Razlika između inačica stranice »Momčilo Đujić«

uklanjanje izmjene 5493365 suradnika 178.222.168.113 (razgovor)
(Ovaj tekst je lažan 80% i izmišljen,zamolio bih vas da ovo obrisete.ako u roku 3 nedelje ne obrišete text,biću prinudjen da protiv bas pokrenem sudski postupak. Hvala na razumevanju.)
Oznake: mobilni uređaj m.wiki VisualEditor
(uklanjanje izmjene 5493365 suradnika 178.222.168.113 (razgovor))
Oznaka: uklanjanje
 
=== Drugi svjetski rat ===
Nakon proglašenja [[NDH]] sa skupinom četnika razoružao je žandarmerijsku stanicu u [[Strmica|Strmici]]. Potkraj svibnja [[1941.]] pred prijetnjom uhićenja bježi u [[Kistanje]] te sve do rujna [[1943.]] godine djeluje pod pokroviteljstvom te surađuje s talijanskim okupacijskim i vojnim vlastima,<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 138.-142., preuzeto 7. travnja 2012.</ref> potom zaštitnika traži u [[Nijemci]]ma.<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Dok je Đujić nastojao da saradnju s ustašama prikrije, koliko god je to bilo moguće, dotle saradnju s Talijanima, a od septembra 1943. i s Nijemcima, nije krio. O tome sam svjedoči, na primjer, u pismu novoimenovanom talijanskom komandantu u Kninu uoči kapitulacije Italije: “Od jula 1941. rame uz rame sa italijanskom vojskom borim se protiv zajedničkog neprijatelja - komunista u oblasti Dinare...” (AVII, 160, 14/2).'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> U ljeto [[1941.]] godine stavlja se na čelo [[četnici|četničkog]] odreda, od rujna [[1941.]] godine zapovjednik je [[Petar Mrkonjić (četnički puk)|puka "Petar Mrkonjić"]], a početkom [[1942.]] sudjeluje u osnivanju [[Dinarska četnička divizija|Dinarske četničke divizije]], kojoj je vođa, premda stvarni zapovjednik postaje tek [[1943.]] godine. U ime Štaba divizije [[15. veljače]] [[1942.]] godine upućuje srpskom stanovništvu proglas kojim poziva na oružani ustanak protiv ustaškog režima i NDH. S Dinarskom divizijom sudjelovao je u nizu akcija protiv [[Partizani u Hrvatskoj|partizana]]. Pod njegovim su zapovjedništvom četnici počinili mnoge zločine nad hrvatskim stanovništvom. Krajem [[1942.]] i početkom [[1943.]] godine Đujić je sa svojim četnicima počinio pokolje po selima [[Gata]], [[Tugare]], [[Cista]], [[Gornji Dolac]], [[Zvečanje]], [[Dugopolje]], [[Štikovo]], [[Maovice]], [[Otavice]], [[Vinalić]], [[Kijevo]] i [[Garjak]].<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Naročitom surovošću je krajem 1942. i početkom 1943. Đujić krenuo u pokolje po selima Gata, Tugare, Čista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Utavice, Vinalić, Kijevo i Gorjak, gdje je ubijeno “230 stanovnika, pretežno dece, staraca i žena, tako da su im vadili oči, probadali ih mnogostruko nožem, a neke žive bacali u vatru zapaljenih kuća” (AVII, 8, 3/143; 201, 11/16; 230, 29/7-1; 201, 11/10-18; 271, 24/2-25; 138, 6/15-1 itd.).'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> U selu Kosovu kod Knina formirao je i [[sabirni logor]], koji su nazivali "malim Jasenovcem" (nazivan je i "srpskim Jasenovcem"<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Iz talijanskih dokumenata se vidi da su Đujić i njegovi četnici, pored ratnih operacija, zajedno s Talijanima izveli 57 “akcija čišćenja sela”, u kojima je ubijeno 159 osoba, a zarobljeno i mučeno uglavnom u “srpskom Jasenovcu” - Kosovu kod Knina, “948 ljudi, žena i maloljetnika”.'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> a narod Kninske krajine prozvao ga je i "drugim Jasenovcem"<ref name="Zvonimir Despot">[[Zvonimir Despot]], [https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/cetnicki-zlocini-u-hrvatskoj-u-drugom-svjetskom-ratu-1941-1945-996 ''Četnički zločini u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu (1941.-1945.)''], vecernji.hr, 20. ožujka 2012., preuzeto 6. travnja 2012.</ref><ref>[http://www.znaci.net/00001/41_14.htm Fikreta Jelić Butić: Četnici u Hrvatskoj 1941-1945: Pojačani četnički teror], preuzeto 6. travnja 2012.</ref>) a čije su žrtve najviše bili [[Srbi]] [[Antifašizam|antifašisti]].<ref name="Vjesnik">Marijan Lipovac, [http://web.archive.org/web/20120322133739/http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=6FA2C278-AFF0-4066-A982-2F82B64B7765 ''Rehabilitacija Draže Mihailovića''], ''[[Vjesnik]]'', 21. ožujka 2012., (na archive.org 22. ožujka 2012.), preuzeto 6. travnja 2012.</ref>
 
{{citat2|Okružni komitet [[KPH]] za Knin u svom izvješću od [[18. listopada]] [[1943.]], upućenom Pokrajinskom komitetu KPH za [[Dalmacija|Dalmaciju]], između ostaloga, ističe i ovo: Đujić u čuvenom Jasenovcu (Kosovo) ne prestaje da ubija. Zadnjih dana ubio je 15 osoba. Ali ni to ne pomaže.}}<ref name="Zvonimir Despot"/>
 
Đujić je izmislio spravu za mučenje, nazvanu "[[popovo bure]]" (Velika bačva, okovana čeličnim obručima i sa svih strana izvana nabijena dugim čavlima tako da su oštrice čavala bile iznutra. U bure bi se zatvarao logoraš i zatim kotrljao niz strminu kraj crkve Lazarice. Na taj način čavli su sa svih strana probadali logoraša, te su neki prilikom tih koturanja iskrvarili i umrli.)i<ref toname="Zvonimir jeDespot"/> jednaBure josje odnekada milionbilo našihizloženo ustaškilu zaliVojnom koje smo naveli ovdemuzeju u vikipedijiBeogradu.<ref name="Zvonimir DespotVjesnik"/>
 
Da bi opravdali nas ustašluk,moramo malo i za četnike izmišljati po nesto.
 
Povremeno je održavao veze i suradnju s vlastima NDH (od Velikog župana u Kninu [[David Sinčić|Davida Sinčića]] prima pomoć u novcu, hrani i drugim ratnim potrebama te sudjeluje u zajedničkim borbenim akcijama sa ustašama)<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 22., preuzeto 7. travnja 2012.</ref><ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/23_10_12.htm Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995]: ''Đujić je sa ustašama počeo pregovarati u decembru 1941. kad je u Kninu posjetio velikog župana velike župe Bribir i Sidraga Davida Sinčića. Ministar vanjskih poslova NDH Mladen Lorković je odobrio pregovore i saradnju. Naredio je Sinčiću da Đujiću i još trojici vojvoda isplati po 100.000 kuna. Sporazum o “borbenom sadejstvu” postignut je 9. juna 1942. Sinčić je 10. juna aktom BT 16/185 obavijestio poglavnika Pavelića: “Jučer sam trima glavnim vođama četnika, koji se bore protiv partizana, Momčilu Đujiću, Branku Bogunoviću i Mani Rakviću dao svakome po 100.000 kuna radi organizacije borbe protiv partizana” (dokument je u Arhivu Vojnoistorijskog instituta JNA, kutija 195. broj registra 12/6-1 - dalje AVII 12/1). U aktu VT 16/197, Sinčić 18. juna 1942. obavještava Pavelića da je “četničkim vođama isporučio makar skromne količine hrane” i da im je “domobransko zapovjedništvo stavilo na raspoloženje 20.000 metaka. 100 pušaka i 10 dobrovoljaca puškomitraljezaca” (AVII, 244, 35/11-1). Sedam dana kasnije, glavni stožer domobranstva je isporučio “Momčilu Đujiću milijun kuna, 200 pušaka jugoslovenskog porijekla, 20 puškomitraljeza i odgovarajuće količine streljiva” (Arhiv Hrvatske, FND, III-801450). Dokumenti u AVII (npr. MF-H-46/137-378, MF-H-34/493, 83 B, 32/1-19 itd.) svjedoče o zajedničkim akcijama ustaša i četnika i o tome kako je Đujić vodio “operacije čišćenja srpskih sela od partizanskih simpatizera i saradnika”, među kojima je bilo posebno surova ona s kraja februara 1944. godine, kad je sa Vjekoslavom Servatzijem, komandantom 7. ustaškodomobranskog zbora, ubio stotine Srba.'', preuzeto 8. travnja 2012.</ref> te njemačkim vojnim vlastima<ref>{{srp oznaka}} [http://www.znaci.net/00001/114_1.pdf Dr. Branko Latas: Dokumenti o saradnji četnika sa Osovinom: Dokumenti četničkog porekla], str. 153.-155., 178.-179., 182., 188., preuzeto 7. travnja 2012.</ref> u Hrvatskoj.<ref name="Zvonimir Despot"/>
474

uređivanja