Pokolj u Buhinim Kućama: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 2:
 
== Napad ==
Dan 9. siječnja 1994. godine spada u najkrvavije i najteže u obrani 316 dana opkoljenog i potpuno blokiranog Viteza i oko 70 tisuća Hrvata Lašvanske doline. Krajnji cilj bošnjačke vojske bio je presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela i potpuno ugroziti i onako tešku obranu na tom području. Osvajanjem su to i uspjeli. Osvajanjem Buhinih Kuća presječena je komunikacija, žila kucavica, Vitez - Busovača.<ref name=HIC/> Preostali Hrvati ostali su razbijeni na više enklava: Lašvansku dolinu, odnosno Vitez i Novi Travnik, enklava Busovaču, enklava Lepenicu i enklava Žepče.<ref name=Horvatić>[https://narod.hr/kultura/9-sijecnja-1994-buhine-kuce-jedan-od-brojnih-velikih-zlocina-bosnjaka-nad-hrvatima-srednje-bosne Narod.hr] Petar Horvatić: ''9. siječnja 1994. Buhine Kuće – jedan od brojnih velikih zločina Bošnjaka nad Hrvatima Srednje Bosne'', 9. siječnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref>
 
Pod okriljem maglovite noći 9. siječnja u prigradsko naselje Viteza Buhine Kuće upali su pripadnici elitnih postrojbi <ref name=nedjelja/> tzv. Armije BiH, odnosno, [[7. brigade ABIH|7. muslimanske brigade]], odreda [[El-mudžahid]], ite specijalaca MUP-a RBiH.<ref name=Horvatić/> kojima je zapovijedao Dragan Vikić.<ref name=Ojvan/> Među vojnicima i civilima napravili su pravi pokolj. Pobile su 36 osoba, civila i pripadnika HVO. Među ubijenima<ref name=nedjelja/> bilo je i djece.<ref name=HIC/> Osobito je stradala uža obitelj Vidović. Ubijena su devetorica zarobljenih vojnika HVO, pripadnika PPN „Munje Središnje Bosne“, pripadnici Travničke brigade HVO-a. Masakrirani su, a tijela su im nađena vezana žicom oko vrata i nogu s rukama na leđima. Hrvati su ubijani i rafalima iz automatske puške, motornom pilom, sjekirom, nožem.<ref name=Horvatić/> Najmlađa žrtva je dvogodišnji Danijel Grbavac koji je ubijen u naručju oca pred kućnim pragom netom prije nego što mu je rafalima pokošena mati.<ref name=Ojvan>[https://direktno.hr/direkt/pokolj-u-buhinim-kucama-jos-je-jedan-nekaznjeni-zlocin-nad-hrvatima-u-srednjoj-bosni-143839/ Direktno.hr] Daniela Dujmović Ojvan: ''Pokolj u Buhinim Kućama još je jedan nekažnjeni zločin nad Hrvatima u Srednjoj Bosni'', 9. siječnja 2019. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Muslimanske snage su pritom opljačkale i zapalile na desetke kuća i gospodarskih objekata.<ref name=nedjelja/> U istom napadu ranjeno je 35 Hrvata, od kojih je bilo 8 civila. 17 civila je nestalo, a 13 žena iz tog sela odvedene su i zatočene u logoru tzv. Armije BiH u susjednom Sivrinom Selu. Na urbano područje Viteza tog su dana muslimanski agresori ispalili od pola 6 ujutro do podneva više od 100 granata.<ref name=Horvatić/>
 
HVO je nadljudskim naporima oslobodio Buhine Kuće i [[Bitka za Zavrtaljku|Zavrtaljku]] i vratio pod kontrolu prometnicu Vitez - Busovača.<ref name=HIC>[http://www.hic.hr/ratni-zlocini/b-h/zlocin/vitez.htm HIC] Ivica Mlivončić: Zločin s pečatom - Vitez </ref> Tek hrvatskim oslobađanjem okupiranih Buhinih Kuća, nikakvom akcijom UN-ovih snaga ni EEZ-ovih promatrača, identificirani su pripadnici HVO-ovih „Munja“ sanacijom terena.<ref name=Horvatić/>
 
== Krivci ==
Za zločin ni nakon više od 25 godina nitko nije odgovarao. <ref name=nedjelja/> Buhine Kuće su bile u odgovornosti 3. korpusa tzv. Armije BiH. Hrvati u Središnjoj Bosni odgovornim smatraju jednog od zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH [[Džemal Merdan|Džemala Merdana]] i zapovjednika jedne od specijalnih postrojbih MUP-a RBiH [[Dragan Vikić|Dragana Vikića]]. [[Enver Hadžihasanović]], [[Amir Kubura]] i [[Mehmed Alagić]] suđeni su u postupcima pred Haaškim tribunalom vođenim protiv Envera Hadžihasanovića, Amira Kubure i Mehmeda Alagića, no za ovaj zločin nisu niti optuženi.<ref name=Horvatić/>
 
== Grobovi ==