Trebinje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 527:
1955. godine osnovana je [[Industrija alata Trebinje]] (IAT), u čijem sastavu je bilo šest zasebnih tvornica. U najbolji godinama bila je privredni div i proizvodila je 40 milijuna komada alata koji su se izvozili u 40 zemalja diljem svijeta i zapošljavala 1200 radnika. Bila je jedan od ključnih čimbenika ekonomskog razvoja Trebinja.<ref name=Papović>(srp.) [https://www.6yka.com/novosti/trebinje-grad-kriminala Buka Magazin] Radovan Papović: ''Trebinje - grad kriminala'' - 7. lipnja 2010. (pristupljeno 4. travnja 2020.)</ref> Godine 1972. JNA je preselila zapovjedništvo iz stare austro-ugarske vojarne u Gružu u Trebinje.<ref>[http://old.dubrovniknet.hr/novost.php?id=59334 Dubrovnik.net] Katarina Fiorović: ''KASARNA u srcu Grada: mnogim je vojskama bila dom, a zbog nekih žene nisu same izlazile'' - 18. veljače 2018. (pristupljeno 4. travnja 2020.)</ref> Do rata gospodarstvo su nosili Industrija alata Trebinje (IAT), Novoteks i Neimarstvo, koji su u usponu zapošljavali skoro 5 tisuća radnika i bili primjer uspješnog privrednog kolektiva. <ref name=Papović/> U Trebinju su djelovali još i Luč, Autorad, Trebinjeprevoz, Autoprevoz, Metalac, Travunija, Agrokop, Popovo polje. Za gospodarstvo je važnu ulogu imala prometnica Gacko - Foča, koja je bila glavni magistralni put Beograd - Dubrovnik - Herceg Novi kojim su prije rata prolazili milijuni turista.<ref name=pokretzatrebinje>(srp.) [http://pokretzatrebinje.weebly.com/program-pokreta-za-trebinje.html Pokret za Trebinje] ''Program Pokreta za Trebinje'' (pristupljeno 4. travnja 2020.)</ref>
Pred raspad Jugoslavije isrpsko-crnogorsku agresiju na Hrvatsku, Trebinje je logistički centar velikosrpske propagande. U ratu je uporište jugoslavenskih, srpskih i crnogorskih snaga koje su napadale dubrovačko područje 1991. i 1992. godine. U ratu je pripao Republici Srpskoj i iz grada su veliksrbi prognali više tisuća Muslimana.<ref name=HEncTrebinje/> Predsjednik Skupštine općine Trebinje, predsjednik Srpske autonomne oblasti Hercegovine, predsjednik Kriznog štaba i ratnog štaba općine Trebinje kao i predsjednik Ratnog predsjedništva Trebinja bio je Božidar Vučurević. Djelujući individualno i u suradnji s predsjednikom Republike Srpske Radovanom Karadžićem, planirao, poticao, naredio i na drugi način pomogao u provođenju ideje stvaranja tzv. Velike Srbije na prostoru bivše Jugoslavije, okupacijom i pripajanjem dijelova teritorija Hrvatske i protjerivanjem hrvatskog stanovništva<ref name=DIR/> Trebinje je bilo metom teorija urote i spekulacija iz mita o podjeli BiH između Tuđmana i Miloševića, odnosno Karadžića i Bobana, gdje se govorilo o razmjeni Trebinja i Prevlake za Bosanski Brod, Odžak i Jajce. Ratni gradonačelnik Trebinja [[Božidar Vučurević]] rekao je da su Hrvati "jako željeli Trebinje". Hrvatske snage došle su nadomak Trebinja. Kružile su glasine da su hrvatske snage ušle u grad. Čak su i beogradski mediji javljali i pisali o prodoru HOS-ovaca Blaža Kraljevića prema Trebinju<ref name=Omeragić/>. Nakon oslobađanja Mostara, HOS
Dijelove poglavlja preveo s njemačkog [[Goran Jurišić]]. (pristupljeno 4. travnja 2020.)</ref> čak i gradsku jezgru, drugi pak do blizu grada. Daljnje napredovanje HOS-a nisu odbile srpske snage, nego su dobili zapovijed o povlačenju, što je otvorilo prostor nagađanjima i teorijama urote. Zapovjednik [[Blaž Kraljević]] tad je izdao javni proglas u kojem poziva Hrvate i Muslimane, da ne prihvate izdaju Bosne i Hercegovine. Ubijen je tri dana poslije.<ref name=Čamo>(boš.) [https://hamdocamo.wordpress.com/2016/08/06/blaz-kraljevic-izdao-proglas-za-odbranu-bih-06-08-1992/ Hamdo Čamo] ''Blaž Kraljević izdao proglas za odbranu BiH 06.08.1992.'' - 6. kolovoza 2016. (pristupljeno 4. travnja 2020.)</ref>
Pouzdano je da je u srpnja 1992. započetoj akciji HV-a [[Operacija Tigar|Operaciji Tigru]] Hrvatska vojska u samo desetak dana ovladala visovima s kojih je kontrolirala [[Popovo polje]] pa je tenkovima krenula i na samo Trebinje.<ref>[https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/opsada-dubrovnika-kako-je-750-slabo-naoruzanih-branitelja-zaustavilo-po-svemu-nadmocnu-armadu/7698054/ Jutarnji list] Anton Hauswitschka: ''OPSADA DUBROVNIKA Kako je 750 slabo naoružanih branitelja zaustavilo po svemu nadmoćnu armadu'' - 7. kolovoza 2018. (pristupljeno 4. travnja 2020.)</ref> Radilo se dakle, o zauzimanju dijela općine. Ipak, zbog tih glasina i napisa, medijski strah učinio je svoje te su kolovoza 1992. godine trebinjski Srbi su masovno bježali u kolonama automobila ka [[Nikšić]]u u Crnoj Gori. Čini se da je priča o prodoru svjesno preuveličana. Čim je vijest stigla, odmah po ponoći trebinjskih Srbi krenuli su prema Nikšiću i ujutro je Nikšić bio preplavljen trebinjskim vozilima koja su zakrčila ulice. Poslije podneva kolone su se počele vraćati u Trebinje. Vučurević je navodno na jutro egzodusa nazvao Karadžića koji je tada bio na pregovorima i rekao mu da „nema srca reći ljudima (Srbima) da napuste Trebinje“. U Trebinju je u to vrijeme bilo oko pet i pol tisuća Muslimana. Siječnja 1993. zapaljeno je svih 14 trebinjskih džamija i izgnani su Muslimani iz Trebinja, koji su većinom prebačeni autobusima u maleni Rožaje u Crnu Goru. Dovedeni Muslimani posjedali su po zimi po ulicama i parkovima. Mještani su otvorili svoja vrata pridošlicama i zamolili ih da uđu u njihove domove. Vučurević je poslije tvrdio da su mu crnogorski čelnici Momir Bulatović i Milo Đukanović, rekli da su "„malo uplašeni dolaskom novih komšija (Hrvata) u Trebinje".<ref name=Omeragić>(boš.) [https://nap.ba/news/49596 Novinska agencija Patria] Sead Omeragić: ''Kako su se Milošević i Tuđman mijenjali za gradove u Bosni'' - 29. listopada 2018. (pristupljeno 4. travnja 2020.)</ref> Nepobitno je da je Božidar Vučurević terorizirao jug Hrvatske strategijom realne prijetnje. Zbog njegovih naredaba prijeratnog vozača kamiona desetine nesrpskih obitelji pobijene i raseljene iz Trebinja.<ref name=DIR>[https://direktno.hr/direkt/video-boza-volan-zlocinac-koji-je-naredio-bombardiranje-dubrovnika-sagradit-cu-jos-lepsi-i-stariji-grad-160354/ Direktno.hr] Andrea Latinović: ''VIDEO: 'BOŽA VOLAN' Zločinac koji je naredio bombardiranje Dubrovnika: 'Sagradit ću još lepši i stariji grad''' - 3. srpnja 2019. (pristupljeno 4. travnja 2020.)</ref> Hrvatski je turizam ovisio o njegovoj dobroj volji, jer svaka je granata značila kraj turističke sezone za tu godinu. Kontrolirao je granatiranja dubrovačkog područja. Smatraju ga se sukrivcem za bombardiranje dubrovačke stare gradske jezgre. U svim intervjuima tvrdio je da je nevin i da je za sve kriva JNA, a sve zaraćene strane u BiH nazivao je Srbima. <ref name=DIR/> Zbog toga je izjavljivao da je on hrvatski ministar turizma te da će srušiti Dubrovnik da bi sagradio još ljepši i stariji grad. Zbog toga je mnogo godina poslije rata za Vučurevićem raspisana međunarodna tjeralica nakon što je dubrovačko Županijsko državno odvjetništvo u listopadu 2008. podiglo optužnicu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika od 1991. do 1995. godine, kao i za granatiranje povijesnog središta Dubrovnika.<ref name=net/> Sumnjiči ga se za ubojstvo najmanje 17 ljudi i zlostavljanje 86 te progon više od 5500 Bošnjaka, razaranje vjerskih objekata i prisilnu mobilizaciju. Njegove su snage 23 muslimanska objekta u istočnoj Hercegovini. Zbog ratnih zločina istraživala ga je i država BiH, ali svibnja 2013. godine, Tužiteljstvo BiH obustavilo je zbog "nedostatka dokaza" obustavilo istragu protiv Vučurevića koji je bio osumnjičen za zločine protiv čovječnosti u dijelu koji se odnosi na progon Bošnjaka od 1992. do 1995. godine u Trebinju. Haaški Tribunal je zatvorio oči pred očitim.<ref name=DIR/> Vučurević je na uhićenju to sve nazvao "dubrovačkim lažima". Uhićen je 5. travnja 2011. na prijelazu Karakaj.<ref name=net>[https://net.hr/danas/svijet/bas-fino-da-razmrsimo-sve-te-dubrovacke-lazi/ Net.hr] ''Baš fino, da razmrsimo sve te dubrovačke laži'' - 5. travnja 2011. (pristupljeno 4. travnja 2020.)</ref> [[Trebinjska katedrala]] nije pretrpjela razaranja, a Vučurević je to objašnjavao time što nije srušena ni srpska pravoslavna crkva u Dubrovniku.<ref name=DIR/> Od pada komunizma, a osobito zbog rata i privatizacije propadalo je gospodarstvo Trebinja.<ref name=Papović/>
| |||