Dubravko Tadić: razlika između inačica
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Dubravko Tadić''', (Zagreb, 31. listopada 1934. – Zagreb, 6. ožujka 2003.), hrvatski fizičar...«. |
(Nema razlike inačica)
|
Inačica od 5. travnja 2020. u 13:46
Dubravko Tadić, (Zagreb, 31. listopada 1934. – Zagreb, 6. ožujka 2003.), hrvatski fizičar, akademik HAZU[1] svjetski ugledni znanstvenik na području teorijske fizike elementarnih čestica, čiji se radovi citiraju u vrhunskim svjetskim monografijama i časopisima, od čega samo u američkoj bazi znanstvenih podataka citiran je preko 1000 puta.[2]
Životopis
Rođen u Zagrebu. Diplomirao (1958.) i doktorirao (1961.) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu (PMF). Već kao student počeo se baviti problemima beta-raspada na čemu je i magistrirao i doktorirao tezom Pseudoskalarno vezanje kod ß prijelaza, kod mentora Gaje Alage. Usavršavao se na Odjelu za matematičku fiziku Sveučilišta u Birminghamu u Engleskoj (1962–64., 1977.–78.), u Nacionalnom laboratoriju u Brookhavenu u Stone Brook Sveučilištu, te na Sveučilištu Cincinnati u SAD-u (1968.–69.) te na nekim sveučilištima u Kanadi, Argentini i Brazilu. Akademik Tadić bio je dugogodišnji djelatnik Instituta Ruđer Bošković. Na Institutu Ruđer Bošković je radio kao asistent 1958. do 1963. godine. 1960-ih je bio na čelu Laboratorija za visoke energije na IRB-u. Radio je na PMF-u (1963.–2003.), gdje je bio docent od 1963., od 1967. izvanredni, a od 1972. redoviti profesor na Zavodu za teorijsku fiziku. Pročelnik pročelnik Fizičkog odsjeka PMF-a od 1973. do 1975. i od 1992. do 1995. te predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku (1988.–92. i 1995.–2003.). Držao je predavanja iz predmeta Kvantna fizika, Klasična elektrodinamika, Fizika elementarnih čestica i drugih. Bavio se teorijskom fizikom elementarnih čestica, posebno beta-raspadom i drugim elektroslabim procesima, posebice procesima važnim za razumijevanje ujedinjene teorije slabih i elektromagnetskih interakcija i njene veze s teorijom jakih sila, tzv. kvantnom kromodinamikom, te kvarkovskim modelima. Osobito su signifikantni njegovi doprinosi razumijevanju lomljenja zrcalne simetrije u prirodi i u tome je bio svjetski priznat stručnjak. Osnovao je skupinu mlađih znanstvenika, tzv. zagrebačku grupu, koja je proučavala fenomenologiju elektroslaboga ujedinjenja. Bio je glavni organizator prve međunarodne konferencije iz fizike u neovisnoj Hrvatskoj VIIth Adriatic Meeting on Particle Physics (Brijuni, 13. - 20. rujna 1994.), zajedno s D. Klabučarom i I. Picekom. Za člana suradnika HAZU-a izabran je 1975., a redovitim članom postao je 1991. Dobitnik je Nagrade za znanstveni rad »Ruđer Bošković« (1974). [1][3][4][2]
Izvori
- ↑ a b Hrvatska enciklopedija Dubravko Tadić, Leksikografski zavod Miroslav Krleža (pristupljeno 5. travnja 2020.)
- ↑ a b PMF Zagreb In memoriam - Fizički odsjek. Dubravko Tadić (1934.-2003.) 29. lipnja 2011. (pristupljeno 5. travnja 2020.)
- ↑ Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Dubravko Tadić (pristupljeno 5. travnja 2020.)
- ↑ Metelgrad Tihomir Vukelja: Dubravko Tadić. Fakultet organizacije i informatike Varaždin. (pristupljeno 5. travnja 2020.)
{{HAZUnn