Razlika između inačica stranice »Travanjski rat«

Dodana 30.933 bajta ,  prije 9 mjeseci
Dodavanje informacija o Travanjskom ratu
(Dodavanje informacija o Travanjskom ratu)
{{Oružani sukob|naziv=Travanjski rat|sukobljeni3=|posljedice2='''Njemačka:'''<br>151 ubijena<br>392 ranjena<br>15 nestala<br>40 srušenih zrakoplova<br>'''Italija:'''<br> 3,324 ubijena ili ranjena<br> 10+ srušenih zrakoplova<br> 22 oštećena zrakoplova<br>'''Mađarska:'''<br> 120 ubijena<br> 223 ranjena<br>13 nestala<br>7 srušenih zrakoplova|posljedice1=Tisuće ubijenih vojnika i civila<br> 254,000–345,000 zarobljeno od Nijemaca<br> 30,000 zarobljeno od Talijana<br> 49 srušenih zrakoplova<br>103 ubijena pilota i posada<br> 210–300 zarobljeno zrakoplova<br>3 potopljena razarača<br>3 zarobljene podmornice|jačina3=|jačina2='''Njemačka:'''<br> 337,096 vojnika<br> 875 tenkova<br> 990 zrakoplova<br>'''Italija:'''<br>22 divizije<br> 666 zrakoplova<br> '''Mađarska:'''<br> 9 brigada<br>6 eskadrila|jačina1='''Ukupno:''' 700,000 vojnika<br> (400,000 loše pripremljenih vojnika)<br> 110—200 tenkova<br> (50-54 modernih)<br> 460—505 zrakoplova<br> (uključujući 103 moderna bombardera i 107 modernih lovaca|zapovjednik3=|zapovjednik2={{ZD|N|NNJE}} [[Walther von Brauchitsch]]<br>{{ZD|N|NNJE}} [[Maximilian von Weichs]]<br>{{ZD|N|NNJE}} Wilhelm List<br>{{ZD|N|NNJE}} Paul Ludwig Ewald von Kleist<br>{{ZD|N|NNJE}} [[Alexander Löhr]] {{ZD|N|NNJE}} Wolfram Freiherr von Richthofen<br>{{ZD|I|ITAK}} [[Vittorio Ambrosio]]<br>{{ZD|I|ITAK}} Alessandro Pirzio Biroli<br>{{ZD|M|MAĐK}} Elemér Gorondy-Novák|zapovjednik1={{ZD|K|KJUG}} [[Dušan Simović]]<br>{{ZD|K|KJUG}} Danilo Kalafatović<br>{{ZD|K|KJUG}} Milorad Petrović<br>{{ZD|K|KJUG}} Milutin Nedić<br>{{ZD|K|KJUG}} [[Milan Nedić]]<br>{{ZD|K|KJUG}} Vladimir Cukavac<br>{{ZD|K|KJUG}} Dimitrije Živković<br>{{ZD|K|KJUG}} Borivoje Mirković<br>{{ZD|K|KJUG}} Bogoljub Ilić|sukobljeni2={{ZD+X/N|NNJE}}<br>{{ZD+X/I|ITAK}}<br> {{ZD+X/M|MAĐK}}<br>{{ZD|B|BUG}} [[Kraljevina Bugarska]]<br>{{ZD+X/K|Kr RUM}}|dio=[[Drugi svjetski rat]]|sukobljeni1={{ZD|K|KJUG}} [[Kraljevina Jugoslavija]]|ishod=pobjeda Sila Osovine:
{{izvor}}
* nastavak otpora i [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|početak građanskog rata u Jugoslaviji]]|teritorij=okupacija Jugoslavije
{{Bitka
* podjela teritorija između Sila Osovine
|naziv=Travanjski rat
* stvaranje Osovinskih marionetskih država|povod=|mjesto=[[Kraljevina Jugoslavija]]|datum=[[6. travnja]] [[1941]]. - [[17. travnja]] [[1941]].|opis slike=Grafički prikaz napada sila Osovine na Jugoslaviju|slika=[[Datoteka:Invasion_of_Yugoslavia_lines_of_attack_Why_We_Fight_no._5.jpg|300px]]|posljedice3=}}
|sukob=Drugi svjetski rat
|slika=[[Datoteka:Yu tank.jpg|300px]]
|opis slike=Uništeni jugoslavenski tenk
|vrijeme=[[6. travnja]] [[1941]]. - [[17. travnja]] [[1941]].
|mjesto=[[Kraljevina Jugoslavija]]
|povod=
|teritorij=
|ishod=pobjeda Osovine:
* raspad Kraljevine Jugoslavije
* stvaranje Osovinskih marionetskih režima
* otvaranje novih bojišnica
|strana1={{ZD+X/K|K JUG}}
|strana2={{ZD+X/N|NNJE}}<br>{{ZD+X/K|Kr ITA}}<br>{{ZD|M|MAĐK}} [[Kraljevina Mađarska|Mađarska]]<br>{{ZD|R|RUM}} [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjska]]<br>{{ZD|B|BUG}} [[Kraljevina Bugarska|Bugarska]]
|strana3=
|zapovjednik1 = {{ZD|K|K JUG}} [[Dušan Simović]]<br>{{ZD|K|K JUG}} [[Milan Nedić]]<br>{{ZD|K|K JUG}} [[Milorad Petrović]]<br>{{ZD|K|K JUG}} [[Dušan Trifunović]]
|zapovjednik2 = {{ZD|N|NNJE}} [[Maximilian von Weichs]]<br>{{ZD|N|NNJE}} [[Wilhelm List]]<br>{{ZD|K|Kr ITA}} [[Vittorio Ambrosio]]
|zapovjednik3=
|postrojbe1 = 850.000
|postrojbe2 = 700.000
|postrojbe3=
|gubitci1 = 375.000 zarobljenih, nepoznat točan broj poginulih i ranjenih
|gubitci2 = '''Ukupno (ranjeni, ubijeni i nestali):''' 5234
|posljedice3=
|bilješke=
}}
'''Travanjski rat''' (ili '''Direktiva br. 25'''; '''Aprilski rat''' - naziv češći u literaturi) u [[historiografija|historiografiji]] je naziv za [[rat]] vođen između [[6. travnja|6.]] i [[17. travnja]] [[1941]]. između [[Sile Osovine|osovinskih sila]] ([[Njemačka]], [[Italija]], [[Mađarska]] i [[Bugarska]]) i [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je [[Adolf Hitler]] [[27. ožujka]], nakon [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnog udara u Beogradu]] koji je Sile Osovine pokolebao u uvjerenju da se mogu osloniti kako Jugoslavija neće u suradnji s Velikom Britanijom ugroziti vojnu poziciju Njemačke i Italije.
 
'''Travanjski rat''' (ili '''Direktiva br. 25'''; '''Aprilski rat''' - naziv češći u literaturi) u [[historiografija|historiografiji]] je naziv za [[rat]] vođen između [[6. travnja|6.]] i [[17. travnja]] [[1941.]] između [[Sile Osovine|osovinskih sila]] ([[Treći Reich|Njemačka]], [[Kraljevina Italija|Italija]], [[Kraljevina Mađarska|Mađarska]] i [[Bugarska]]) i [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je [[Adolf Hitler]] [[27. ožujka]], nakon [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnog udara u Beogradu]] koji je Sile Osovine pokolebao u uvjerenju da se mogu osloniti na Jugoslaviju koja neće u suradnji s Velikom Britanijom ugroziti vojnu poziciju Njemačke i Italije.
Uz to je Italija odranije imala planove za razbijanje Jugoslavije, kako bi uspostavom svoje imperijalne vladavine na istočnoj obali Jadrana pretvorila to more u svoje unutrašnje vode.
 
Uz to Italija je odranije imala planove za razbijanje Jugoslavije, kako bi uspostavom imperijalne vladavine na istočnoj obali Jadrana, pretvorila ga u svoje unutrašnje vode.
Sile osovine su bez poteškoća porazile, okupirale i razdijelile Kraljevinu Jugoslaviju, ali neki autori iznose da je napad [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] na [[Sovjetski Savez|SSSR]] (koji, vrijedi opaziti, nije ni rječju protestirao zbog njemačkog napada na Jugoslaviju; uostalom su 10 mjeseci ranije sovjetske snage uz njemačku podršku okupirale [[Moldavija|Moldaviju]], tj. dio Jugoslaviji susjednje [[Rumunjska|Rumunjske]]) - [[Operacija Barbarossa]] - bio odgođen za nekoliko tjedana; posljedično su njemačke snage zauzele do početka oštre ruske zime 1941. godine nešto manji teritorij, nego što bi bile u stanju bez napada na Jugoslaviju<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.nytimes.com/1981/06/21/magazine/hitler-s-russian-blunder.html?pagewanted=all%20HITLER%27S%20RUSSIAN%20BLUNDER|title=HITLER'S RUSSIAN BLUNDER|author=Drew Middleton|date=21. lipnja 1981.|work=|language=engleski|publisher=NY Times|accessdate=17. travnja 2019.}}</ref>.
 
Sile osovine su bez poteškoća porazile, okupirale i razdijelile Kraljevinu Jugoslaviju, ali neki autori iznose da je napad [[Treći Reich|Trećeg Reicha]] na [[Sovjetski Savez|SSSR]] (koji, vrijedi opaziti, nije ni riječju protestirao zbog njemačkog napada na Jugoslaviju; uostalom su 10 mjeseci ranije sovjetske snage uz njemačku podršku okupirale [[Moldavija|Moldaviju]], tj. dio Jugoslaviji susjednje [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjske]]) - [[Operacija Barbarossa]] - bio odgođen za nekoliko tjedana; posljedično su njemačke snage zauzele do početka oštre ruske zime 1941. godine nešto manji teritorij, nego što bi bile u stanju bez napada na Jugoslaviju<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.nytimes.com/1981/06/21/magazine/hitler-s-russian-blunder.html?pagewanted=all%20HITLER%27S%20RUSSIAN%20BLUNDER|title=HITLER'S RUSSIAN BLUNDER|author=Drew Middleton|date=21. lipnja 1981.|work=|language=engleski|publisher=NY Times|accessdate=17. travnja 2019.}}</ref>.
==Kratak opis ratnih zbivanja==
 
== Politička situacija u na Balkanskom poluotoku do 1941. ==
Vojska Kraljevine Jugoslavije bila pod zapovjedništvom pretežno srpskog časničkog kadra. Glavni stožer je planirao, prema iskustvima iz [[1. svjetski rat|1. svjetskog rata ]] kada je stvoren tzv. [[Solunsko bojište|Solunski front]], preko [[Grčka|Grčke]] osigurati pomoć [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]], koja je u Grčkoj već bila vojno prisutna. Iz zapadnih dijelova [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] trebale su se jugoslavenske vojne snage pod borbom povlačiti prema središnjim i istočnim dijelovima države, koje se namjeravalo odlučno braniti. Svi su ti planovi doživjeli potpuni neuspjeh: invazija je krenula također iz pravca Bugarske i Albanije na jugu i istoku Jugoslavije, a vojne snage nisu bile spremne - a očito ni sposobne - pružiti dovoljno jaki otpor njemačkoj vojsci koja je u to doba slovila za nezaustavljivu.
Početak [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] zatekao je Jugoslaviju u teškom položaju. Vlada [[Milan Stojadinović|Milana Stojadinovića]] bila je primorana, zbog tijeka ratnih operacija skoro cijelu je jugoslavensku privredu podrediti potrebama svojim osovinskih susjeda. Ona je razbila [[Mala Antanta|Malu Antantu]] i [[Balkanski savez]]. Ovoj politici ostala je doslijedna i vlada [[Dragiša Cvetković|Dragiše Cvetkovića]], a zatim i vlada Cvetković—Maček.
 
[[Bitka za Francusku|Poslije sloma Francuske]], u [[Lipanj|lipnju]] [[1940.]] u [[Oberkommando der Wehrmacht|Njemačkom vrhovom zapovjedništvu]] (''Oberkommando der Wehrmacht''; OKW) počela je izrada plana za napad na Sovjetski Savez. Za realizaciju istoga, i da bi se mogle potpuno angažirati i na [[Istočno bojište (Drugi svjetski rat)|Istočnom]] i na [[Zapadno bojište (Drugi svjetski rat)|Zapadnom bojištu]], Njemačka i Italija poduzele su vojne i diplomatske akcije kako bi pod svoju kontrolu stavile sve balkanske zemlje. U tom cilju njemačke postrojbe prebačene su [[12. listopada]] [[1940.]] u [[Kraljevina Rumunjska|Rumunjsku]] a [[28. listopada]] Italija je započela [[Grčko-talijanski rat]], čime je otpočelo strateško okruživanje Jugoslavije.
Prvoga dana rata ([[6. travnja]]) zrakoplovi [[Luftwaffe]] žestoko su [[Bombardiranje Beograda u Drugom svjetskom ratu|bombardirali Beograd]], pri čemu je život izgubilo od 2000 do 4000 civila. Otpor Kraljevskog jugoslavenskog zrakoplovstva bio je prilično neučinkovit iako je u njegovu sastavu bilo i naprednih lovačkih zrakoplova poput britanskog [[Hawker Hurricane|Hurricanea]] ili njemačkog [[Messerschmitt Bf 109|Messerschmitta Bf 109]]. Nekoliko jugoslavenskih bombardera izvršilo je napade na ciljeve u [[Austrija|Austriji]] i [[Mađarska|Mađarskoj]] te na [[Zadar]] i [[Albanija|Albaniju]] (koji su bili pod vlašću Talijana), ali takve sporadične akcije nisu značajnije utjecale na tijek ratnih zbivanja.
 
Grčke snage su uspješno pokrenule ofenzivu protiv Talijana, a početkom [[Studeni|studenog]] 1940. iskrcale su se britanske snage na [[Kreta|Kreti]]. U tim okolnostima Hitler donosi niz odluka, kojima su se trebale raščisti situacija na Balkanu. Mađarska je pristupila [[20. studenoga|20. studenog]] 1940. [[Trojni pakt|Trojnom paktu]], Rumunjska tri dana kasnije, a u [[Siječanj|siječnju]] 1941. njemačke postrojbe su praktično okupirale Rumunjsku. Bugarska prilazi Trojnom paktu [[1. ožujka]], a sutradan u ovu zemlju ulaze njemačke postrojbe. Ovim je završeno okružavanje Jugoslavije, čime je njezin međunarodni položaj postao krajnje delikatan.
[[Wehrmacht]] je s lakoćom osvojio prostor [[Makedonija|Makedonije]] brzim tenkovskim prodorom i time spriječio stvaranje nekog novog solunskog fronta. Njemački prodor zatim se usmjerio na sjever [[Grčka|Grčke]] gdje su udružene njemačke, bugarske i talijanske snage krenule u konačno osvajanje te države. Prodor jugoslavenske vojske u Albaniju (koja se nalazila pod okupacijom fašističke Italije) nije omogućio izbijanje na Jadran, te je također bio neuspješan iako je zauzet dio sjeverne Albanije. U invaziji na Kraljevinu Jugoslaviju sudjelovale su oružane snage [[Italija|Italije]] i [[Mađarska|Mađarske]]. [[Rumunjska]] i [[Bugarska]] nisu izravno sudjelovale u napadu, ali su pružale logističku potporu ustupanjem baza i dopuštanjem razmještanja njemačkih postrojbi na svojem teritoriju.
[[Kraljevska jugoslavenska ratna mornarica|Ratna mornarica Kraljevine Jugoslavije]] također nije niti pokušavala pružiti otpor Talijanima iako je imala na raspolaganju hidroavione, razarače, podmornice i niz manjih plovnih jedinica. Kad je pala jugoslavenska pomorska baza u [[Boka kotorska|Boki kotorskoj]] jedini čin otpora bilo je samouništenje [[razarač Zagreb|razarača Zagreb]] pri čemu je život izgubilo nekoliko pomorskih časnika. Nekoliko manjih plovnih jedinica (podmornica Nebojša, torpedni čamci) uspjeli su pobjeći prije zarobljavanja te su se pridružili britanskim snagama.
 
== Državni udar od 27. ožujka i događaji do 6. travnja ==
Hrvati u [[Kraljevska jugoslavenska vojska|Kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci]] držali su se prilično pasivno ili su otkazali poslušnost kad je proglašena [[Nezavisna država Hrvatska|NDH]]. Neki piloti Hrvati su prebjegli Nijemcima.{{Predložak:Nedostaje izvor}}
Početkom ožujka Hitler je ultimativno zahtijevao da Jugoslavija odmah pristupi Trojnom paktu. Uočivši spremnost vlade Cvetković—Maček i [[Pavle Karađorđević|kneza Pavla]] da potpišu Trojni pakt, [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] pokreće svoje aktivnosti te pokušava da spriječiti ulazak u savez, zbog čega izdaje sredinom ožujka proglas protiv kapitulacije, a za pakt o uzajamnoj pomoći sa SSSR. Međutim, na sjednici [[20. ožujka]] [[1941.]] pod predsijedanjem kneza Pavla, vlada je odlučila pristupiti Trojnom paktu. Predsjednik vlade Dragiša Cvetković i ministar vanjskih poslova Aleksandar Cincar - Marković potpisali su u Beču 25. ožujka protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu.
[[Datoteka:Petar II Karađorđević.jpg|lijevo|mini|242x242px|Kralj Petar II. Karađorđević]]
Odmah nakon potpisivanja ugovora diljem Jugoslavije cijelu je državu zahvatio val nezadovoljstva. Već od 24. ožujka u mnogim gradovima, izbijaju masovne demonstracije. Revolt i gnjev naroda, posebice u Srbiji neprekidno su rasli i u noći 27. ožujka dosegli su vrhunac. U takvoj situaciji, grupa prozapadno orijentiranih časnika, koristeći se nezadovoljstvom i buntom narodnih masa, noću s 26. na 27. ožujak izvršila je puč, zbacila vladu Cvetković—Maček, kralja [[Petar II. Karađorđević|Petra II.]] proglasila punoljetnim, protjerala kneza Pavla i formirala vladu na čelu sa generalom [[Dušan Simović|Dušanom Simovićem]], dotadašnjim zapovjednikom zrakoplovstva. Poslije 27. ožujka Simovićeva vlada se nije odrekla članstva Jugoslavije u Trojnom paktu, što je još više unijelo zabune u narod i vojsku, usporilo ratne pripreme i još više smanjilo spremnost i sigurnost zemlje za rat. Tek [[30. ožujka]], umjesto objave mobilizacije, naređeno je opće aktiviranje (tajna mobilizacija) oružanih snaga, s tim da je prvi dan aktiviranja [[3. travnja]]. Zbog slabe organizacije, aktivnosti [[Peta kolona|pete kolone]] i sabotaža, mobilizacija i koncentracija postrojbi nije uspela. Komunistička partija htjela je da se narodu da oružje, ali je njihov zahtjev odbijen zbog straha od revolucije. Pregovori za postizanje sporazuma za savez s Grcima i Britancima, i pored više sastanaka održanih u ožujku i početkom travnja, nisu dali nikakve konkretne rezultate. Pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa SSSR, potpisan u prvim satima 6. travnja, ali on nije imao nikakvog utjecaja na daljnji razvoj događaja. Vojska kraljevine Jugoslavije, dugo vremena zapostavljena od vrhovnog državnog i vojnog rukovodstva, kako u pogledu materijalno-tehničke opreme i naoružanja, tako u pogledu stručne obuke i obrazovanja, ušla je u rat nepripremljena, s pogrešnim i nerealnim ratnim planom.
 
== Stanje u jugoslavenskoj vojsci prije ratnih sukoba ==
Za vrijeme rata, [[10. travnja]] [[1941]]., proglašena je u Zagrebu [[Nezavisna država Hrvatska]].
[[Datoteka:Dusan Simovic.jpg|mini|General Dušan Simović]]
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1975-036-24, Jugoslawien, serbische Gefangene.jpg|240px|mini|Jugoslavenski vojnici predaju se njemačkoj vojsci]]
Unutrašnje suprotnosti odražavale su se neposredno na opće stanje u vojsci. Jugoslovenska vojska nije bila spremna za obranu zemlje. Za godinu i pol dana, koliko je proteklo od početka Drugog svjetskog rata stanje u jugoslavenskoj vojsci, kako materijalno i stručno tako i moralno, postalo je gore. Kolebljivost, kapitulantstvo državnog rukovodstva zahvatili su i vojne redove te su se odrazili na pripreme vojske za obranu zemlje. Jačanju i modernizaciji vojske nije posvećivana dovoljna pažnja. Nisu iskorištena iskustva iz katastrofe drugih zemalja. Ratni plan, kao i sistem mobilizacije, aktiviranja i strateško-operativnog razvoja postrojbi, nije bio dovoljno razrađen niti je odgovarao situaciji. Pozivanje obveznika na dvomjesečne vježbe i njihovo ponovno otpuštanje kućama tokom 1940. i zimi 1940/41., aktiviranje i deaktiviranje postrojba, negativno se odrazilo na obrambenu sposobnost zemlje. Oprema i naoružanje vojske bili su nedovoljni i zastarjeli. Vojni zavodi i industrija proizvodili su samo dio lakog oružja i streljiva, bombe i lakšu opremu. Kadrovsko brojno stanje nije bilo dovoljno za razvoj vojske poslije proglašenja [[Mobilizacija|mobilizacije]], a obuka također nije odgovarala suvremenim potrebama.
Rat je završen potpisivanjem kapitulacije [[17. travnja]]. Kralj [[Petar II. Karađorđević]] i jugoslavenska vlada otišli su u emigraciju još [[14. travnja]]. Njemačke vojne snage imale su veoma male gubitke: nešto manje od 200 ubijenih i nestalih, te 50 uništenih zrakoplova.
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
|+Brojčani sastav vojske Kraljevine Jugoslavije (veljača 1941.)
!Časnici
|10,044
|1,565 (pričuva)
|-
!Dočasnici i vojnici
| colspan="2" |122,480
|-
!Ročnici
| colspan="2" |87,531
|-
!Granične postrojbe
| colspan="2" |8,195
|-
!Žandarmerija
| colspan="2" |18,583
|-
!UKUPNO
! colspan="2" |250,000
|}
U veljači 1941. u vojsci se nalazilo: 10 044 oficira i vojnih službenika iz kadra i 1565 iz rezerve, 122 480 vojnika i podoficira i 87 531 obveznik, a u Graničnoj trupi 8195 oficira, vojnih službenika, podoficira i vojnika, dok je u žandarmeriji bilo 18 583 ljudi ; ukupno pod oružjem oko 250 000 ljudi.
 
Do kraja ožujka brojno stanje se povećalo na oko 600,000 ljudi, ali bez stožera, komora i ustanova, tako da i pored ovog brojnog stanja nije bilo nitijedne divizije sposobne za borbu. Radovi na utvrđivanju počeli su 1937. na granici prema italiji, a zatim su nastavljeni na granicama prema Njemačkoj, Mađarskoj i Albaniji, a od 1940. i prema Rumunjskoj te Bugarskoj. Od 1940. neka utvrđenja dobila su posade, one su organizirane u odrede i samostalne bojne, a neposredno pred rat od njih je formirano 16 posadnih pukovnija.
Sam [[Adolf Hitler]] je svojim zapovjednim vlakom iz Berina doputovao 12. travnja 1940. god. u Mönichkirchen u Austriji, svega 50 km od jugoslavenske granice, te je odatle nadzirao invaziju. 26. travnja je odatle doputovao do Maribor, kojega će zajedno s većim dijelom [[Slovenija|Slovenije]] uskoro priključiti Njemačkoj.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.vecer.com/hitler-v-mariboru-6212159|title=Hitler v Mariboru|author=Boris Hajdinjak|date=16. travnja 2016.|work=|language=slovenski|publisher=Večer|accessdate=17. travnja 2019.}}</ref>
 
== Planovi, položaj i zadatci njemačke, talijanske i ostalih vojski ==
== Posljedice ==
Iznenađen i ogorčen državnim udarom, Hitler je 27. ožujka odlučio uništiti Jugoslaviju kao državu i izdao naredbu za proširenje njemačke intervencije i na Jugoslaviju. Istog dana je naredio da se koncentričnim napadom s prostora [[Rijeka]] — [[Graz]] i iz područja [[Sofija|Sofije]] prodre u Jugoslaviju pravcem prema [[Beograd|Beogradu]] čime bi se uništila njezina vojska, Makedonija odsjekla od ostatka teritorija, jugoslovenske snage razdvojiie od grčkih te uspostavila veza s talijanskom vojskom u Albaniji. Tako spojene postrojbe produžile bi napredovanje protiv Grčke.
 
Zbog nepredviđenog angažiranja u ratu protiv Jugoslavije, Njemačka je morala odgoditi planirani napad na Sovjetski Savez. Za operaciju protiv Jugoslavije ('''Direktiva br. 25''') Grčke ( '''Operacija''' '''Marita'''), Njemačko vrhovno zapovjedništvo kopnene vojske (KoV) (''Oberkommando des Heeres''; OKH) odredilo je 30. ožujka, [[12. Armija (Wehrmacht)|12.]] i 2. Armiju te je pozvalo Mađarsku i Bugarsku da sudjeluju u napadu, nudeći im teritorijalne ustupke na račun Jugoslavije.
Jugoslavenska vojska nije imala izgleda za pobjedu u neravnopravnom sukobu, no ipak brzina s kojom je [[Kraljevina Jugoslavija]] osvojena neugodno je iznenadila [[Velika Britanija|Veliku Britaniju]] koja je bila potaknula puč koji je i isprovocirao napad [[Treći Reich|Trećeg Reicha]].
 
=== Njemačka vojska ===
[[14. travnja]] mladi kralj [[Petar II. Karađorđević]] i njegovo uže društvo, a dan kasnije predsjednik (pučističke) vlade [[Dušan Simović]] i članovi vlade te praktično svi sudionici nedavnog udara pobjegli su iz zemlje s jedne zračne luke kraj [[Nikšić]]a. Kralj i vlada su vojnim avionima uspjeli prevesti za sobom u inozemstvo veliki dio zlatnih rezervi države. Samo mali dio jugoslavenskih vojnika izbjegao je zarobljavanju, i to privremeno. Od mornarice, 2 torpedna čamca i 1 podmornica pobjegli su u [[Egipat]]<ref>Adamich, ''The Royal Yugoslav Navy in World War II''</ref>, a dio zrakoplovstva (60-70 aviona) odletio je iz zemlje. Oko 1 500 vojnika pobjeglo je u [[Grčka|Grčku]]. Vojnike su uskoro zarobili Nijemci, a 44 aviona je kratko vrijeme nakon bijega uništio napad njemačkih bombardera u zračnoj luci Paramythia blizu Janjine u sjeverozapadnoj Grčkoj. Oko 20 drugih aviona uspjelo je odletjeti u Egipat.
 
==== 12. armija ====
Prema najranijim njemačkim službenim podacima broj ratnih zarobljenika iznosio je 6 298 časnika i 337 864 dočasnika i vojnika, sve [[Srbi|Srba]].<ref>''Der Feldzug auf dem Balkan'', str. 64.</ref> Prema američkim izvorima koji se temelje na zaplijenjenim njemačkim ispravama, Nijemci su zarobili oko 254 000 vojnika i časnika, računajući samo Srbijance.<ref>United States, Department of the Army, ''The German Campaigns in the Balkans'', str. 64.</ref> Pišući kasnije na osnovi potpunije evidencije, Terzić tvrdi da je zarobljeno oko 375 000 ljudi, od toga su 30 000 zarobili Talijani. Nakon puštanja raznih kategorija ljudi, uključujući neke bolesnike, on procjenjuje da je na kraju ostalo oko 200 000 ratnih zarobljenika u Njemačkoj, a 10 000 u Italiji, te da su 90% njih bili Srbi. Još kasnije njemački službeni izvor procjenjuje broj jugoslavenskih ratnih zarobljenika u Njemačkoj 21. lipnja 1941. na 181 258, uključujući i one koji su pušteni, pobjegli ili umrli. Od tog broja 13 559 bili su časnici.<ref>KTB/OKW/WFSt I, 1106.</ref> Na njemačkoj strani u Travanjskom ratu bio je samo 151 ubijeni, 392 ranjena i 15 nestalih. U svom naletu na Beograd, 41. oklopni korpus izgubio je samo jednog časnika, žrtvu civilnog snajpera.
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 183-S36487, Wilhelm List.jpg|lijevo|mini|212x212px|Feldmaršal Wilhelm List]]
Dvanaesta armija, [[feldmaršal|feldmaršala]] Wilhelm List s 19 divizija (5 okl. d, 3 mot. d, 8 pd i 3 brdske), raspoređenih u JZ Bugarskoj i Rumunjskoj, imala je zadatak napasti istovremeno Jugoslaviju i Grčku, i to podijeljena na 4 grupe:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!Grupa
!Sastav
!Pravac kretanja
|-
!I.
|18. i 30. brdski korpus; ukupno 6 divizija i 1 pukovnija
|Grčka, Trakija, pravac prema [[Solun|Solunu]]
|-
!II.
|40. mot. korpus – 9. okl. d, 73. pd i [[1. SS oklopna divizija "Leibstandarte SS Adolf Hitler"|1. SS mot. d ''Leibstandarte SS Adolf Hitler'']]
|[[Ćustendil]] i [[Blagoevgrad]] preko [[Kriva Palanka|Krive Palanke]] i [[Delčevo|Delčeva]] prema gradovima [[Skoplje|Skoplju]] i [[Veles (grad)|Velesu]]
|-
!III.
|I oklopna grupa – 14. mot. korpus sa 11. i 5. okl. d, 4. brdskom i 294. pd
|Sofija preko [[Dimitrovgrad|Dimitrovgrada]] i [[Niš|Niša]] djelovanje prema Beogradu
|-
!IV.
|741. mot. korpus – [[2. SS oklopna divizija "Das Reich"|2. SS mot. d ''Das Reich'']] i 2 samostalne pukovnije
|Područje [[Temišvar|Temišvara]] napad prema Beogradu
|}
U II. armijskom ešalonu bile su 46. pd i 60. mot. d.
 
==== 2. armija ====
Sile pobjednice su zaplijenile rezerve novca koje su jugoslavenske vlasti pripremlile za plaćanje ratnih troškova, te su ih koristile za financiranje svojih potreba. Barem 60 tona zlatnih poluga, 2 tone zlatnih kovanica, 6 milijuna američkih dolara i 2 milijuna britanskih funti iz jugoslavenskih državnih rezervi će zaplijeniti Talijani (od toga će, smatra se više od 20 tona prisvojiti Mussolinijev časnik [[Licio Gelli]], koji će za njihovu krađu biti okrivljen tek 1998. godine<ref>{{Citiranje weba|url=http://www1.adnkronos.com/Archivio/AdnAgenzia/1998/09/10/Politica/GELLI-ACCUSATO-DI-AVER-RUBATO-20-TONNELLATE-DORO-NEL-1942_153800.php|title=GELLI: ACCUSATO DI AVER RUBATO 20 TONNELLATE D'ORO NEL 1942|author=|date=9. listopada 1998|work=|language=talijanski|publisher=Adnkronos|accessdate=17. travnja 2019.}}</ref>).<ref>{{Citiranje weba|url=https://web.archive.org/web/20090129164630/http://www.focus.it/Storia/speciale/Licio_Gelli_il_burattinaio_d_Italia.aspx|title=Licio Gelli, il burattinaio d'Italia|author=Feruccio Pinotti - Focus Storia n° 19 (aprile 2008)|date=19. travnja 2008|work=|language=talijanski|publisher=Focus|accessdate=17. travnja 2019.}}</ref>
Druga armija, generala [[Maximilian von Weichs]], raspoređena na prostoru [[Klagenfurt|Klagenfurta]] — [[Velika Kaniža]], jačine 11 divizija (2 okl. d, 1 mot. d, 6 pd. 1 brdska i 1 laka), imala je zadatak da s 46. mot. korpusom (8. i 14. okl. d i 16. mot. d) forsira [[Mura|Muru]] i [[Drava|Dravu]] u pravcu [[Varaždin|Varaždina]], [[Koprivnica|Koprivnice]] i [[Virovitica|Virovitice]], a potom s 14. okl. d prodire u pravcu Zagreba, a 8 okl. d i 16. mot. d između Drave i [[Save]] u pravcu Beograda, pomažući 1. okl. grupi i 41. korpusu da s 52. korpusom (125. pd i 101. laka d) nastupa pravcem Varaždin — Zagreb. 51. korpus (132. i 183. pd) imao je zadaću prodrijeti pravcem [[Maribor]] — [[Krapina]] — Zagreb — [[Banja Luka]] — [[Sarajevo]], a 49. brdski korpus (1. brdska i 79. pd) pravcem [[Dravograd]] — [[Celje]] — [[Novo Mesto]] — [[Karlovac]], pomažući talijanskoj 2. armiji. U pričuvi su se nalazile 169. i 197. pd u području [[Beč|Beča]].
 
=== Njemačko zrakoplovstvo ===
Dijelovi Kraljevine Jugoslavije će biti pripojeni državnim područjima Njemačke, Italije, Mađarske, Bugarske i Albanije pod Talijanskom okupacijom. Na preostalim dijelovima područja biti će osnovani [[Nezavisna Država Hrvatska]], [[Kraljevina Crna Gora (1941.)|Kraljevina Crna Gora]] (kao dio [[Talijansko kolonijalno carstvo|Talijanskog Imperija]]) i [[Nedićeva Srbija]]. Te države pod svojom okupacijom će Italija i Njemačka nesmiljeno gospodarski iskorištavati za podupiranje svojih ratnih potreba.<ref>{{Citiranje weba|url=http://www.znaci.net/00003/524_15.pdf|title=Tomasevich, Jozo, "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941-1945; okupacija i kolaboracija" (prijevod s izvornika na engleskom), Zagreb, EPH-Liber 2010., str. 783-790|author=|date=|work=|language=|publisher=|accessdate=17. travnja 2019.}}</ref> Nakon što u tim područjima nastaju ustanci s formiranjem [[Četnici u Drugom svjetskom ratu|četnički]]<nowiki/>h i [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanskih]] postrojbi, u ratnim zbivanjima je izginulo izrazito mnogo ljudi, najviše u NDH gdje se i odvijalo najviše borbenih aktivnosti - čak su i partizanske i četničke postrojbe iz Srbije sve do 1945. godine pretežno ratovale na području NDH. Na traženje Hitlerove Njemačke, na čitavom području bivše Kraljevine Jugoslavije provođen je [[holokaust]] nad Židovima i [[porajmos]] (uništenje) nad Romima.
Operacije 12. i 2. armije potpomogla je ojačana 4. zračna flota (''Luftflotte 4''), (8. korpus u Bugarskoj i Rumunjskoj i pojačanja iz 3. zračne flote u Austriji i zapadnoj Mađarskoj) te dijelovi 10. zračnog korpusa iz južne Italije s ukupno oko 1500 zrakoplova, i 11. zračno-desantni korpus (7. i 22. d.).
 
=== Talijanska vojska ===
<br />
[[Datoteka:VittorioAmbrosio.jpg|mini|254x254px|General Vittorio Ambrosio]]
Italijanska 2. amija, general [[Vittorio Ambrosio]] jačine 14. divizija, raspoređena je prema talijansko-jugoslavenskoj granici, sa zadatkom da najprije, dok Nijemci ne prodru sa sjevera, veže na sebe jugoslavenske snage, a zatim da nastupa po grupama:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!Grupa
!Sastav
!Pravac kretanja
|-
!3. alpska grupa
|3. alpske bojne i 11. korpus – pd ''Re'' i ''Insonzo''
|Prostor Tarvisio — [[Tolmin]] te [[Idrija]] — [[Postojna]] prema Ljubljani
|-
!—
|6. korpus – pd ''Ravena'', ''Sassari'', ''Assietta'' i ''Friuli''
|Područje Postojna (isključivo) — [[Snežnik (Ilirska Bistrica, Slovenija)|Snježnik]] između [[Cerknica|Cerknice]] i [[Čabar|Čabra]] prodor prema [[Brod na Kupi|Brodu na Kupi]]
|-
!—
|5. korpus – pd ''Lombardia'' i ''Bergamo''
|Prostor Snježnik — [[Matulji]] djelovanje između Matulja i [[Brinjeva Draga|Brinjeve Drage]] kod Čabra, a zatim prodor prema [[Kraljevica|Kraljevici]] i [[Mrzla Vodica|Mrzlim Vodicama]]
|-
!Zadarski garnizon
|ojačana pukovnija
|Obrambene zadaće
|}
Pričuvu su u južnom dijelu [[Primorska|Slovenskog primorje]] činili: mot. korpus (mot. d ''Pasubio'' i ''Torino'' te okl. d ''Littorio'') te Brzi korpus (''Corpo d'Armata Celere'') (1., 2. i 3. brza d).
 
Na albansko-jugoslovenskom frontu prikupljeno je 8 divizija 9. armije :
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!Korpus
!Sastav
!Prostor rasporeda
|-
!XVII
|pd ''Messina'', ''Marche'', ''Puglie'' te okl. d ''Centauro''
|[[Skadar]]
|-
!XIV
|alpska divizija ''Cuneense'' i pd Firenze te 2 konjičke pukovnije
|[[Debar]]
|-
!IV
|pd ''Arezzo'' i ''Pinerollo''
|[[Struga]]
|}
Na talijansko-grčkom bojištu i u Albaniji talijani su imali angažiranu 12. armiju i ostatak 9. armije, s ukupno 22 divizije.
 
=== Talijansko zrakoplovstvo ===
Operacije kopnenih snaga potpomagale su 2. i 4. zrakoplovna [[Eskadrila|eskadra]] i zračne postrojbe u Albaniji, jačine do jedne zrakoplovne eskadre; ukupno oko 670 borbenih zrakoplova, od čega 365 za djelovanje protiv Jugoslavije.
 
=== Vojske ostalih zemalja koje su sudjelovale u operaciji ===
Mađari su, prema sporazumu s Nijemcima od [[5. travnja]], pripremili za zaposjedanje dijelova Jugoslavije 8 peš. i 2 mot. brigade, što je odgovaralo snazi od oko 5 divizija. Rumunjska je zatvorila granicu prema Jugoslaviji, a Bugarska je osiguravala pozadinu njemačkoj 12. armiji.
 
== Planovi, položaj i zadatci jugoslavenske vojske ==
[[Kraljevska jugoslavenska vojska]] vršila je pripreme za ratne operacije po planu R-40, koji je u veljači i početkom ožujka 1941. donekle izmjenjen dobivši naziv R-41. Izrađen je na ideji obrane svih granica, izuzev prema Albaniji, gdje je trebalo pokrenuti ofenzivu te u suradnji s Grcima pobijediti talijanske snage i osigurati povlačenje jugoslavenskih postrojbi na jug preko albanskog teritorija. Grad Zadar, još od [[Rapalski ugovor|Rapalski ugovora]] pod talijanskom vlašću, trebao se zauzeti prepadom. Usporedno s tim pod jačim neprijateljskim pritiskom, s drugi se bojišta trebalo vršiti postepeno povlačenje prema jugu, u Grčku, da bi se tamo ponovno organizirao novo [[Solunsko bojište]] s Grcima i Britanicma. Plan R-41 je predviđao:
 
Vrhovni zapovjednik vojske bio je osamnaestogodišnji kralj [[Petar II. Karađorđević]], a njegov zamjenik osamdesetogodišnji vojvoda Petar Bojović. Oni su bili samo formalni zapovjednici jer je stvarnu operativnu kontrolu imao predsjednik vlade, general Dušan Simović, ujedno i načelnik Glavnog vrhovnog stožera.
 
=== Kopnena vojska ===
 
==== Treća grupa armija ====
Treća grupa armija, generala [[Milan Nedić|Milana Nedića]], imala je zadatak djelovati na bojištu prema Albaniji i južnoj Bugarskoj. U njezinom su se sastavu nalazile:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!'''Armija'''
!Zapovijednik
!Sastav
!Pravac kretanja/zadatak djelovanja
|-
|'''Treća'''
|general Ilija Brašić
|Zetska, Hercegovačka, Kosovksa i Vardarska pd te Komski odred
|[[Tirana]]
|-
|'''3. armijska oblast'''
|general Jovan Naumović
|Bregalnička, Moravska i Šumadijska pd te Strumički odred, 7. konjička pukovnija, 2 satnije tenkova i teško motorizirana topnička pukovnija
|Obrana granice prema južnoj Bugarskoj od [[Dojransko jezero|Dojranskog jezera]] do Krive Palanke radi stvaranja potrebnog vremena i prostora za uništenje otpora u Albaniji. Postorjbe su trebale omogučiti povlačenje glavnine jugoslavenskih snaga prema Solunu i kroz Albaniju prema Grčkoj
|}
Ibarska divizija oko [[Uroševac|Uroševca]] služila je kao pričuva 3. grupi armija.
 
==== Peta armija ====
Peta armija, generala Vladimira Cukavca, sastojala se od Vlasinskog i Kalnskog odreda, Topličke, Timočke, Krajinske i Drinske d te teško motorizirane topničke pukovnije. Oni su imali zadatak braniti sjeverni do granice prema Bugarskoj i Rumunjskoj od Krive Palanke (isključno) do [[Golubac|Golupca]] na Dunavu (isključno), radi stvaranja potrebnog vremena za povlačenje snaga sa sjeverne i SZ bojišnice na jug.
 
==== Šesta armija ====
Šesta armija, generala Dimitrija Živkovića sačstojala se od Braničevskog, Požarevačkog, Smederevskog, Banatskog i Savskog odreda, Srijemske te Dunavske d, 2. konjička d i 2 teško motorizirane topničke pukovnije. Šesta armija trebala je braniti granicu prema Rumunjskoj, od Golupca (zaključno) do Begejskog kanala. Kasnije je bila zadužena za obranu Dunava zajedno s 1. armijom te je trebala zatvoriti sve pravce napada koji su od [[Negotin|Negotina]] desnom obalom Dunava vodili prema [[Morava (Srbija)|Moravi]].
 
==== Druga grupa armija ====
Druga grupa armija, generala Milutina Nedića, branila je bojište od Begejskog kanala do [[Donji Miholjac|Donjeg Miholjca]], a u njezinom su se sastavu nalazile:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!'''Armija'''
!Zapovijednik
!Sastav
! colspan="2" |Pravac kretanja/zadatak djelovanja
|-
|'''Prva'''
|general Milan Radenković
|6 posadnih pukovnija, Senčanski, Subotički i Somborski odred, Potiska i 3. konjička d
|Obrana granice prema Rumunjskoj i Mađarskoj od Begejskog kanala do Dunava
| rowspan="2" |Obje su armije trebale obranom po dubini stvoriti potrebno vrijeme za povlačenje armija s lijevog krila prema JI, a potom su se one same trebale povući kroz Srbiju i Bosnu prema jugu
|-
|'''Druga'''
|general Dragoslav Miljković
|1 posadna pukovnija, Osiječka Vrbaska i Bosanska d
|Obrana granice u [[Baranja|Baranji]] i [[Slavonija|Slavoniji]] do Donjeg Miholjca
|}
 
==== Prva grupa armija ====
Prva grupa armija, generala Milorada Petrovića, imala je zadatak braniti granično bojište prema Mađarskoj, Njemačkoj te Italiji od Donjeg Miholjca do [[Karlobag|Karlobaga]]. Tu su grupu armija tvorile:
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!'''Armija'''
!Zapovijednik
!Sastav
!Pravac kretanja/zadatak djelovanja
|-
|'''Četvrta'''
|Petar Nedeljković
|Slavonska, Savska i Murska d, Ormoški odred i bojna tenkova
|Obrana granice od Donjeg Miholjca do [[Ormož|Ormoža]] kako bi se stvorilo vrijeme za povlačenje 7. armije. Zatim pristupanje obrani po dubini i postepeno povlačenje preko Bosne prema JI
|-
|'''Sedma'''
|general Dušan Trufunović
|9 posadnih pukovnija, Dravska i Triglavska d, Triglavski te Rišnajski planininski i Lički odred
|Granično bojište prema Njemačkoj i Italiji od Ormoža do [[Sušak|Sušaka]] i pomorska granica Sušak — Karlobag
|}
U pričuvi su se nalazile 1. konjička divizija 1 pješačka pukovnija i 1 topnički divizion u području Zagreba.
 
==== Primorska armijska oblast ====
Postrojbe primorske armijske oblasti, generala Milojka Jankovića sastava: Jadranska d, zapovjedništva [[Šibenik|Šibenika]] i [[Boka kotorska|Boke kotorske]] te Čapljinski i Trebinjski odred trebali su braniti primorsko bojište od Kralobaga do [[Budva|Budve]]. Jadranska je divizija imala glavni cilj zauzeti grad Zadar.
 
==== Strateška rezerva ====
{| class="wikitable" style="text-align:center;"
!'''Naziv divizije'''
!Prostor rasporeda
|-
|'''Dinarska'''
|[[Sarajevo]]
|-
|'''Lička'''
|[[Modriča]]
|-
|'''Unska'''
|[[Stara Pazova]]
|-
|'''Cerska + 2 satnije tenkova'''
|[[Mladenovac]]
|}
 
=== Zrakoplovstvo ===
Jugoslavensko kraljevsko zrakoplovstvo imalo je 4 brigade (8 pukovnija) i 2 samostalne grupe operativnog zrakoplovstva, ukupno 309 zrakoplova, od kojih je bilo 38 zastarjelih lovaca. Pri svakoj armiji bila je pridodana jedna izviđačka grupa ukupno oko 150 izviđačkih zrakoplova zastarjelog tipa.
 
Zadatak zrakoplovstva bila je potpora operacijama KoV, zaštita pozadine od napada iz zraka i bombardiranje ciljeva u pograničnim zonama.
 
=== Mornarica ===
Kraljevska mornarica imala je 1 protuzrakoplovnu [[Krstarica|krstaricu]], 4 [[Razarač|razarača]], 14 [[Torpiljarka|torpiljarki]] (od kojih 8 motornih), 4 [[Podmornica|podmornice]], 11 [[Minopolagač|minopolagača]] i [[Minolovac|minolovaca]], 2 borbena čamca, nekoliko pomoćnih i školskih brodova te oko 125 hidroaviona od čega 66 operativnih. Mornarički odred na [[Skadarsko jezero|Skadarskom jezeru]] imao je nekoliko oklopnih motornih čamaca. Flotu su sačinjavale: 1 protuzrakoplovna krstarica u Boki kotorskoj, 3 torpedne divizije: 1. u Boki, a 2. i 3. u Šibeniku. Podmornička se flotila također nalazila u Boki, dok je riječnu flotilu sačinjavalo 4 monitora i nekoliko pomoćnih brodova. Riječnoj flotili pripadali su i Mornarički odredi na [[Ohridsko jezero|Ohridskom]] i [[Prespansko jezero|Prespansko jezeru]] s 2 jezerske [[Raketni čamac|topovnjače]] i nekoliko oklopnih motornih čamaca.
 
Zadatak mornarice bila je obrana jadranske obale, sudjelovanje u napadu na Zadar, a na rijekama i jezerima pomoć prilikom kopnenih operacija. Neposredno prije početka neprijateljstava mornarica je položila [[Mina|mine]] na moru i u [[Dunav]].
 
== Mobilizacija po planu Planu R-41 ==
Ratni plan R-41 predviđao je mobilizaciju 28 pješačkih i 3 konjičke divizije, 18 združenih odreda i 16 posadnih pukovnija, ukupno oko 1,200,000 ljudi u operativnoj i 500,000 u pričuvnoj vojsci (zaštita granice, unutrašnjost i pozadina). Ali, osim zrakoplovstva, niti jedna operativna postrojba nije bila u potpunosti mobilizirana. Viši zapovjedništva, postrojbe za vezu, veći dio topništva, transportne bojne — nisu bile ni izbliza spremne za akciju. Samo se 11 nepotpunih divizija u zoru 6. travnja nalazilo približno na svojim određenim položajima. Plan R-41 nije odgovarao situaciji, čak i da su mobilizacija i koncentracija izvršene na vrijeme, po planu i bez utjecaja neprijatelja. Jugoslavenska vojska je krenula u rat protiv mnogo nadmoćnijeg protivnika, rascjepkana, nespremna, dezorijentirana, obezglavljena, bez ikakve perspektive.
 
== Tijek ratnih djelovanja ==
 
=== 5./6. travnja ===
U toku noći s 5. na 6. travnja bez objave rata njemačke postrojbe iz Rumunjske zauzele su Sipski kanal i spriječile da se izvrši planirano zatvaranje plovidbe Dunavom. Oko 5<sup>h</sup> jaki sastavi [[Luftwaffe|njemačkog zrakoplovstva]] napali su [[Vojni aerodrom|vojne aerodrome]] kod [[Skoplje|Skoplja]], [[Kumanovo|Kumanova]], [[Niš|Niša]], [[Zagreb|Zagreba]] i [[Brežice|Brežica]]. U 6<sup>h</sup>30<sup>m</sup> započelo je bombardiranje [[Beograd|Beograda]], ono je ponovljeno oko podne i predvečer, s ukupno 484 bombardera uz pratnju od oko 250 lovaca. Bombardiranje je izvršeno cijelog dana na željeznički i cestovni promet u području Skoplja, Niša, Beograda, u [[Banat|Banatu]] i [[Bačka|Bačkoj]], [[Srijem|Srijemu]] i Sloveniji i na više mjesta u Crnoj Gori, [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[Hercegovina|Hercegovini]] i [[Bosna|Bosni]].
 
Njemačka 12. armija započela je napad u 5<sup>h</sup>20<sup>m</sup>, uz potporu zrakoplovstva. Otpor graničnih postrojbi i dijelova Bregalničke, Moravske i Šumadijske divizije i Strumičkog odreda Nijemci su brzo slomili. 9. okl. d zauzela je Krivu Palanku i Stracin, 73. pd izbila je do Kočana, a 2. okl. d prodrla je u Strumicu, odakle je dio snaga uputila prema Dojranu. Na SZ bojištu manje njemačke snage zauzele su Korensko Sedlo, Ljubelj, Jezerski Vrh i ždrijelo u dolini Drave kod Dravograda, Radgonu i Mursku Sobotu i veći dio Prekomurja.
 
Talijansko zrakoplovstvo bombardiralo je [[Boka kotorska|Boku kotorsku]], [[Split]], [[Divulje]], [[Šibenik]], [[Mostar]] i dr. Jačim snagama jugoslovensko je zrakoplovstvo bombardiralo željezničke stanice i aerodrome kod [[Sofija|Sofije]], [[Ćustendil|Ćustendila]], [[Temišvar|Temišvara]], [[Arad (Arad, Rumunjska)|Arada]] i [[Graz|Graza]], a slabijim snagama aerodrome i postrojbe kod [[Skadar|Skadra]]. Flota je svoje akcije ograničila isključivo na [[Protuzračna obrana|PZO]] od talijanskog zrakoplovstva i ostala uglavnom neaktivna do kraja rata.
 
=== Sedmi travnja ===
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 146-1973-035-12, Jugoslawien, zerstörter jugosl. Panzer.jpg|mini|292x292px|Uništeni jugoslavenski tenk Renault NC]]
Nijemci su nastavili operacije u Makedoniji: 9. okl. d, potpomognuta iz zraka, zauzela je Kumanovo i Skoplje. Time je presjekla jugoslavenskoj vojsci odstupnicu na jug i dovela je u tešku situaciju. Jedinice 73. pd zauzele su [[Štip]] i [[Veles (grad)|Veles]]. Dijelovi 2. okl. d zauzeli su [[Radoviš]] i izbili na [[Vardar]] kod Valandova, a glavnina divizije prodrla je do Dojrana. Dijelovi Moravske i Ibarske divizije kod Preševa zadržali su prodor jedne kolone 9. okl. d.
 
Na bojištu prema Albaniji 3. armija prešla je u ofenzivu: Komski odred od Gusinja preko [[Prokletije]], pravcem sela Raja — Puka, Kosovska divizija prešla je granicu na prizrenskom pravcu i izbila do rijeke [[Drim]] dok je Vardarska divizija imala manjeg uspjeha kod [[Debar|Debara]]. Ostale jedinice 3. armije bile su još u prikupljanju.
 
Na Dravi su slabe snage 46. mot. k prešle na desnu obalu kod [[Đikeniš|Đekenješa]] i [[Barča]] i uspostavile mostobrane na pravcima prema [[Čakovec|Čakovcu]], [[Koprivnica|Koprivnici]] i [[Virovitica|Virovitici]]. Na pravcu [[Maribor|Maribora]] i [[Ptuj|Ptuja]] zaštitnice Dravske divizije povukle su se na desnu obalu Drave, zadržavši mostobrane na lijevoj obali kod Ptuja i Maribora.
 
Na bojištu postrojbi primorske armijske oblasti pobunile su se neke njezine sastavnice. Počelo je rasulo uslijed čega Dinarska divizija nije mogla krenuti prema Sarajevu. Jadranska divizija je nekoliko dana gađala topništvom talijanske položaje u blokiranom Zadru, ali ga nije napala jer je izvukla znatne snage za blokadu puteva iz pravca [[Lika|Like]]. Njemačko zrakoplovstvo nastavilo je djelovanje najvećim obujmom kao zračna podrška kopnenim postrojbama, dok je jugoslavensko zrakoplovstvo krajnjom požrtvovnošću sudjelovalo u borbama na krivorečkom pravcu, a pri bombardiranju željezničkih stanica u [[Pečuh|Pečuhu]] i [[Segedin|Segedina]] pretrpjelo je teške gubitke.
 
Vrhovno zapovjedništvo zbog prekinutih veza nije bilo u stanju pratiti tijek operacija, niti je imalo pričuvu koja bi na njih mogla utjecati. Tog je dana vlada naredila opću mobilizaciju i objavila rat Njemačkoj i Italiji, ali nije bilo vremena da se to objavi vojnim i civilnim vlastima.
 
=== Osmi travnja ===
Prva oklopna grupa prešla je u 5<sup>h</sup>30<sup>m</sup> u napad s 3 divizije u prvom ešalonu: Toplička divizija napadnuta je po dubini te nije izdržala napade i uz teške gubitke povlačila se pred 11. okl. d koja zauzima [[Pirot]]. Dok 294. pd i 4. brdska d, poslije teških borbi, zauzimaju utvrđene položaje sjeverno od puta [[Dimitrovgrad]] — Pirot, zarobivši veći dio Topličke divizije i prisilivši slabije dijelove da se povuku prema [[Svrljig|Svrljigu]].
 
U Makedoniji su jedinice 9. okl. d zauzele Stari Kačanik i Tetovo, 73. pd zauzela je Prilep, a [[1. SS oklopna divizija "Leibstandarte SS Adolf Hitler"|SS mot. d "Adolf Hitler"]] prebacila se u Veles. Za to vrijeme glavnina 2. okl. d prodirala je pored Dojranskog jezera u Grčku i zauzela [[Kilkis]]. Ostatci Bregalničke i Šumadijske divizije dijelom su se povukli prema Grčkoj ili prema [[Bitolj|Bitolju]], a dijelom su zarobljeni.
 
Na albanskom bojištu, izuzev Vardarske divizije, koja je zbog pada Skoplja i ugroženosti pozadine obustavila napad, dijelovi Zetske divizije prodirali su putem Podgorica — Skadar, Komski odred se prebacio preko [[Prokletije|Prokletija]] te izbio do sela [[Bajram Curri|Koljgecaja]] u dolini rijeke [[Valbona|Valbonë]]. Kosovska divizija je širokim bojištem izbila na Drim.
 
Na bojištu 4. armije njemačka 14. okl. d zauzela je [[Virovitica|Viroviticu]], a 132. pd Maribor, dok je talijanska 3. alpska grupa zauzela [[Kranjska Gora|Kranjsku Goru]].
 
=== Deveti travnja ===
Na nišavskom pravcu 11. okl. d slomila je slabo organiziranu obranu dijelova 2. konjičke, Topličke i Drinske divizije na Ploči, zauzela u 9<sup>h</sup> Niš i nastavila prodor preko [[Aleksinac|Aleksinca]] na sjever, a manjim dijelom prema [[Prokuplje|Prokuplju]] i [[Doljevac (općina)|Doljevcu]]. Na lijevu obalu [[Morava (Srbija)|Velike Morave]] hitno su se povukli Kalnski odred prema Aleksincu, Timočka divizija prema Stalaću i Krajinska divizija glavnim snagama prema [[Paraćin|Paraćinu]], a pomoćnim prema [[Žagubica|Žagubici]] i [[Majdanpek|Majdanpeku]].
 
Dijelovi njem. 9. okl. d zauzeli su [[Uroševac]] i [[Prizren]], a drugi dijelovi preko Tetova zauzeli Gostivar i produžili prema Debru i Kičevu. SS mot. d "Adolf Hitler" zauzela je Bitolj te uputila prednje dijelove prema [[Resen (grad)|Resnu]] i [[Florina|Florini]], dok se 73. pd prikupila u području Velesa i Prilepa.
 
Na albanskom bojištu Zetska divizija napredovala je na skadarskom pravcu, Kosovska divizija obustavila je napade zbog pojave njemačkih postrojbi u prostoru Prizrena dok se Komski odred zadržao na rijeci Drimu.
 
Na bojištu 4. armije Nijemci su zauzeli Koprivnicu i proširili mostobrane kod Virovitice. Ostaci rasutih jedinica 4. armije povukli su se na liniju: [[Papuk]] — [[Bilogora]] — [[Kalnik|Kalničko gorje]] — [[Ivanščica]]. 7. armija napustila je Ptuj i ubrzala povlačenje desnog krila općim pravcem [[Novo Mesto]] — Karlovac. Manje njemačke oklopne jedinice iz sastava 41. mot. k ušle su u Banat kod sela Vatina i Malog žama, gdje su zadržane otporom Banatskog odreda.
 
Zbog nepovoljnog razvoja situacije Vrhovno zapovjedništvo je izdalo je slijedeće naredbe:
 
# Preostali dijelovi 5. i 6. armije organiziraju obranu na liniji planina Rudnik — [[Aranđelovac (općina)|Arandelovac]] — [[Mladenovac]] — Varovnica — [[Grocka]] — Beograd.
# Rušenje mostova na Velikoj Moravi
# Obrana prijelaza na pravcima [[Svilajnac|Svilajnca]], [[Žabari|Žabara]] i [[Požarevac|Požarevca]]
# Zatvaranje Bagrdanskog tjesnaca
# Povlačenje svih postrojbi u sastavu 1. i 2. armije, osim posadnih jedinica iz Bačke i Baranje na desnu obalu Dunava i Drave
# Petoj armiji dodana je Cerska, a 6. armiji Unska divizija.
 
=== Deseti travnja ===
Nijemci su ovladali Makedonijom, izuzev područja [[Ohrid]] — [[Kičevo]] — [[Debar]] — [[Struga]], gdje su postrojbe Vardarske divizije još pružale otpor. Izviđački dijelovi SS mot. d <nowiki>''Adolf Hitler''</nowiki> prodrli su u Grčku, zauzeli Florinu i došli u dodir s britanskim postrojbama.
 
Na bojištu prema Albaniji Zetska divizija nastavila je napredovanje prema Skadru dok su Komski odred i desna kolona Kosovske divizije nastupali desnom obalom Drima prema Skadru radi spajanja sa Zetskom divizijom. Centar i lijeva kolona Kosovske d-vizije prešle su u obranu zbog ugrožene pozadine od njemačkih postrojbi. Zrakoplovi iz Boke kotorske bombardirali su luku [[Drač]].
 
U dolini Velike Morave 2. okl. d zauzela je [[Paraćin]], [[Ćuprija|Ćupriju]] i [[Jagodina|Jagodinu]] te odsjekla dijelove 5. armije (Timočku i Krajinsku diviziju i Kalnski odred), koji su se nalazili istočno od Velike Morave. Toplička divizija većim je dijelom razbijena i zarobljena, dok su dijelovi 2. konjičke divizije zadržavali Nijemce kod Prokuplja. Za to su se vrijeme 5. i 6. armija ubrzano povlačile zapadno od [[Južna Morava|Južne]] i Velike Morave i južno od Dunava, a dijelovi 6. armije zatvorili su Bagrdanski tesnac. Snage 1. i 2. armije nastavile su nesmetano povlačenje iz Bačke i Baranje. Postrojbe 49. i 51. k, potiskujući zaštitnice 7. armije, izbile su do linije, [[Šoštanj]] — [[Vitanje]] — [[Slovenska Bistrica]] — Ptujska gora.
 
Njemačka 14. okl. d 46. mot. k u 19<sup>h</sup>30<sup>m</sup> ulazi je u Zagreb, gdje istog dana proglašena [[Nezavisna Država Hrvatska]], 8. okl. d izbija sve do [[Daruvar|Daruvara]] i [[Slatine]], a dijelovi 16. mot. d do Virovitice. Pošto su talijani iz [[Rijeka|Rijeke]] bez otpora prodirali na jug, zapovjednik sjevernog sektora pomorske obrane ([[Selce]]) naredio je da se unište sve zgrade zapovjedništva, radiostanica i potope svi brodovi dodijeljeni sektoru.
 
Na kraju 10. travnja stanje jugoslavenske vojske bilo je kritično. Postrojbe 3. armijske oblasti i 4. armije takoreći nisu više postojale, 2. i 7. armija te postrojbe primorske armijske oblasti bile su u povlačenju prema [[Dinara|Dinari]]. 5. armija bila je dijelom opkoljena, a dijelom s juga ugrožena. Bokovi 6. i 1. armije bili su također ugroženi, što je ubrzalo njihovo povlačenje, dok je 3. armija u sjevernoj Albaniji postigla daleko manje rezultate nego što je očekivano.
 
=== Od 11. do 13. travnja ===
Veći dio jugoslavenske vojske bio je u rasulu. Napad talijanske 2. armije i postrojbi iz Zadra sa graničnog bojišta prema Sloveniji i Hrvatskoj, nastupanje mađarskih snaga u Bačkoj i Baranji i napad njem. 41. k iz rumunjskog dijela Banata otpočeli su 11. travnja. Tog su dana u Srbiji Nijemci uveli 5. okl. d i 60. mot. d radi pojačanja 1. oklopne grupe, koja je naišla na otpor jugoslavenske 5. i 6. armije.
 
Njemačke i talijanske postrojbe su do 13. travnja zauzele [[Vojvodina|Vojvodinu]] i Sloveniju, a Hrvatsku i zapadnu Bosnu do linije Karlobag — [[Gospić]] — [[Bihać]] — [[Kostajnica]]. Navečer su, [[12. travnja]], u napušteni Beograd ušle su postrojbe 41. mot. k, a 8. okl. d i 16. mot. d upale su preko [[Šabac|Šabca]], [[Bosanski Šamac|Bosanskog Šamca]] i [[Bosanski Brod|Bosanskog Broda]] u Srbiju i sjevernu Bosnu. Na skadarskom pravcu desno krilo Zetske divizije bilo je prisiljeno na povlačenje do rijeke Pronisat, gdje se održalo do kraja rata.
 
=== Od 14 do 18. travnja ===
[[Datoteka:Invasion of Yugoslavia and Greece.ogv|mini|267x267px|Njemački propagandni film on napadu na Jugoslaviju i Grčku]]
Došlo je do potpunog rasula jugoslavenske vojske na svim bojištima. Najveći dio bio je kružnim prodorima napadača opkoljavan, razdvajan i zarobljavan. Jugoslavenska vlada je na sjednici 13./14. travnja odlučila napustiti zemlju, određujući samo novog načelnika Vrhovnog zapovjedništva Danila Kalafatovića, dotadašnjeg zapovjednika pozadine. General Simović predajući dužnost načelnika stožera Vrhovnog zapovjedništva, izdao je 14. travnja Kalafatoviću u svojstvu predsjednika Ministarskog savjeta naredbu da odmah zatraže primirje sa njemačko—talijanskim snagama, navodno da bi se dobilo u vremenu i olakšala situacija vojske. U stvari, bila je to naredba za kapitulaciju. Vlada generala Simovića, početkom rata izgubila rukovodstvo i pobjegla u inozemstvo bez ikakve proklamacije narodu, ne izdavši nikakvo uputstvo ni civilnim, ni vojnim vlastima.
 
Novoodređeni načelnik stožera Vrhovnog zapovjedništva istog dana je poduzeo mjere radi zaključenja primirja. Međutim, Nijemci i Talijani nisu to prihvatili, već su produžili napredovanje zahtijevajući bezuvjetnu kapitulaciju jugoslavenske vojske. Oni su 14. travnja zauzeli Knin, [[Jajce]], [[Doboj]], [[Zvornik]], [[Valjevo]] i [[Kruševac]]. Sutradan su zarobili Vrhovno zapovjedništvo i zauzeli Šibenik, Split, Sarajevo, Užice, Kraljevo i Rašku, a 16. travnja Mostar, Priboj, [[Sjenica (Srbija)|Sjenicu]], Novi Pazar, Kosovsku Mitrovicu i Podgoricu. Slijedećeg dana talijani su ušli u Boku.
 
Čitava flota i ostali brodovi ratne mornarice, osim jedne podmornice i dvije motorne torpiljarke koji su napustili Jadransko more i prebjegli britanskoj floti u Sredozemlju, i razarača ''[[Zagreb (razarač)|Zagreb]]'' koji su poručnici bojnog broda [[Milan Spasić]] i [[Sergej Mašera]] potopili, pali su neoštećeni u talijanske ruke. Bugarska je 15. travnja prekinula diplomatske odnose s Jugoslavijom i njezine su snage zaposjele istočnu Makedoniju j neke dijelove istočne Srbije.
 
== Kapitulacija i kraj ratnih sukoba ==
Aleksandar Cincar-Marković, ministar vanjskih poslova vlade koja je srušena u državnom udaru 27. ožujka i general Radivoje Janković potpisali su 17. travnja bezuvjetnu kapitulaciju. Tog dana okupirana je Crna Gora, Hercegovina i Južna Dalmacija, a 18. aprila u 12<sup>h</sup> (po njemačkom vremenu) obustavljena je borba, shodno odredbama bezuvjetne kapitulacije. Jugoslavenska vojska većim dijelom je odvedena u zarobljeništvo, a teritorij Jugoslavije je prema Hitlerovom uputstvu podijeljen između Njemačke, Italije, Mađarske, Bugarske i Albanije. Ratna kampanja Sila osovine protiv Jugoslavije, nazvana završena je za 12 dana.
 
== Zaključak ==
Brz poraz jugoslavenske vojske bio je prirodna posljedica slabosti Kraljevine Jugoslavije na svim poljima političko-društvene, ekonomske i vojne djelatnosti. Krajnje nesređeno stanje, nepripremljenost za obranu, defetizam, petokolonaštvo i izdaja u redovima državnog i vojnog aparata i građanskih političkih snaga doveli su zemlju do brzog sloma.
 
== Poveznice ==
 
* [[Nedićeva Srbija]]
* [[NDH]]
 
* [[Jozo Tomašević]], ''Četnici u Drugom svjetskom ratu'', Zagreb 1979.
*Zajac, Daniel L. (May 1993). "The German Invasion of Yugoslavia: Insights For Crisis Action Planning And Operational Art in A Combined Environment". Fort Leavenworth, Kansas: School of Advanced Military Studies, United States Army Command and General Staff College.
*Shores, Christopher F.; Cull, Brian; Malizia, Nicola (1987). Air War for Yugoslavia, Greece, and Crete, 1940–41. London: Grub Street. <nowiki>ISBN 978-0-948817-07-6</nowiki>.
*
*”Aprilski rat”, U: [[Vojna enciklopedija]], sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 187.-190.
*''Ein Überblick über die Operatione der jugoslawischen Heeres im April, 1941''. Militärwissenschaftliche Rundschau, 4,5/1942.
*G. Zanussi, ''Guerra e catastrofe d'Italia'', I knj., Rim, 1946.
*A. Tosti, ''Storia della Seconda guerra mondiale'', I knj, Milano, 1948.
*''V. Kongres Komunističke partije Jugoslavije'', Beograd, 1948.
*B. Ziherl, ''Članci i rasprave'', Beograd, 1948.
*M. Zelenika, ''Obostrani ratni i početni operaciski planovi u ratu Jugoslaviji aprila 1941. godine'', Vojnoistorijski glasnik, 5/1950.
*M. Zelenika, ''O operacijama u Jugoslaviji aprila 1941. godine'', Vojnoistorijski glasnik, 4/1951.
*M. Zelenika, ''O obostranim ratnim i početnim operaciskim planovima u ratu Jugoslavije aprila 1941. godine''. Dodatak, Vojno delo, 4/1951.
*H. Greiner, ''Die Oberste Wehrmachtführung 1939—1945'', Wiesbaden, 1951.
*A. Boljević, ''Jugoslovensko vazduhoplovstvo u ratu aprila 1941. godine'', Mornarički glasnik, br. 6./1952.
*K. von Tippelskirch, ''Der Balkanfeldzug 1941.'', Wehrwissenschaftliche Rundschau, 2/1955.
*E. Kardelj, ''Razvoj slovenskoga narodnega vprašanja'', Ljubljana, 1957.
*O. Egić, ''Velika zabuna pod Zadrom u aprilu 1941.'', Zadarska revija, 2/1957.
*''Drugi svjetski rat'', I knj., izd. VII, Beograd, 1957.
*''Oslobodilački rat naroda Jugoslavije 1941—1945'', I knj., izd. VII, Beograd, 1957.
*V. Kljaković, ''Aktivnost italijanskih snaga iz Zadra u aprilskom ratu'', Zadarska revija, 3/1962.
*V. Terzić, ''Aprilski rat 1941.'', Titograd, 1963.
*''Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije'', Beograd 1963.
*''Aprilski rat 1941.'', Zbornik dokumenata, I knj., izd. VII, Beograd, 1969.
 
== Izvori ==
{{Drugi svjetski rat}}
{{Drugi svjetski rat u Jugoslaviji}}
[[Kategorija:Članci kojima nedostaje izvor]]
[[Kategorija:Jugoslavija u Drugom svjetskom ratu]]
[[Kategorija:Njemačka u Drugom svjetskom ratu]]