Serge Haroche: razlika između inačica

'''Laserska spektroskopija''' je [[Spektroskopija|spektroskopska tehnika]] u kojoj se kao izvor [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskoga zračenja]] koristi [[laser]] s kontinuirano promjenljivom [[valna duljina|valnom duljinom]]. Prednost je uporabe lasera velika [[gustoća energije]] po širini [[Spektar (fizika)|spektralne linije]], [[Monokromator|monokromatičnost]] emitiranoga [[zračenje|zračenja]] i [[paralelnost]] snopa, što [[spektroskop]]u s laserom daje velike prednosti pred spektroskopima koji koriste dio spektra izvora bijele svjetlosti. Najvažnije su i najčešće metode laserska spektroskopija zasićenja, laserska polarizacijska spektroskopija i dvofotonska laserska spektroskopija, kod kojih se uklanja [[Dopplerov efekt|Dopplerov učinak]]t, prisutan kod svih drugih spektroskopskih metoda, pa se dobivaju vrlo uske spektralne linije, s pomoću kojih se može znatno točnije proučavati struktura [[Kemijska tvar|tvari]]. Najčešće se koriste takozvani tekućinski laseri, kod kojih je aktivno sredstvo neka [[otopina]] organskog ili anorganskoga podrijetla, koji rade kontinuirano u vidljivom dijelu spektra, a potiču se na rad vidljivim i [[Ultraljubičasto zračenje|ultraljubičastim zračenjem]] organsko-ionskoga lasera, ili pak laserski sustavi kod kojih je aktivno sredstvo [[kristal]] [[safir]]a dopiran [[titanij]]em (za valne duljine od 700 do 1000 [[metar|nm]]). <ref> '''laserska spektroskopija''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=35495] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

 

{{izvori}}