Bilaj (tvrđava u Gospiću): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 37:
[[Branič-kula]] mu je bila osmerokutna, a međutim na starom tlocrtu iz oko 1700. godine kula je peterokutna. Ne prepoznaje se osmanski doprinos gradnji i malo je materijalnih tragova, što bi bilo očekivati zbog duljine vladavine. 1900. godine zabilježeno je u popisu povijesnih građevina da je tvrđa od koje stoje ostatci stare vojničke tvrđave.<ref name=Horvat463>[https://hrcak.srce.hr/file/191767 Portal Hrčak] Zorislav Horvat: ''Turske kule i gradovi u Lici i Krbavi'', Senj. zb. 40, str. 463 (2013)</ref> Dugo je još stajao zid osmerokutne kule, a srušio se u prvoj polovici 20. stoljeća. Još se raspoznaju temelji na uzdignutoj kamenoj hridi te nešto okolna 70 cm debela ziđa.<ref name=horvat461/>
Povjesničar [[Mile Magdić]] je 1906. zabilježio "U kotaru gospićkome, županije ličko-krbavske, pet kilometara daleko od Gospića, prema iztoku-jugo-iztoku, uzpinje se brieg, kojemu nadmorska visina iznosi 638 metara. Za ovaj brieg nema narod danas posebnog imena, već ga prosto zove »Gradina«. Brieg je na dnu obrastao grmljem, dok se dvie trećine njegove izprečno i golo kamenje, kano da ga je tko razasuo, a mednju njim raste miloduha brisina (Satureja montana) i riedka kratka trava, koju pasu ličke ovce. Na samom vrhuncu toga briega vide se još i danas razvaline starog grada Belaja ili – kako ga narod danas zove – Bilaja. Do razvalina vodi nogostup, ali se i taj na više mjesta ne pozna. Bilajčani pripoviedaju, da je nekad bio put, koji je s iztočne strane na zasuk vodio do grada, tako, da je na vrhu gradine bio sa zapadne strane. Sudeći po kukavnim ostatcima, bio je grad Belaj sagradjen u obliku nepravilna šesterokuta, a imao je u opsegu sedamdeset i četiri metra. Bilajčani pripoviedaju, da su jošte pred sedamdeset godina zidine bile čitave i da su na vrhu gradine bile dva metra debele. Do dana današnjega sačuvala su se samo dva komada zida, od kojih je jedan po prilici pet, a drugi osam metara visok. U gradu samu bila je i nakapnica, koja je porušena i zemljom zasuta. S iztočne strane grada, u udaljenosti od kakvih šest koraka, uzdiže se još i sada petanest metara dugačak i jedan metar visok zid, koji je bio podignut za obranu grada, jer je s te strane bio grad najpristupačniji."<ref name=Regan/>
Sve do 1940-ih godina stajala su od ostataka dva visoka kamena zuba. Na južnoj strani grada su skromni ostatci zida i prilazne staze. To daje temelj pretpostavci da je uz središnju utvrdu imao vanjsku utvrdu koja je branila izravan pristup središtu grada.<ref name=Regan/>
| |||