, hrvatske pješačke jedinicepostrojbe su se dale u potjeru za Turcima. Kako zapovjednici nisu uspjeli održati preglednost i disciplinu, jedan po jedan naredili su potjeru, kako bi se održala kakva-takva kompaktnost vojske. Uskoro je cijela vojska bila za petama Ismail-begovim mamcem. Kad su i posljednji branitelji protrčali pokraj šume u kojoj je bila zasjeda iz nje su izjahali Mehmed-begovi konjanici i uz divljačke povike udarili na začelje. U istom trenutku, prva turska jedinicapostrojba manevrirala je udesno i tako oslobodila put za glavninu s Jakub-pašom na čelu, koja je već jurišala prema naprijed. Udar glavnine bio je iznenadan i silovit. U hrvatskim redovima nastali su sveopća pomutnja i šok, koji su se pojačali kad je Ismail-beg napravio još jedan manevar i udario hrvatsku vojsku s lijeva. Kako je s desne strane bile rijeka [[Krbava (rijeka)|Krbava]], Hrvati su se našli u potpunom okruženju.
 
Mnoge jedinicepostrojbe pružile su ljuti otpor, ali on nije dugo trajao. Slabo opremljeno pješaštvo teško je dolazilo do izražaja, gaženo kopitima turskih i hrvatskih konja, a feudalna konjica, znatno teža od turske, bila je prespora za efikasni protunapad. Neki su knezovi pali već na samom početku bitke, a kada je poginuo Ivan Frankopan nastala je panika. Ubrzo je, pavši s konjem, zarobljen ban Derenčin. Osim njega zarobljeni su i knezovi Nikola Frankopan Tržački i [[Karlo GušićGusić]], a Bernardin Frankopan spasio se bijegom. Bez zapovjedništva ostatak vojske dao se u bijeg u kojem je dio posječen ili zarobljen, a dio se utopio u rijeci. Navodno je od više od deset tisuća vojnika preživjelo svega dvije stotine. Turski gubitci su oko 1.000 vojnika.<ref name="Krešimir Kužić"/> Zarobljeni ban Derenčin kasnije je odveden u [[Carigrad]], te potom u tamnicu u Kara Hisar-i Sahib u vilajetu Brusa (Bursa) u Maloj Aziji gdje je u zatočeništvu nakon nekoliko mjeseci umro.<ref>[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=4581 Derenčin, Emerik], hbl.lzmk.hr, pristupljeno 4. listopada 2019.</ref>
 
== Povijesni zapisi ==