Srbija: razlika između inačica

[[Datoteka:Map_of_motorways_in_Serbia_(without_Kosovo).svg|mini|desno|Mreža [[autoceste|autocesta]] u Srbiji , postojeće i planirane autoceste.]]

[[Cestovni prijevoz]] najdominantniji je oblik putničkog prijevoza. Danas na njega otpada 70% putničkih kilometara. Poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] u Srbiji je bilo svega nekoliko stotina kilometara suvremenih cesta, a danas ih ima 30000 km, od čega je 20% magistralnih puteva. Izgrađeni su ili modernizirani mnogi međugradski i međumjesni putevi. Glavni cestovni pravac je [[paneuropski koridor X]] koji ide usporedno sa željezničkom magistralom [[Horgoš]]-[[Subotica]]-[[Novi Sad]]-[[Beograd]]-[[Niš]], gdje se račva u dva kraka, jedan prema [[Sofija (grad)|Sofiji]], a drugi prema [[Skopje|Skopju]].

[[Zračni promet]] se počeo razvijati između dva svjetska rata. Prva jugoslavenska zračna linija uspostavljena je između Beograda i [[Zagreb]]a [[1928]]. godine. Značajniju dinamiku ovaj je oblik prometa doživio [[1960-ih|šezdesetih godina]] [[20. stoljeće|dvadesetog stoljeća]]. [[1962]]. izgrađena je beogradska zračna luga «Surčin» (danas [[Zračna luka Nikola Tesla]])., a kasnije i luke u [[Priština|Prištini]] i Nišu. Udio zračnog prometa vremenom se povećava, ali jedino beogradska zračna luka ima veći značaj s preko 1,5 milijun putnika godišnje ([[Dodatak:Popis zračnih luka u Srbiji]]).

Do sredine [[1960-ih]], željeznički promet imao je vodeću ulogu u putničkom prijevozu, a danas je po važnosti iza cestovnog i zračnog prometa. No unatoč tome, željeznice i danas drže primat u prijevozu robe. Danas Srbija ima 4110 km željezničkih pruga. Pruge su počele s izgradnjom sredinom [[19. stoljeće|19. stoljeća]], no kako se današnji teritorij Srbije tada nalazio u tri države, izgradnja željeznica do [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] bila je neusklađena i različita u tehničkom pogledu. Prva pruga izgrađena je u Vojvodini [[1856.]] godine i to za rudarske potrebe, a prva za javni promet [[1857.]] i bila je dio pravca [[Budimpešta]]-[[Temišvar]]-[[Oršava]]. Do [[1914.]] godine u cijeloj Srbiji bilo je 1714 km željezničkih pruga, a između dva rata je izgrađeno još više od 1000 km. Nakon Drugog svjetskog rata velika je pažnja posvećena modernizaciji željeznice.

Gotovo sav riječni promet Srbije odvija se na području Vojvodine. Od 1982 km plovnih puteva, na rijeke otpada 1043 km (od toga na Dunav 588 km, Savu 206 km i Tisu 168 km). Od kanala najveći značaj ima sustav Dunav-Tisa-Dunav.

 

Hrvatska je vlastitim novcem sufinancirala izgradnji nekoliko elektrana diljem bivše Jugoslavije, ukupne snage 920 megavata: NE Krško, TE Tuzla, TE Gacko, TE Kakanj i TE Obrenovac. Zbog politike SFRJ početkom osamdesetih godina koja je obvezala razvijene republike Hrvatsku i Sloveniju ulagati bespovratno sredstva u nerazvijene, time i u tobože nerazvijenu Srbiju. Hrvatska je tek isposlovala da umjesto investiranja u Fond može ulagati u elektrane. Zbog ulaganja u Srbiju HEP je podigao veliki kredit, koji je Hrvatska ratnih godina vraćala i nije dobijala struju od svoje investicije. Zbog tih predratnih ulaganja u TE Nikola Tesla u Obrenovcu, HEP potražuje oko 120 milijuna eura i 22 tWh električne energije, tj. više od godišnje potrošnje cijele Hrvatske. Doda li se kamata od 1990. godine na ukupna potraživanja, Hrvatska potražuje gotovo dvije milijarde eura od Elektroprivrede Srbije (EPS-a). Dug se nagomilao i HEP je predložio da im se investicija vrati isporukama struje, ali Elektroprivreda Srbije poručila je da se to mora riješiti na državnoj razini i da to pregovaraju predstavnici ministarstava gospodarstva.<ref name="Poslovni dnevnik">[http://www.poslovni.hr/hrvatska/hep-trazi-od-srbije-2-mlrd-eura-a-dodiku-duguje-stotine-milijuna-277802 Poslovni dnevnik] Ante Pavić: ''Započelo razračunavanje elektroprivrednih tvrtki bivše Jugoslavije'', 26. kolovoza 2014. (pristupljeno 19. prosinca 2017.)</ref>