Dvorac Pejačević u Virovitici: razlika između inačica

 

[[Virovitica]] je grad duge povijesti, u pisanim se dokumentima spominje već [[1234.]] godine kada [[Koloman (herceg)|herceg Koloman]] gradu dodjeljuje privilegiju povlaštenog mjesta - ''veliko mjesto/selo Verveča (magna villa Wereucha)'', što će označiti razvoj Virovitice kao jednog od važnijih gradova tijekom povijesti. O dugoj i bogatoj tradiciji i baštini samoga grada ostalo je malo potvrda koji danas mogu svjedočiti nekadašnjem privilegiranom položaju, ali sačuvano je ono najvažnije, urbanističko-arhitektonska jezgra grada koja se formira već u srednjem vijeku i od tada postaje poprište svih važnijih događaja vezanih za povijest i kulturu Virovitice.

Nezaobilazan trag u kulturno-povijesnoj baštini Virovitice ostavila je obitelj Pejačević koja ulazi u povijest grada [[1749.]] godine i ostaje prisutna idućih 90 godina. Kraljica Marija Terezija dodjeljuje im tada virovitičko vlastelinstvo kao naknadu za izgubljeni posjed koji je ušao u sastav Vojne krajine. Kao virovitički vlastelin prvi u obitelji spominje se Marko barun Pejačević koji u to vrijeme živi u skromnoj kući unutar nekadašnje turske utvrde gdje ima i svoju privatnu kapelicu. Obitelj dobiva nasljednu grofovsku titulu [[1772.]] godine i od tada se počinju potpisivati kao ''Virovitički (de Veröcze)''. Dotadašnji način stanovanja nije bio dovoljno reprezentativan za grofovsku titulu pa Antun I. (III.) tijekom [[1798.]] i [[1799.]] godine daje razrušiti postojeću utvrdu koja je već tada bila u ruševnom stanju i na tom mjestu gradi dvorac kao novo sjedište vlastelinskog posjeda koji će svojom veličinom i kvalitetom gradnje ilustrirati moć vlastelina. Mjesto gradnje nije slučajno odabrano: blago uzvišenje i središnja pozicija unutar trgovišta s kojeg dvorac dominira i simbolizira stvarni status njegova vlasnika te tako postaje glavni nositelj identiteta grada, zbog čega se i danas češće naziva gradskim dvorcem nego dvorcem Pejačević.

 

==Dvorac Pejačević/Schaumburg-Lippe==

Dvorac Pejačević nalazi se u središtu [[Virovitica|Virovitice]]. Jedan je od niza [[Slavonija|slavonskih]] dvoraca znamenite plemićke obitelji [[Pejačevići|Pejačević]], koja je upravo po ovom svom vlastelinstvu dobila plemićki naslov "Pejačevići Virovitički".

Dvorac je izgrađen između [[1800.]] i [[1804.]] godine prema nacrtima [[beč]]kog arhitekta N. Rotha. Antun I. (III.) umire tijekom izgradnje, [[1802.]] godine, a za njegovu su smrt ondašnji stanovnici govorili ''da mora umrijeti prije završetka gradnje onaj tko se latio tako velikog posla''.<ref name="Brešić 1999">Brešić, V., ''Knjiga o Virovitici'', Mikešland, Virovitica, 1999.</ref>{{is|str 61.}} Dvorac je izgrađen za njegova sina, Antuna II (IV.). Pejačevića, a sredinom 19. stoljeća Antun III. (V.) Pejačević prodaje ga njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg-Lippe, u čijem je vlasništvu do [[1911.]] godine kada ga kupuje grof Ivan Drašković, koji ga zajedno s parkom prodaje gradu Virovitici [[1930.]] godine te je od tada u službi grada. Obitelji Pejačević i Schaumburg – Lippe ostavile su osobit trag u povijesti vlastelinstva i dvorca u Virovitici. Izvorna namjena dvorca kao sjedišta vlastelina prestala je nakon odlaska knezova Schaumburg – Lippe, iako je grof Drašković koristio dvorac neko vrijeme, u njemu se više nikada nije odvijao život vlastelinske obitelji.

Otkako je izgrađen, dvorac je doživio promjene zbog načina korištenja i potreba novih vlasnika. Tako je već s dolaskom obitelji Schaumburg – Lippe imanje znatno uvećano i doživljava svoj najveći gospodarski uspon. Čest je podatak kako je obitelj Schaumburg – Lippe nadogradila prvi kat, ali istraživanja su pokazala kako je dvorac ipak dio jedinstvene graditeljske zamisli – cjelovito autorsko djelo.<ref name="Vtc-projekt">Vtc-projekt. d.o.o, ''Studija zaštite i obnova gradskog parka u Virovitici'', Virovitica, 1989.</ref> Skromni podaci svjedoče da je nakon izgradnje [[1831.]] godine dvorac imao 38 soba, a da ga već [[1842.]] godine knezovi Schaumburg – Lippe preuređuju za vlastite potrebe stanovanja i upravljanja vlastelinstvom, uređuju prvi kat za stanovanje i obnavljaju park oko dvorca. Nekoliko godina kasnije (1848. godine) dvorac je preuređen za dolazak bana [[Josip Jelačić|Josipa Jelačića]]. Nakon što je postao vlasništvo grada, došlo je do niza pregradnji. Za potrebe gradskih ureda pregrađene su velike sobe, mijenjala su se vrata, postavljali novi prozori te na zidove nanosili slojevi raznih boja. Godine [[1984.]] dvorac postaje muzejski prostor, miču se drvene pregradnje tako da današnji tlocrt i raspored odgovara izvornome. Fasade su restaurirane i u cijelosti su nova struktura, ali rekonstruirana prema originalnom modelu.<ref name="Vtc-projekt"/> Za razliku od dvorca, čiji se izgled danas pokušava približiti izvornome te je tako u dobrom građevnom stanju, izgradnja kupališta [[1942.]] godine te njegova obnova [[1990.]] narušila je u potpunosti povijesnu sliku parka, osiromašila doživljaj dvorca i narušila identitet povijesne jezgre grada.