Pokolj u Buhinim Kućama: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 2:
== Napad ==
Vukovar te Središnja Bosna, odnosno Vitez, čije su prigradsko naselje Buhine Kuće, po stradavanju u Domovinskom ratu najveće su žrtve u Hrvata.<ref>[https://direktno.hr/eu-i-svijet/dijaspora/obljetnica-pokolja-vitezu-sredisnja-bosna-i-vukovar-su-najveca-stratista-hrvata-domovinskom-ratu-178614/ Direktno.hr] bl/h: ''OBLJETNICA POKOLJA U VITEZU Središnja Bosna i Vukovar su najveća stratišta Hrvata u Domovinskom ratu'', 9. siječnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Dan 9. siječnja 1994. godine spada u najkrvavije i najteže u obrani 316 dana opkoljenog i potpuno blokiranog Viteza i oko 70 tisuća Hrvata Lašvanske doline. Krajnji cilj bošnjačke vojske bio je presjeći Lašvansku dolinu na dva dijela i potpuno ugroziti i onako tešku obranu na tom području.<ref name=HIC/> Akcija presijecanja trebala je biti gotova spajanjem s postrojbama u [[Vraniska|Vraniskoj]] na južnoj strani viteške općine. <ref name="vitez.info"/> Na još su nekoliko mjesta u isto vrijeme crte obrane Viteza i Lašvanske doline. Osobito su žestoko napali s juga, na naselje [[Sofa]]. Da su zauzeli Sofu, muslimanski osvajači imali bi otvoren put ka središtu Viteza.<ref name="pokušaj presijecanja"/> Preko Sofe bi se približili tvornici oružja Slobodan Princip Seljo.<ref name=dnevnik.ba>[https://www.dnevnik.ba/teme/kako-je-tzv-arbih-klala-hrvate-u-buhinim-kucama-bez-milosti-su-ubili-i-dvogodisnjeg-djecaka Dnevnik.ba] ''Kako je tzv. ARBiH klala Hrvate u Buhinim kućama: Bez milosti su ubili i dvogodišnjeg dječaka '', 9. siječnja 2019. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Žestoke su borbe na području Sofe trajale satima. Hrvatske su snage zaustavile neprijatelja na 500-600 metara od središta grada.<ref name="pokušaj presijecanja"/> Osvajanjem Buhinih Kuća, koji su zaselak sela [[Šantići|Šantića]],<ref name="pokušaj presijecanja"/> Muslimani su presjekli hrvatsku enklavu i presječena je komunikacija, žila kucavica, Vitez - Busovača.<ref name=HIC/> Preostali Hrvati ostali su razbijeni na više enklava: Lašvansku dolinu, odnosno Vitez i Novi Travnik, enklava Busovaču, enklava Lepenicu i enklava Žepče.<ref name=Horvatić>[https://narod.hr/kultura/9-sijecnja-1994-buhine-kuce-jedan-od-brojnih-velikih-zlocina-bosnjaka-nad-hrvatima-srednje-bosne Narod.hr] Petar Horvatić: ''9. siječnja 1994. Buhine Kuće – jedan od brojnih velikih zločina Bošnjaka nad Hrvatima Srednje Bosne'', 9. siječnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Napad je bio dio šire muslimanske ofenzive. Istovremeno su napali sve crte obrane HVO-a u Busovači, Novom Travniku, Uskoplju, a u Lepeničkoj enklavi, odnosno, Kiseljaku, dijelovima Fojnice i Kreševa, trajao je napad topništvom i pješaštvom iz pravca Visokog.<ref name=Horvatić/> Napale su položaje HVO-a u cijeloj Središnjoj Bosni, od Kiseljaka, Busovače, Nove Bile i Novog Travnika koji se tog dana granatirao nekoliko sati u kontinuitetu. Radi presijecanja hrvatske enklave i komunikacije Viteza s Novim Travnikom, napali su selo [[Nević Polje]].<ref name=dnevnik.ba/> Kod hrvatskih naselja Krčevine, Jardol i Dubravica tzv. ARBIH pokušala je probiti crte HVO tenkovskim udarom, ali je gusta magla to omela i jedan se tenk potpuno dezorijentirao. Svjedoci kažu da se na za ovu priliku formiranom muslimanskom izdvojenom zapovjednom mjestu u Preočici prema Zenici, okupio najviši politički i vojni vrh ABiH. Gusta magla onemogućilaim je da odsudnu bitku za Vitez promatraju kao u amfiteatru.<ref name="posljednji"/>
Napad je bio dugo pripreman. Kao i za 500 metara udaljeno Križančevo Selo napadnuto par tjedana prije, Muslimani su za istraživanje gdje su minska polja služili se zarobljenim hrvatskim prognanicima iz Zenice. Svaki su ih dan prisiljavali prelaziti bojišnicu, dok nisu pronašli uzak put što sigurno vodi u selo. Najviše su tjerali žene i djecu, od kojih većina nikada nije stigla ni u Križančevo Selo niti u Vitez. Tek ih desetak uspjelo proći, dok su ostali stradali u eksplozijama mina. Zbog vremenske i prostorne blizine izvjesno je da je primijenjena ista taktika u napadu na Buhine kuće.<ref name="posljednji">[https://kamenjar.com/buhine-kuce-posljednji-pokusaj-abih-da-porazi-hrvate-sredisnje-bosne-4/ Kamenjar.com] ''Buhine kuće – Posljednji pokušaj ABiH da porazi Hrvate središnje Bosne'', 9. siječnja 2019. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Od pokolja u Križančevom Selu Hrvati civili u viteškom kraju su spavali odjeveni, da bi mogli što prije u pokret u slučaju nevolje. Pritisak je bio daleko ranije, sredinom travnja 1993., kad su Muslimani zauzeli brdo Krivače. S njega su Muslimani svakodnevno tukli snajperom po civilima. Među snajperistima primijećene su žene koje su pucali po hrvatskim ženama i djeci. Od snajperske pucnjave s tog brda stradalo je oko 15 osoba, a bilo je i 10-15 ranjenih.<ref name="posljednji"/>
Pod okriljem maglovite noći 9. siječnja u prigradsko naselje Viteza Buhine Kuće upali su pripadnici elitnih postrojbi <ref name=nedjelja/> tzv. Armije BiH, odnosno, [[7. brigade ABIH|7. muslimanske brigade]], odreda [[El Mudžahid|El-mudžahid]] u sklopu te brigade, te specijalaca MUP-a RBiH<ref name=Horvatić/><ref name="vitez.info"/> kojima je zapovijedao Dragan Vikić,<ref name=Ojvan/> po kojema su prozvani "Vikićevi specijalci".<ref name=dnevnik.ba/> Uz Vikićeve specijalce u napadu na Buhine Kuće sudjelovali su i pripadnici postrojbe [[Crni labudovi]] iz [[Kakanj|Kaknja]] te [[Živiničke ose]].<ref name="vitez.info"/> 7. krajiška brigada i 323. brdska brigada.<ref name=dnevnik.ba/> Iz iskaza neposrednih sudionika doznala se prljava uloga britanskog bataljuna UNPROFOR-a, smještenog u pogonu za obradu drveta Impregnacija stotinjak metara od prvih Buhinih kuća. Glavnina muslimanskih specijalaca stigla je u unproforovim bijelim oklopnjacima koji su se nesmetano kretali.<ref name="posljednji"/> Ušli su bez otpora i sukoba iza crta obrane koje je držala<ref name="vitez.info"/> 1. bojna Viteške brigade HVO<ref name="posljednji"/>, te s mudžahedinima i ostalim pripadnicima tzv. ARBiH počinili masakr nad civilima i vojnicima koji je trajao nepuni sat vremena.<ref name="vitez.info">[https://www.vitez.info/vikicevci-su-bili-i-na-buhinim-kucama/ Vitez.info] Zvonimir Čilić: ''Vikićevci su bili i na Buhinim Kućama'', 6. siječnja 2017. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> Muslimanski vojnici bili su raspoređeni po grupama od 15 do 20 po selu. Rafali i krici<ref name=dnevnik.ba/> vrisci i plač žena i djece<ref name="posljednji"/> odjekivali su selom. <ref name=dnevnik.ba/> Pobili su 27 osoba<ref name=dnevnik.ba/><ref>Na drugom mjestu: [https://bhrt.ba/26-godina-od-zlocina-u-buhinim-kucama-u-vitezu/1077506/ Radiotelevizija Bosne i Hercegovine] ''26 godina od zločina u Buhinim kućama u Vitezu '', 9. siječnja 2020. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref> civila i pripadnika HVO. Među ubijenima<ref name=nedjelja/> bilo je i djece.<ref name=HIC/> Ubojstva i pokušaji ubojstva žena i djece nisu bila slučajna, nego namjerna. Višestruko su muslimanski napadači pucali na žene i djecu s udaljenosti od 1 do 5 metara.<ref name=dnevnik.ba/> Osobito je stradala uža obitelj Vidović. Hrvatske civile ubili su rafalima iz automatske puške, motornom pilom, sjekirom, nožem<ref name=Horvatić/> razapinjanjem na križ.<ref name="posljednji"/> U zločinima su se istakli počinitelji iz [[Maljine|Malina]], [[Moševica|Moševice]], Sarajeva, nekoliko pripadnika i zapovjednik mudžahedinske jedinice Gerila. Jedni Muslimani su htjeli pobiti preživjele Hrvate koje su našli da se skrivaju, drugi su vikali da ih pobiju. Nakon nekog vremena Hrvati što su se skrivali pošli su ka Unproforu. Tek iz trećeg pokušaja UNPROFOR ih prevezao do Viteza i ondje ih ostavio.<ref name="posljednji"/>
Ubijena su devetorica zarobljenih vojnika HVO, pripadnika PPN „Munje Središnje Bosne“, pripadnici Travničke brigade HVO-a.<ref name=Horvatić/> Ubijeni vojnici HVO-a zarobljeni su na spavanju, bez pružanja otpora. Mučeni su i masakrirani.<ref name="vitez.info"/> Pobijeni vojnici travničkog HVO-a iz PPN su iz postrojbe formirane od hrvatske travničke mladeži nakon pada Travnika u muslimanske ruke. Postrojba za posebne namjene Munje ovdje su bili na rutinskoj zadaći, pazeći na selo i cestu. Pred kućom u kojoj su bili smješteni ostavili su stražara. Muslimanski napadači prvo su udarili kuću u kojoj su bili hrvatski specijalci, očito točno znajući gdje se nalaze. <ref name=dnevnik.ba/> Uloga britanskog unprofora u krijumčarenju muslimanskih vojnika kroz hrvatske položaje<ref name="posljednji"/> daje mjesta sumnjama u to tko im je dojavio točan položaj. Tiho su ubili stražara, te potom pošli na kat gdje su bili sneni hrvatski specijalci. No, nisu ih odmah ubili, nego su ih mučili.<ref name=dnevnik.ba/> Tijela su im nađena vezana žicom oko vrata i nogu s rukama na leđima.<ref name=Horvatić/> Tijela trojice ubijenih ležala su u hodniku na drugom katu, s tragovima noža po tijelu, dok su tijela ostalih bila nabacana po sobi poput starih stvari u ostavi, tijela masakriranih nožem, a neki su bili i s prostrijeljenim šakama, polomljenim laktovima i ramenima. Jednome su našli da je imao na nogama čarape u kojima je bilo nagurano polomljeno staklo od boca, i bio je prisiljen trčati u njima prije nego su ga ubili.<ref name=dnevnik.ba/>
Line 19 ⟶ 16:
== Krivci ==
Za zločin ni nakon više od 25 godina nitko nije odgovarao. <ref name=nedjelja/> Buhine Kuće su bile u odgovornosti 3. korpusa tzv. Armije BiH. Hrvati u Središnjoj Bosni odgovornim smatraju jednog od zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH [[Džemal Merdan|Džemala Merdana]] i zapovjednika jedne od specijalnih postrojbih MUP-a RBiH [[Dragan Vikić|Dragana Vikića]]. [[Enver Hadžihasanović]], [[Amir Kubura]] i [[Mehmed Alagić]] suđeni su u postupcima pred Haaškim tribunalom vođenim protiv Envera Hadžihasanovića, Amira Kubure i Mehmeda Alagića, no za ovaj zločin nisu niti optuženi.<ref name=Horvatić/> Generala tzv. ARBIH Mehmed Alagić bio je zapovjednik OG Bosanska Krajina i optužnica protiv njega je sadržavala i Buhine kuće, međutim, Alagić je preminuo čime je kazneni postupak okončan.<ref name=dnevnik.ba/>
Džemal Merdan, koji je bio zamjenik zapovjednik 3. korpusa 7. muslimanske brigade “AR BiH”, otprije poznat po pokolju u [[Pokolj u Križančevu Selu|Križančevu Selu]] (18 dana ranije i 500 metara zapadnije, bliže gradskom središtu<ref name="vitez.info"/>), umjesto na optuženičkoj klipi, bio je svjedok u haaškom postupku protiv Darija Kordića. <ref name=Ojvan/> Argumenti o sudjelovanju Vikićevih specijalaca nešto su manje jaki nego kod Križančeva Sela, ali dovoljni da ne smiju biti nezanemarivi.<ref name="vitez.info"/> Zločin u Buhinim kućama nije procesuiran ni pred Haškim tribunalom, a ni Sudom BiH u Sarajevu.<ref name=dnevnik.ba/> U ratu za središnju Bosnu međunarodni promatrači imali su dvostruka mjerila koja su uvijek bila u muslimansko-bošnjačku korist. Zbog toga su se nekažnjeno provukli suborci Dragana Vikića koji su se javno hvalili što su napravili " 'ustašama' kod Viteza" pod izlikom pomaganja okruženoj maloj muslimansko-bošnjačkoj enklavi unutar hrvatske enklave, (Starom Vitezu).<ref name="posljednji"/>
== Grobovi ==
Ubijeni pripadnici Munja i Prve bojne Viteške brigade HVO su: Mladen Grgić ( 1973.), Ivica Lovrenović (1967.), Smiljan Papić (1969.), Mario Buligović (1972.), Goran Kafadar ( 1972.), Anto Božić( 1972.), Ivan Kreševljak (1975.), Toni Jazvić (1975.) i Mario Barešić (1974.)
Najveći broj žrtava danas počiva na groblju Topala, na kojem je spomen-obilježje žrtvama pokolja.<ref name=nedjelja>[https://www.nedjelja.ba/hr/vijesti/bih/sjecanje-na-sijecanj-1994-i-stradanje-hrvata-u-buhinim-kucama/8330 Katolički tjednik] KT: ''Sjećanje na siječanj 1994. i stradanje Hrvata u Buhinim Kućama'', 9. siječnja 2019. (pristupljeno 25. ožujka 2020.)</ref>
| |||