Povijest Bosne i Hercegovine: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 289:
Po podatcima Istraživačkog dokumentacijskoga centra Sarajevo (ICD), u Bosni i Hercegovini je od 1991. do 1995. izgubilo život 98.837 ljudi, civila i vojnika. Prema nacionalnom sastavu, stradalo je 63.687 Bošnjaka (67,87% od ukupnog broja stradalih), 24.216 Srba (25,81%) i 5.057 Hrvata odnosno 5,39%, navodi se u izvješću. Ubijeno je 30.514 bošnjačkih, 2.076 hrvatskih i 1.978 srpskih civila. U vojnim postrojbama stradalo je 30.173 Bošnjaka, 21.399 Srba i 2.619 Hrvata, navodi se u [http://www.pincom.info/bih/opsirnije.asp?ID=34838 izvješću].
== Postdaytonska Bosna i Hercegovina ==
{{glavni|
Posljedice rata katastrofalne su, gospodarski sustav potpuno je razoren, a demografska slika poremećena, premda precizni podatci iz razumljivih razloga nisu potpuno sagledivi. Procjenjuje se da je broj poginulih veći od 100 000. Prema procjeni [[UNHCR]]-a, 1995. oko 2 700 000 stanovnika bilo je prognano, izravno ugroženo ratnim operacijama ili pogođeno drugim oblicima nasilja. U skladu s Daytonskim sporazumom, održani su parlamentarni i predsjednički izbori u rujnu 1996. i rujnu 1998. te općinski izbori u rujnu 1997., a na njima su kandidati nacionalnih stranaka uglavnom dobivali većinu glasova unatoč nastojanjima međunarodnih posrednika da nametnu druge kandidate. U prvo poratno [[Predsjedništvo Bosne i Hercegovine|Predsjedništvo BiH]] 1996. bili su izabrani [[Alija Izetbegović]], [[Krešimir Zubak]] i [[Momčilo Krajišnik]]. Reintegracija zemlje, u ratu ''de facto'' podijeljene, i njezina obnova odvijaju se sporo i otežano zbog međusobnog nepovjerenja i neprevladanih posljedica rata. Međunarodne snage pod zapovjedništvom [[NATO]]-a u prosincu 2004. zamijenile su snage Europske unije i partnerskih zemalja (''European Force'' – [[EUFOR]]); broj pripadnika EUFOR-a postupno je smanjen s približno 7000 (2004.) na približno 600 (2014.). Na općim izborima održanima početkom 2000-ih (2002., 2006., 2010., 2014.) uz utjecajne nacionalne stranke osnažene su i one socijaldemokratske, napose u Federaciji BiH. Nastojanja HDZ-a BiH za uvođenjem [[Hrvatska samouprava u Bosni i Hercegovini|Samouprave na područjima većinski naseljenim Hrvatima]] bila su 2001. spriječena smjenom [[Ante Jelavić|Ante Jelavića]], hrvatskog člana Predsjedništva BiH. U Republici Srpskoj (RS) nastavljeno je političko suprotstavljanje jačanju državnosti BiH ([[Milorad Dodik]] premijer je RS 1998.–2001. i 2006.–10., te predsjednik od 2010.). Veći socijalni prosvjedi uzrokovani teškim ekonomskim i društvenim prilikama održani su u veljači 2014. u više gradova Federacije BiH (u manjoj mjeri i u Republici Srpskoj). Nakon izbora u studenome 2014. ustanovljeno je novo Predsjedništvo BiH, članovi kojega su [[Dragan Čović]], [[Mladen Ivanić]] i [[Bakir Izetbegović]]. Nakon novih općih izbora u listopadu 2018. članovi Predsjedništva BiH (od studenoga 2018.) postali su [[Željko Komšić]], [[Milorad Dodik]] i [[Šefik Džaferović]].<ref name="HELZMK"/>
== Literatura ==
| |||