Fotokopiranje: razlika između inačica

'''Elektrofotografija''' se osniva na svojstvima nekih [[poluvodič]]a da pod djelovanjem [[svjetlost]]i postaju [[Električni vodič|vodljivi]] (na primjer [[cink]]ov [[oksidi|oksid]], [[Amorfna tvar|amorfni]] [[selenij]]). Direktnim postupkom osvjetljava se [[papir]] koji sadrži sloj poluvodiča (na primjer postupak elektrofaks), dok su danas najrašireniji posredni (indirektni) postupci, prvenstveno kserografija. U kserografskom fotokopirnom stroju dijelovi predloška postupno se osvjetljavaju, a svjetlost [[refleksija|reflektirana]] s predloška usmjerava se na površinu rotirajućeg bubnja prevučenog slojem [[Fotootpornik|fotoosjetljivog]] poluvodiča. Područja izložena svjetlosti, ovisno o osvijetljenosti, gube dio prethodno jednolično nanesenog negativnog naboja, jer na tim područjima poraste vodljivost poluvodiča, pa se tako stvara latentna slika. Na bubanj se potom nanosi pozitivno nabijena praškasta boja (takozvani [[toner]]), koja se zadržava na neosvijetljenim područjima. Negativno nabijeni papir u doticaju s bubnjem privlači toner, čime se stvara vidljiva slika. Prolaskom između zagrijanih valjaka slika se fiksira zataljivanjem tonera. Bubanj se nakon toga automatski čisti od zaostalog tonera i [[elektrostatika|elektrostatski]] neutralizira kako bi bio pripravan za sljedeću kopiju.