Razlika između inačica stranice »CERN«

Dodano 138 bajtova ,  prije 1 godinu
CERN je 1953. godine osnovalo [[Europsko vijeće za nuklearna istraživanja]] (Conseil Européen pour la Recherche Nucléaire – CERN), a nalazi se na francusko-švicarskoj granici, zapadno od [[Ženeva|Ženeve]]. Članovi CERN-a su 23 države.
 
Tadašnja Jugoslavija bila je među dvanaest zemalja osnivača CERN-a (potpisnik konvencije 1953. bio je P. Savić, uz prisutnost [[Ivan Supek|I. Supeka]]), pa su fizičari i inženjeri iz Hrvatske ([[Institut Ruđer Bošković]g] /IRB/ i [[Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu|Prirodoslovno-matematički fakultet]] /PMF/, Zagreb) počeli odlaziti u CERN, neki na kraće boravke, a neki i trajno. Profesor [[Vladimir Jurko Glaser|V. Glaser]] iz Zagreba/PMF otišao je potkraj 1950-ih u CERN i bio ondje jedan od ključnih teorijskih fizičara, baveći se [[aksiomatska teorija polja|aksiomatskom teorijom polja]]; ali će i niz drugih fizičara, eksperimentalaca i teoretičara dolaziti sljedećih godina i desetljeća na kraća ili duža razdoblja u CERN. Kao članovi teorijske grupe 1960-ih godina došli su teoretičari kao [[Gaja Alaga|G. Alaga]], [[Dubravko Tadić|D. Tadić]] (nuklearna fizika i slabe interakcije), [[Borivoj Jakšić|B. Jakšić]] (koji je tada radio na [[model Regge|modelu Regge]]), [[Vladimir Paar|V. Paar]] (nuklearni modeli), kasnijih godina [[Silvio Pallua|S. Pallua]] (čestičar i kozmolog), [[Ivica Picek|I. Picek]] (teorija čestica), [[Branko Guberina|B. Guberina]] (teorija i fenomenologija raspada [[šarmirani barion|šarmiranih bariona]]), [[Josip Trampetić|J. Trampetić]] (fenomenologija/teorija [[B hadronahadron]]a), [[Blaženka Melić|B. Melić]] ([[B-fizika]] i narušavanje [[CP simetrija|CP simetrije]]) itd. Neki su došli radeći na eksperimentima, [[Miroslav Furić|M. Furić]] (nuklearna fizika), [[Danilo Vranić|D. Vranić]], [[Guy Paić|G. Paić]], [[Daniel Ferenc|D. Ferenc]], [[Krešo Kadija|K. Kadija]], [[Tome Antičić|T. Antičić]] itd. (uglavnom na fizici teških iona), i nova generacija – [[Vuko Brigljević|V. Brigljević]] i njegovi studenti i suradnici, koji rade na analizi podataka s CMS detektora. Od devedesetih godina dolaze i fizičari i sa Sveučilišta u Splitu, [[Ivica Puljak|I. Puljak]], [[Željko Antunović|Z. Antunović]], [[Nikola Godinović|N. Godinović]], [[Damir Lelas|D. Lelas]], [[Mile Dželalija|M. Dželalija]], [[Roko Pleština|R. Pleština]], [[Marko Kovač|M. Kovač]] itd., koji rade na [[CMS detektor]]u i analizi podataka. U CERN-u djeluje i više stručnjaka hrvatskog podrijetla, ali vezanih za druge institucije, ili direktno za CERN (inženjeri [[Miha Boltežar|Boltezar]], [[Mario Weiss]], [[Fred Asner]] – eksperti za akceleratorske ili magnetske tehnike) ili za zapadnoeuropske institucije kao [[Ivo Derado|I. Derado]] (MPI–München), [[Goran Senjanović|G. Senjanović]] (ICTP–Trst), [[Daniel Denegri|D. Denegri]] (CEN–Saclay) itd., koji su ili povremeno ili trajno aktivni u CERN-u.<ref name="Dugi put"/>
 
Ukupni broj fizičara vezanih uz ovaj projekt je oko 10 000. U CERN-u je zaposleno oko 2 500 ljudi, a oko 800 znanstvenika iz 580 institucija koristi se njegovim kapacitetima za svoja istraživanja. CERN-om upravlja 20 zemalja članica [[Europska unija|Europske unije]]. S dodatnih 38 zemalja, među kojima je i [[Hrvatska]], CERN surađuje na temelju ugovora o suradnji. Budžet CERNa u 2008. godini iznosio je oko 1,1 milijardu [[švicarski franak|švicarskih franaka]]. Europski laboratorij za fiziku čestica ili CERN najveći je istraživački [[laboratorij]] na svijetu.
238

uređivanja