Razlika između inačica stranice »CERN«

Dodano 2.198 bajtova ,  prije 1 godinu
 
== Organizacija ==
CERN (Centre européen pour la recherche nucléaire) je osnovan [[fizika u 1953.|1953.]] godine s namjerom da se na jednome mjestu koncentriraju profesionalna, tehnička, intelektualna i financijska sredstva europskih zemalja, jer fizika elementarnih čestica zahtijeva velika ulaganja, izgradnju složenih i skupih akceleratora, detektora, elektroničkih sustava i informatike. Europske zemlje, koje su dominirale znanstvenom scenom prije rata, izišle su iz II. svjetskog rata znanstveno upropaštene i izgubile su najveći broj svojih stručnjaka i znanstvenika, znanost se bila preselila u SAD i nijedna europska zemlja pojedinačno nije bila više u mogućnosti obavljati takva istraživanja koja zahtijevaju ulaganja na skali zemalja-kontinenta kao što su bili SAD i SSSR. Osnutkom CERN-a namjera je bila vratiti barem djelomično znanstvenu premoć i spriječiti [[odljev mozgova]] (brain drain) prema SAD-u, veliku brigu europskih političara onog vremena.<ref name="Dugi put">[http://www.matica.hr/hr/399/dugi-put-do-higgsova-bozona-22720/ Hrvatska revija] Daniel Denegri: ''Dugi put do Higgsova bozona'', 4/2013. (pristupljeno 31. ožujka 2020.)</ref>
CERN je 1953. godine osnovalo [[Europsko vijeće za nuklearna istraživanja]] (Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire – CERN), a nalazi se na francusko-švicarskoj granici, zapadno od [[Ženeva|Ženeve]]. Članovi CERN-a su 23 države.
 
Tadašnja Jugoslavija bila je među dvanaest zemalja osnivača CERN-a (potpisnik konvencije 1953. bio je P. Savić, uz prisutnost [[Ivan Supek|I. Supeka]]), pa su fizičari i inženjeri iz Hrvatske ([[Institut Ruđer Bošković]g /IRB/ i [[Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu|Prirodoslovno-matematički fakultet]] /PMF/, Zagreb) počeli odlaziti u CERN, neki na kraće boravke, a neki i trajno. Profesor [[Vladimir Jurko Glaser|V. Glaser]] iz Zagreba/PMF otišao je potkraj 1950-ih u CERN i bio ondje jedan od ključnih teorijskih fizičara, baveći se [[aksiomatska teorija polja|aksiomatskom teorijom polja]]; ali će i niz drugih fizičara, eksperimentalaca i teoretičara dolaziti sljedećih godina i desetljeća na kraća ili duža razdoblja u CERN. Kao članovi teorijske grupe 1960-ih godina došli su teoretičari kao [[Gaja Alaga|G. Alaga]], D. Tadić (nuklearna fizika i slabe interakcije), B. Jakšić (koji je tada radio na modelu Regge), [[Vladimir Paar|V. Paar]] (nuklearni modeli), kasnijih godina S. Pallua (čestičar i kozmolog), I. Picek (teorija čestica), B. Guberina (teorija i fenomenologija raspada šarmiranih bariona), J. Trampetić (fenomenologija/teorija B hadrona), B. Melić (B-fizika i narušavanje CP simetrije) itd. Neki su došli radeći na eksperimentima, M. Furić (nuklearna fizika), D. Vranić, G. Paić, D. Ferenc, K. Kadija, T. Antičić itd. (uglavnom na fizici teških iona), i nova generacija – V. Brigljević i njegovi studenti i suradnici, koji rade na analizi podataka s CMS detektora. Od devedesetih godina dolaze i fizičari i sa Sveučilišta u Splitu, I. Puljak, Z. Antunović, N. Godinović, D. Lelas, M. Dželalija, R. Pleština, M. Kovač itd., koji rade na CMS detektoru i analizi podataka. U CERN-u djeluje i više stručnjaka hrvatskog podrijetla, ali vezanih za druge institucije, ili direktno za CERN (inženjeri Boltezar, Mario Weiss, Fred Asner – eksperti za akceleratorske ili magnetske tehnike) ili za zapadnoeuropske institucije kao I. Derado (MPI–München), G. Senjanović (ICTP–Trst), D. Denegri (CEN–Saclay) itd., koji su ili povremeno ili trajno aktivni u CERN-u.<ref name="Dugi put"/>
CERN je 1954. godine osnovalo Europsko vijeće za nuklearna istraživanja (Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire – CERN), a nalazi se na francusko-švicarskoj granici, zapadno od [[Ženeva|Ženeve]]. Članovi CERN-a su 23 države. Ukupni broj fizičara vezanih uz ovaj projekt je oko 10 000. U CERN-u je zaposleno oko 2 500 ljudi, a oko 800 znanstvenika iz 580 institucija koristi se njegovim kapacitetima za svoja istraživanja. CERN-om upravlja 20 zemalja članica [[Europska unija|Europske unije]]. S dodatnih 38 zemalja, među kojima je i [[Hrvatska]], CERN surađuje na temelju ugovora o suradnji. Budžet CERNa u 2008. godini iznosio je oko 1,1 milijardu [[švicarski franak|švicarskih franaka]]. Europski laboratorij za fiziku čestica ili CERN najveći je istraživački [[laboratorij]] na svijetu.
 
CERN je 1954. godine osnovalo Europsko vijeće za nuklearna istraživanja (Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire – CERN), a nalazi se na francusko-švicarskoj granici, zapadno od [[Ženeva|Ženeve]]. Članovi CERN-a su 23 države. Ukupni broj fizičara vezanih uz ovaj projekt je oko 10 000. U CERN-u je zaposleno oko 2 500 ljudi, a oko 800 znanstvenika iz 580 institucija koristi se njegovim kapacitetima za svoja istraživanja. CERN-om upravlja 20 zemalja članica [[Europska unija|Europske unije]]. S dodatnih 38 zemalja, među kojima je i [[Hrvatska]], CERN surađuje na temelju ugovora o suradnji. Budžet CERNa u 2008. godini iznosio je oko 1,1 milijardu [[švicarski franak|švicarskih franaka]]. Europski laboratorij za fiziku čestica ili CERN najveći je istraživački [[laboratorij]] na svijetu.
 
Hrvatska je uspostavila odnose s CERN-om ubrzo nakon što je stekla [[nezavisnost]]. Do 1997. hrvatski [[fizičar]]i radili su uglavnom u SPS pogramu teških [[ion]]a, u NA49 eksperimentu i u pripremama za program ALICE.
238

uređivanja