Kostel (Buzet): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 22:
}}
'''Kostel''', '''Kosmati grad''', '''Petrapilosa''', '''Kaštel''', '''Kosmati Kaštel''', '''Kosmati Koštel''', '''Pietra Pelosa''', '''Petrepiloza''', '''Ruvin''', '''Petra Pilosa''' (tal. Pietrapelosa, lat. Petrapilosa, nje. Rauenstein, Wollenstein) [[utvrda]] u Hrvatskoj.<ref name=Smrikve/><ref name=Gravisi/> <ref name="Izlet po Istri"/><ref name=Barada>[http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1434 Istarska enciklopedija] M. Barada: ''Kostel (Pietra Pelosa, Petrepiloza, Kosmati Kostel)'' LZMK. (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref>
== Ime ==
Lokalci ga nazivaju Kostel. Talijanski naziv Petra Pilosa i Petrapoilose znači "dlakavi kamen". Dolazi od toga što su zidovi kaštela najvećim dijelom zbog velike vlage gotovo uvijek bili obrasli mahovinom koja je mijenjala boje i tako stoljećima. Otuda je ime Kosmati Kostel, što je izravni prijevod lat., tal. i djelimice njemačkog naziva. U novije vrijeme među autorima se širi hibridni naziv ''Kostel Petrapilosa''.<ref name=Građevinar253>[http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE6420123RUBRIKE3Izpovijestigraditeljstva.pdf Građevinar 3/2012] PRIPREMILI:Krešimir Regan i Branko Nadilo. ''Istarski kašteli''. Utvrde u Buzetu i okolici. Br. 64. Str. 253</ref>
== Zemljopisni položaj ==
Line 28 ⟶ 31:
== Povijest ==
Lokalitet je bio mjesto ljudskog boravka još u pretpovijesti. Iz brončanog i željeznog doba nađeni su ulomci keramike te nalaz ostave željeznoga oružja datiran oko [[600. pr. Kr.]]. <ref name="Izlet po Istri"/> U brončanom dobu u ove su se krajeve doselili Iliri koji su na vrhovima brežuljaka podizali naselja ograđena zidovima.<ref name="TZ Buzet">[https://www.tz-buzet.hr/hr/o-buzetu/o-nama/povijest-buzeta Turistička zajednica Grada Buzeta] ''Povijest Buzeta'' (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref> Danas se samo sa sjeverne strane prepoznaje terase [[gradina|gradinskoga]] naselja, dok je ostatak prapovijesnog naselja nestao s gradnjom kaštela.<ref name=Barada/> Rimljani ovdje vladaju od 177. do 476. godine.<ref name="TZ Buzet"/> U starom vijeku Rimljani su na hridi podignuli utvrdu.<ref name="Izlet po Istri"/> Iz rimskog vremena su nalazi [[žarni grob|žarnih grobova]] s prilozima na okolnim poljima.<ref name=Barada/> Tada je bio vojna postaja [[castrum]], koji su Rimljani u kasnoj antici gradili radi obrane graničnih područja antičkih kolonija. Slični castrumi po Istri su Bale – Vallis, Vodnjan – Attignanum, Sipar – Siparis, Roč – Rotium, Mutvoran – Monte Mariani.<ref name=nefat/> Castrume kasne antike karakterizira preuzimanje modela s graničnih i vojnoobrambenih područja, zbog porasta opće nesigurnosti nastale unutarnjom i vanjskom krizom Rimskoga Carstva. Vjerojatno je to preneseno i na Istru. Tadašnji castrumi bili su i vojni i civilni objekt, jer su u isto vrijeme bili utočištem lokalnoga stanovništva i izbjeglica iz drugih krajeva. Možda je bio dio [[Claustra Alpium Iuliarum]]<ref>[http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1326 Istarska enciklopedija] R. Matijašić: ''kastrum''. LZMK. (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref>, sustava utvrda, prepreka i komunikacija između Julijskih Alpa i Jadranskoga mora koji se protezao od [[Forum Iulii|Foruma Iulii]] ([[Cividale]]) do [[Tergesta]] ([[Trst]]a) te od [[Emona|Emone]] ([[Ljubljana]]) do [[Tarsatica|Tarsatice]] ([[Rijeka]]), izgrađen radi zaštite prilaza sjevernoj Italiji iz Panonske nizine, iz koje su nadirali narodi tijekom seoba od 3. do 7. st.. Sustav je počeo graditi [[Marko Aurelije]] a u sustav utvrda povezan je u 4. stoljeću.<ref>[http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=540 Istarska enciklopedija] R. Matijašić: ''Claustra Alpium Iuliarum''. LZMK. (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref> Nakon Rimljana ovdje vladaju Bizantinci.<ref name="TZ Buzet"/>
Takva su znanstvena prepostavljanja da se Kostel Petrapilosa bila, da se nalazi na mjestu histarske gradine odnosno bizantske utvrde. Ipak, dosadašnja arheološka istraživanja nisu do kraja potvrdila tu tezu.<ref name=Građevinar253/>
Malo se znade o Kosmatom gradu u vremenu [[infeudacija|infeudacije]] od 8. do konca 11. stoljeća. Većina istarskih castruma u srednjem vijeku postali su gradovi, a dio se razvio u srednjovjekovne kaštele.<ref name=nefat/>
Zna se pouzdano da su Franci zagospodarili Istrom koncem 8. stoljeća i s njima dolazi feudalni sustav. Da bi zaštitili svoje posjede podigli su gradove – utvrde čiji su gospodari postale njemačke obitelji. Otada su ostale poznate ruševine, pored Kostela i ruševine [[Črni Grad|Črnoga Grada]] i [[Beli Grad|Beloga Grada]] iznad Ročkoga Polja.<ref name="TZ Buzet"/> Pretpostavlja se da je srednjovjekovna utvrda tj. grad podignut na ruševinama pretpovijesne gradine ([[kaštelir]]a).<ref name=DHK>[http://www.dhk-pula.hr/pristupi-osvrti/detaljnije/izmedu-lava-i-orla-ii Društvo hrvatskih književnika - ogranak Pula] '' Djela iz časopisa Nova Istra IZMEĐU LAVA I ORLA (II)'', 16. listopada 2015. (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref> Prvi spomen u vrelima je pod nazivom Ruin (ruševina), kada ga je u 10. stoljeću patrijarh [[Rodoald]] darovao porečkoj <ref name="Izlet po Istri"/> [[porečka biskupija|biskupiji]]. [[Darovnica]] je iz [[965.]]. Njome je darovana razvalina burga Ruvin (iskvarenica od lat. ruinae = ruševina, razvala). Srušili su ga Slaveni. Ime prije razaranja nije poznato. Čini se da nije bio srušen do temelja, nego tek radi onesposobljavanja za obranu. Od imena Ruvin poslije nastaje njemačko ime Rauenstein = "Kosmati kamen", što se tumači obraslošću okoliša gustim raslinjem. Ime je poslije doslovno bilo prevedeno u Petra Pilosa.<ref name=DHK/>
Borbe za prevlast nad Istrom bile su česte pa je i Kostel Petrapiloas često mijenjao vlasnike, sve do 1208. godine. Akvilejski patrijarsi su tad svom vazalu ''Vulginiusu de Petrapilosi'' prepustili grad i njegovi potomci su ga imali sve do smrti posljednjeg člane ove znamenite velikaške obitelji Nikole Petrapilose [[1352.]] godine, nakon čega opet upravljaju gradom akvilejski patrijarsi.<ref name=Građevinar253/>
Za vjerske potrebe vojske i plemstva je tijekom 12. ili početkom 13. st. podignuta [[crkva sv. Marije Magdalene u Kosmatom gradu|crkva sv. Marije Magdalene]]. Stanovništvo podgrađa se služilo obližnjom crkvom sv. Antuna Opata. U 13. stoljeću pripadao je grad [[Akvilejska patrijaršija|akvilejskom patrijarhu]]. Za njegove vladavine je obnovljen [[1285.]] godine. Poslije patrijarha potpao je pod Mletačku Republiku.<ref name=Barada/> Osvojila ga je u 15. stoljeću, kad je na njega poslala svog slavnog vojskovođu [[Taddeo d'Este|Taddea d'Estea]].<ref name="Istria Culture">[https://www.istria-culture.com/kastel-pietrapelosa-i38 Istria Culture] Kaštel Pietrapelosa (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref> Kad je [[Nicolò Gravisi| Nicolò de Gravisi]] 1435. godine otkrio urotu protiv Mletačke Republike, dužd [[Francesco Foscari]] ga je nagradio 1440. posjedom Kostelom obliku trajne [[investitura|investiture]]<ref name=Gravisi/> tj. u "vječni feud". ''Castrum Petraepillosae'' dodijelio im je [[dukal]]om.<ref name=Barada/> Posjed je u vlasništvu obitelji [[Gravisi]] do 19. stoljeća,<ref name=Gravisi>[http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1059 Istarska enciklopedija] S. Bertoša: ''Gravisi (de Gravisi)''. LZMK. (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref> točnije do [[1869.]] godine.<ref name="Istria Culture"/> Na početku 17. stoljeća je izgorio. Nije obnavljan, ali bez obzira na to se u njemu život nastavio do konca 18. stoljeća. Stalni stanovnici uglavnom su bili vojnici te povremeno i plemstvo. <ref name="Izlet po Istri"/> Kad je prestala ljudska nastanjenost unutar kaštela prestala je i djelovati tvrđavna crkve sv. Marije Magdalene, te je posljednja služba u njoj održana 1793. godine.<ref name=Barada/>▼
▲Za vjerske potrebe vojske i plemstva je tijekom 12. ili početkom 13. st. podignuta [[crkva sv. Marije Magdalene u Kosmatom gradu|crkva sv. Marije Magdalene]]. Stanovništvo podgrađa se služilo obližnjom crkvom sv. Antuna Opata. U 13. stoljeću pripadao je grad [[Akvilejska patrijaršija|akvilejskom patrijarhu]]. Za njegove vladavine je obnovljen [[1285.]] godine. Poslije patrijarha potpao je pod Mletačku Republiku.<ref name=Barada/> Osvojila ga je u 15. stoljeću, kad je na njega poslala svog slavnog vojskovođu [[Taddeo d'Este|Taddea d'Estea]].<ref name="Istria Culture">[https://www.istria-culture.com/kastel-pietrapelosa-i38 Istria Culture] Kaštel Pietrapelosa (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref> Kad je [[Nicolò Gravisi| Nicolò de Gravisi]] (iz Pirana<ref name=Građevinar253/>) [[1435.]] godine otkrio urotu protiv Mletačke Republike, dužd [[Francesco Foscari]] ga je nagradio [[1440.]] posjedom Kostelom obliku trajne [[investitura|investiture]]<ref name=Gravisi/> tj. u "vječni feud". ''Castrum Petraepillosae'' dodijelio im je [[dukal]]om.<ref name=Barada/> Posjed je u vlasništvu obitelji [[Gravisi]] do 19. stoljeća,<ref name=Gravisi>[http://istra.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1059 Istarska enciklopedija] S. Bertoša: ''Gravisi (de Gravisi)''. LZMK. (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref> točnije do [[1869.]] godine.<ref name="Istria Culture"/> Na početku 17. stoljeća je izgorio. Nije obnavljan, ali bez obzira na to se u njemu život nastavio do konca 18. stoljeća. Stalni stanovnici uglavnom su bili vojnici te povremeno i plemstvo. <ref name="Izlet po Istri"/> Kad je prestala ljudska nastanjenost unutar kaštela prestala je i djelovati tvrđavna crkve sv. Marije Magdalene, te je posljednja služba u njoj održana 1793. godine.<ref name=Barada/>
Danas je ruševan, ali je među najbolje očuvanim [[gotička arhitektura|gotičkim]] dvorcima u Istri. Drugi je po veličini na istarskom poluotoku i od njega je veći samo pazinski. Zanimljivost Kostela je najstariji istarski zahod od kamena.<ref name=Smrikve>(eng.) [http://www.smrikve.com/istria/books/smrikve/places/central-istria/kostel/ Istria from Smrikve] ''Kostel'' (pristupljeno 26. ožujka 2020.)</ref>
| |||