Trogirsko-rogoznička četa: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Infookvir vojna postrojba|naziv=Trogirsko - rogoznička četa|zapovjednik2 oznaka=|bitke oznaka=|odlikovanja=|raspuštena=|zapovjednik1=|zapovjednik oznaka=|trenutačni zapovjednik=|trenutačni zapovjednik oznaka=|zapovjednik2=|ceremonijalni zapovjednik=|oprema oznaka=|ceremonijalni zapovjednik oznaka=|istaknuti zapovjednici=[[Ante Roje - Levaj|Ante Roje]]|simbol raspoznavanja=|simbol raspoznavanja oznaka=|simbol raspoznavanja 2=|simbol raspoznavanja 2 oznaka=|simbol raspoznavanja 3=|simbol raspoznavanja 3 oznaka=|simbol raspoznavanja 4=|bitke=Bitka kraj Muća|oprema=|slika=|specijalizacija=|opis slike=|osnovana datum=[[27. ožujka]] [[1942.]]|ukinuta datum=|period=27. ožujka 1942. - 21. lipnja 1942.|država=[[Datoteka:Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg|25px]] [[Kraljevina Italija]]|odanost=[[Datoteka:Flag of Yugoslavia (1943–1946).svg|25px]] [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije]]|grana=[[Kopnena vojska]]|vrsta=|uloga=|veličina=168 partizana|obljetnica=|zapovjedna struktura=|vojarna oznaka=|sjedište=[[Sapina Doca|Kotelja]]|nadimak=|zaštitnik=|geslo=Smrt fašizmu - Sloboda narodu !|boje=|marš=|maskota=|simbol raspoznavanja 4 oznaka=}}
 
'''Trogirsko - rogoznička četa''' bila je hrvatska partizanska [[Satnija|četa]] u sastavu NOP i DVJ formirana [[12. studenoga|27. ožujka]] [[1942.]] u selu Kotelja od prvih partizana - ilegalaca primoštenskog, rogozničkog i trogirskog kraja, kojima se kasnije pridružuju i ilegalci sa otoka [[Vis|Visa]] i [[Biševo|Biševa.]]
 
Imala je zadatak da politički djeluje na lokalnom terenu, da priprema narod za predstojeću borbu i vrši agitaciju protiv okupatora i domaćih izdajnika, a kasnije i da organizira diverzantsko - vojne akcije.
 
== Pozadina ==
Nakon stradanja prvih dalmatinskih partizanskih odreda u ljeto 1941. nastupilo je svojevrsno zatišje. U Trogiru je došlo do neuspjeha formiranja partizanske jedinice i smjene kompletnog rukovodećeg komunističkog vodstva ( jedino je netaknuta ćelija u Donjem Segetu) te se većina ilegalaca sa okolnog terena vraća u Trogir, pasivizira se te prijavljuje redovno talijanskim vlastima. Težište ilegalne borbe prebacuje se ponovo u veće gradove ( Split, Šibenik) gdje udarne grupe pod vodstvom komunista vrše antitalijanske diverzije i napade. Sredinom veljače 1942. na sastanku PK [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]] za Dalmaciju u Splitu odlučeno je da se formira Rajonski komitet KPH Trogir pod neposrednim rukovodstvom Kotarskog komiteta KPH [[Solin]],. dok je sredinomSredinom ožujka odlučeno je da se od postojeće partizanske grupe na terenu Šibenik - Rogoznica - Primošten - [[Trogir]] oformi vojna jedinica - partizanska četa sa komandom na čije čelo se postavlja [[Ante Roje|Ante Roje Levaj]], bivši komandir rasformiranog Kaštelansko - trogirskog voda i organizator diverzantskih akcija u gradu Splitu.
 
== Formiranje ==
Četa je formirana 27. ožujka 1942. u zaseoku Šarića Kotelja, selo Kotelja, tadašnjem trogirskom zaleđu neposredno uz granicu sa šibenskim zaleđem, na terenu koji je predat Kraljevini Italiji od strane [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] temeljem [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskih ugovora]]. Prvi sastav brojio je 49 partizana raspoređenih u 3 vodaboraca koji su položili zakletvu ispred crvenepartizanske zastave sa srpom i čekićem.
 
Naoružanje se sastojalo uglavnom od pušaka, jednog puškomitraljeza, nešto pištolja i ručnih bombi od bivše kraljevske jugoslavenske vojske do kojeg se dolazilo politički radom po selima od seljaka a i pojedini borci donosili su ga sa sobom.
U organizaciji obavještajne službe istakli su se [[Jozo Lozovina Mosor|Jozo Lozovina - Mosor]], Marko Skorin - Maleni koji su u Rajonskom komitetu KPH Trogir i Sektorskom komitetu KPH Primošten bili odgovorni za rad obavještajne službe na cijelom terenu. Todor Dučić - Jadran je u komandi čete bio odgovoran kao rukovodilac obavještajne službe.
 
== Borbeni put čete ==
U ožujku se usporedo sa organizacijom obavještajne službe započinje i sa organiziranjem seoskih straža kojima je zadaća bila čuvati sela od iznenadnog napada neprijatelja.
 
=== ožujak 1942. ===
Uskoro se počelo živjeti zajedno sa okolnim narodom - seljacima koji su u većini slučajeva prihvaćali borce i osiguravali im smještaj i prehranu koliko su to bili u mogućnosti, te učestvovali u seoskim stražama.
U organizaciji obavještajne službe istakli su se [[Jozo Lozovina Mosor|Jozo Lozovina - Mosor]], Marko Skorin - Maleni koji su u Rajonskom komitetu KPH Trogir i SektorskomSektrorskom komitetu KPH Primošten bili odgovorni za rad obavještajne službe na cijelom terenu. Todor Dučić - Jadran je u komandi čete bio odgovoran kao rukovodilac obavještajne službe.
 
U ožujku se usporedo sa organizacijom obavještajne službe započinje i sa organiziranjem seoskih straža kojima je zadaća bila čuvati sela od iznenadnog napada neprijatelja.
Naoružanje se sastojalo uglavnom od pušaka, jednog puškomitraljeza, nešto pištolja i ručnih bombi od bivše kraljevske jugoslavenske vojske do kojeg se dolazilo politički radom po selima od seljaka a i pojedini borci donosili su ga sa sobom.
 
Uskoro se počelo živjeti zajedno sa okolnim narodom - seljacima koji su u većini slučajeva prihvaćali borce i osiguravali im smještaj i prehranu koliko su to bili u mogućnosti, te učestvovali u seoskim stražama.
== Borbeni put čete ==
 
=== travanj 1942. ===
U travnju su se naoružane grupe boraca već slobodno kretale kroz pojedina sela posebno kroz ona marinske kotline i nekim zaseocima primoštenskog kraja.
 
[[Maksimilijan Baće]] Milić je sredinom travnja u Splitu na tajnom sastanku dao upute komandi čete da je potrebno vježbati, vojnički i borbeno se osposobljavati odlazeći uz vojne akcije, rušiti komunikacije na potezu Trogir - Šibenik, a uz to se pripremati i na skoru akciju napada na vlak kojim bi Talijani trebali odvesti Radu Končara i drugove iz Splita u Šibenik, do čega ipak nije došlo jer su Končar i drugovi bili prebačeni morskim putem 19.svibnja 1942.
 
Sanitetska potpora osigurana je tajnim kanalima preko dr Nike Bratanića, liječnika iz Trogira i dr Milutina Šljivara, liječnika iz Primoštena koji su liječili partizane i propisivali im lijekove na lažna imena, a u nekim selima bilabile su organizirana i tajna prihvatilišta za ranjenike i bolesnike.
 
Jozo Lozovina Mosor kaže: ''Već u travnju i svibnju 1942.'' ''Trogirsko-šibenski odred pod komandom druga komandira Ante Roje i komesara Nikole Repanića kretao se sektorom i njihova pojava je utjecala ne samo na moral naroda nego i na dizanje svijesti i pravilnog shvaćanja borbe što je za sam odred tada bio jedan od osnovnih zadataka. Naši ljudi koji su mnogo čuli i čitali o borbama u ostalim krajevima Jugoslavije, sada su imali priliku da ih vide i da razgovaraju s tim prvoborcima."''
Line 66 ⟶ 67:
Nakon napada sjevernodalmatinskih partizana na talijanske kamione i prugu Zadar - Split ,Talijani uvode praksu da kamioni i automobili u Trogiru i Šibeniku trebaju čekati autobusnu prugu te tad u koloni krenuti u pratnji vojnih bornih kola,
 
U noći 1./2.lipnja 3. vod na čelu sa Ivicom Furčićem Mikulom uz pomoć seljaka vrši akciju na telegrafske stupove na terenu Grebaštice i Jelinjaka u pravcu Šibenika, srušivši 45 stupova.
 
3.lipnja vrši se akcija na telegrafske stupove na terenu Segeta, 51 srušeni stup, skupa sa seljacima Gornjeg i Donjeg Segeta te se prekida u potpunosti veza Splita i Šibenika jer su stupovi rušeni i na gornjoj i na donjoj cesti prema Šibeniku.
Line 103 ⟶ 104:
 
Veliki župan Velike župe Cetina sa sjedištem u Omišu - Luetić u svom izvješću MUP-u NDH piše: " Da je partizana bilo oko150....da su bili obučeni u razna odijela, miješano vojnička, građanska i seljačka, a naoružani strojnicama, bombama i puškama."
 
 
 
Line 135 ⟶ 137:
== Literatura ==
 
* Josip Miliša: U spomen revoluciji i NOB-u, 1988. godina
* Mate Šalov: Treća dalmatinska brigada - Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split 1988
* ''VojnaGrupa autora: Trogirski kraj u enciklopedijaNOB-u'', BeogradSplit 19751984. godina
 
* ''Narodni heroji Jugoslavije'', "Mladost" Beograd, 1975. godina
[[Kategorija:Partizani]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti]]