Karantena: razlika između inačica

Najstariji podaci o ubodenjuuvođenju karantene i njezinim principima, što vrijede i danas, sadržani su u odluci Velikog vijeća [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]] od [[27. srpnja]] iz 1377. godine. Prva karantena u Dubrovačkoj Republici bila je na otoku [[Mrkan]]u ili u [[Cavtat]]u. Kasnije se preselila na otok [[Mljet]]. Poslije su sagrađene i karantene (lazareti) na [[Danče|Dančama]], na [[Lokrum]]u i u [[Dubrovnik|dubrovačkom]] predgrađu Ploče, koja je sačuvana do danas.<ref name="med.info"/><ref>Opća i nacionalna enciklopedija, Zagreb, Pro leksis; Večernji list, 2006. {{ISBN|953-7224-00-7}}</ref>

Dubrovnik je bio prvi [[grad]] u svijetu koji je [[1377.]] uveo karantenu bez prekida [[trgovine]]. Nitko tko je dolazio iz zaraženih područja nije smio ući u [[Dubrovnik]], a da ne provede 30 dana na otoku [[Mrkan]]u ili u [[Cavtat]]u. Poslije je izolacija produljena na 40 dana, pa je tek tada uveden naziv ''"karantena"''. Karantenski su se lazareti na dubrovačkom području usavršavali. U [[15. stoljeće|15. st.]] izgrađen je [[lazaret]] na Dančama, a tijekom [[16. stoljeće|16. st.]] izgrađen je suvremeni [[lazaret]] na [[Ploče|Pločama]]. Primjer Dubrovnika slijedili su i ostali gradovi, pa je ova mjera postala uobičajena od 15. [[stoljeća|15. st.]], pa nadalje. Uz dubrovački, na našem su području nastala još dva ključna karantenska sustava. Prvi je uspostavljen u [[Dalmacija|Dalmaciji]], pod mletačkom upravom, sa središnjim lazaretom u [[Split]]u ([[1581.]]). Drugi je bio sanitarni kordon [[Vojna krajina|Vojne krajine]], koji je organizirala austrijska uprava. Na hrvatskom je području u [[18. stoljeće|18. st.]] uspostavljen sustav stalne kopnene karantenske zaštite. Potkraj [[19. stoljeće|19. st.]] karantenski sustavi gube važnost jer ih istiskuju nove mjere zaštite protiv zaraznih bolesti.

Prva pandemija smrtonosne bolesti koja je najvjerojatnije odgovarala današnjoj bubonskoj kugi uzrokovanoj [[bacil]]om [[Yersinia pestis]] proširila se u [[Europa|Europu]] s istoka, vjerojatno iz [[Kina|Kine]], [[1347.]], te je do jenjavanja [[1351.]] pokosila četvrtinu europskog stanovništa. U Dubrovnik je bolest, koju izvori spominju kao peste, pestilenza, mortalitas, male contagiosa ili malatia, stigla u prvoj polovici [[1348.]] Potonje kronike sadržavaju različite procjene broja umrlih, i to prema društv. slojevima: patricija od 110 do 273, uglednih građana (populani) oko 300, te od 1000 pa sve do 10 000 stanovnika grada; starije kronike su u pravilu konzervativnije od novijih. Pandemiju, poslije nazvanu [[crna smrt]], slijedile su u kratkim razmacima ponovne, iako slabije epidemije, od kojih su se europski gradovi pokušali obraniti na različite načine. U [[Venecija|Veneciji]] je oboljelima bio zabranjen ulaz u grad, a prekršitelji su bili zatvarani. Milano je uveo drakonske mjere zazidavanja oboljelih u vlastitim kućama. U Dubrovniku je [[1377.]] Veliko vijeće izdalo odredbu ''"Onaj koji dolazi iz krajeva zahvaćenih kugom neka ne ulazi u Dubrovnik ili njegovu okolicu (Veniens de locis pestiferis non intret Ragusium vel districtum)"'' prema kojoj su pridošlice iz kužnih područja imale provesti mjesec dana na određenim nadziranim lokacijama prije no što im se dopusti ući u grad. Godine [[1397.]] uslijedila je nova odredba (O uredbama donesenima godine 1397. protiv onih koji dolaze iz krajeva zahvaćenih kugom – ''"De ordinibus contra eos qui veniunt de locis pestiferis anno 1397 factis"'') kojom se utvrdilo trajanje i mjesto karantene, odredile kazne za kršitelje te naredilo da Malo vijeće ima imenovati tri zdravstvena službenika iz redova vlastele za nadzor provođenja tih mjera. U spisima iz [[15. stoljeće|15. st.]] ti su se službenici nazivali venecijanskim imenom ''officiales cazzamortuorum'', koje je u [[16. stoljeće|16. st.]] sve više zamjenjivao naziv ''officiali sopra la sanità''. No u popularnom se govoru zadržao naziv ''kacamorti'' ili ''kačamorti''. I u drugim [[Sredozemlje|sredozemnim]] gradovima nakon kužnih [[epidemija]] zdravstveni su službenici, dotad zapošljavani ''ad hoc'', prešli u stalnu službu: u [[Milan]]u oko [[1410.]], u [[Venecija|Veneciji]] [[1486.]], u [[Firenca|Firenci]] [[1527.]] Kršenje karantene podlijegalo je u Dubrovniku visokoj novčanoj kazni od ''"sto dukata"'', koja se mogla pretvoriti i u tamnicu ili tešku tjelesnu kaznu. Karantenu su morali proći i došljaci i dubrovački građani za koje se sumnjalo da su oboljeli ili došli u kontakt s dokazanim izvorom bolesti. Tako je primjerice [[1416.]] [[Obrad Deich]], nosač u gradskoj luci, pustio u grad »mnoge pridošlice iz kužnih mjesta te mnoge siromahe iz dijelova Sclavonije«. Zbog toga je bio kažnjen vezivanjem na stup srama (''ad carum'') te paljenjem [[kosa|kose]] i [[brada|brade]]. Vlastela su ipak bila pošteđena težih kazni. Godine [[1431.]] Malo vijeće oduzelo je ''kacamortima'' ovlasti udaljavanja iz grada vlastele za koje se sumnjalo da su oboljeli od kuge. To je pravo vlada povjerila svojim članovima, plašeći se zlouporabe propisa i istjerivanja iz grada političkih protivnika pod krinkom zdravstvenih opasnosti. Odredba iz [[1397.]] zabranila je i uvoz robe iz kužnih područja za cijeloga trajanja epidemije. Karantena je usporavala tok ljudi i robe te time negativno djelovala na trgovinu, od koje je grad živio, no kao mjera borbe protiv epidemije bila je i ekonomski i moralno podnošljivija od [[Venecija|venecijanskih]] i [[milan]]skih [[mjere|mjera]]. Stoga su je ubrzo preuzeli i ostali vodeći mediteranski trgovački [[grad]]ovi [[Venecija]] ([[1423.]]) i [[Genova]] ([[1467.]])<ref name="LMMD"/> .

U Dubrovniku se karantena u početku provodila na otvorenom ili u drvenim skloništima koja su se po potrebi mogla spaliti, na otočićima na [[Mrkan]]u i [[BobariBobani]] između Dubrovnika i Cavtata, potom na [[Lokrum]]u. Ta privremena skloništa ubrzo su zamijenjena trajnijim nastambama. Do pol. [[15. stoljeće|15. st.]] karantena se pod upravom zdravstvene službe razvila u složenu ustanovu koja je upošljavala pisara, dva stražara, jednoga grobara te jednu do dvije ''čistačice-pralje''. Za epidemije [[1457.]] zdravstveni je ured zaposlio [[svećenik]]a i [[brijač]]a, a u mjestima izvan Dubrovnika po dva ''kacamorta'' iz redova [[pučani|pučana]], koji su imali provoditi protuepidemijske mjere pod nadzorom dubrovačke službe. No u to doba udaljena lokacija lazareta postala je strateška opasnost jer su se [[Turci]], sad u blizini grada, mogli njime poslužiti kao bazom za napad na grad pa su vlasti odlučile izgraditi nove [[lazaret]]e tik uz grad. Prvi, koji je [[1457.]] gradio poznati graditelj [[Mihoč Radi]], a u uporabi je bio od [[1466.]], bio je smješten zapadno od grada u predjelu Danača. Nakon preseljenja na [[Danče]] karantena je svojem osoblju dodala i vlastitoga [[kirurg]]]a, koji je zamijenio dotad privremeno zaposlenoga [[brijač]]a, te dva pučana-pomoćnika za [[nadzor protuepidemijskih mjera]]. Umrli od epidemija pokapali su se u gradu sve do velike epidemije [[1482.]], tijekom koje je Malo vijeće odredilo da se iskopa velika skupna jama na Dančama te na dva mjesta izvan grada. Kako je broj oboljelih premašio kapacitete Danača, ponovno su se stavila u uporabu skloništa na Bobari i Mrkanu.<ref name="LMMD"/>

== SportŠport ==

Dobar dio trenera (i sportašašportaša samih) prakticira izoliran boravak od okoline prije natjecanja, sa svrhom bolje koncentracije na ono što prethodi.{{nedostaje izvor}}

==IzvorIzvori==

{{mrva-medWikicitat}}