Dubravko Tadić: razlika između inačica

Već kao student počeo se baviti problemima [[beta-raspad]]a na čemu je i magistrirao i doktorirao tezom ''Pseudoskalarno vezanje kod ß prijelaza'', kod mentora [[Gaja Alaga|Gaje Alage]]. Usavršavao se na Odjelu za matematičku fiziku Sveučilišta u Birminghamu u Engleskoj (1962–64., 1977.–78.), u Nacionalnom laboratoriju u Brookhavenu, una Stone Brook Sveučilištu, te na Sveučilištu Cincinnati u SAD-u (1968.–69.) te na nekim sveučilištima u Kanadi, Argentini (Departamento de Fisica, Facultad de Ciencias, Universidad Nacional de La Plata<ref>[http://fizika.hfd.hr/fizika_b/bv01/b10p001.htm Hrvatsko fizikalno društvo] CESAR BARBEROa, DUBRAVKO HORVAT, FRANJO KRMPOTIĆ, ZORAN NARANČIĆ, DUBRAVKO TADIĆ: ''HYPERNUCLEAR POTENTIALS AND THE PSEUDOSCALAR MESON
EXCHANGE CONTRIBUTION'', FIZIKA B 10 (2001) 1, 1-64</ref>) i Brazilu. Akademik Tadić bio je dugogodišnji djelatnik [[Institut Ruđer Bošković|Instituta Ruđer Bošković]]. Na Institutu Ruđer Bošković je radio kao asistent 1958. do 1963. godine, a poslije kao povremeni suradnik. 1960-ih je bio na čelu Laboratorija za [[visoke energije]] na IRB-u. Bio je na čelu teorijske skupine za nuklearnu fiziku 1965. i 1970. godine. U prvoj fazi svog istraživačkog rada surađivao je sa znanstvenicima kao što su Gaja Alaga, L. Sips, [[Branko Eman|B. Eman]] and [[Franjo Krmpotić|F. Krmpotić]], a svjetski se pročuo radom s [[Ephraim Fischbach|E. Fischbachom]]. Kao član teorijske grupe 1960-ih godina je došao na [[CERN]] (nuklearna fizika i slabe interakcije). Radio je na [[Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu|PMF]]-u (1963.–2003.), gdje je bio docent od 1963., od 1967. izvanredni, a od 1972. redoviti profesor na Zavodu za teorijsku fiziku. Pročelnik pročelnik Fizičkog odsjeka PMF-a od 1973. do 1975. i od 1992. do 1995. te predstojnik Zavoda za teorijsku fiziku (1988.–92. i 1995.–2003.). Držao je predavanja iz predmeta [[Kvantna fizika]], [[Klasična elektrodinamika]], [[Fizika elementarnih čestica]] i drugih. Bavio se [[teorijska fizika|teorijskom fizikom]] [[elementarna čestica|elementarnih čestica]], posebno beta-raspadom i drugim [[elektroslabi proces|elektroslabim procesima]], posebice procesima važnim za razumijevanje ujedinjene teorije slabih i [[Elektromagnetsko međudjelovanje|elektromagnetskih]] interakcija i njene veze s teorijom [[jaka sila|jakih sila]], tzv. kvantnom [[kromodinamika|kromodinamikom]], te [[kvark]]ovskim modelima. Osobito su signifikantni njegovi doprinosi razumijevanju [[lomljenje zrcalne simetrije|lomljenja]] [[zrcalna simetrija|zrcalne simetrije]] u prirodi i u tome je bio svjetski priznat stručnjak. Osnovao je skupinu mlađih znanstvenika, tzv. [[Zagrebačka grupa (fizika)|zagrebačku grupu]], koja je proučavala fenomenologiju [[elekstroslabo ujedinjenje|elektroslaboga ujedinjenja]]. Skupinu su činili studenti koje je vodio 1970-ih (A. Andrasi, H. Galić, B. Guberina, I. Picek, and J. Trampetić) pri studiranju efektivne slabe Hamiltonove s QCD ispravkama. Bio je glavni organizator prve međunarodne konferencije iz fizike u neovisnoj Hrvatskoj ''VIIth Adriatic Meeting on Particle Physics'' (Brijuni, 13. - 20. rujna 1994.), zajedno s D. Klabučarom i [[Ivica Picek|I. Picekom]]. Za člana suradnika HAZU-a izabran je 1975., a redovitim članom postao je 1991. Dobitnik je [[Nagrada Ruđer Bošković|Nagrade za znanstveni rad »Ruđer Bošković«]] (1974). <ref name=HE/><ref>[https://dizbi.hazu.hr/a/?pc=i&id=47966 Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti] ''Dubravko Tadić'' (pristupljeno 5. travnja 2020.)</ref><ref>[http://library.foi.hr/m3/mda1.php?B=1&sqlx=S00001&A=0000013507&vrsta=kat&grupa=PRIRODOSLOVLJE&H=&Upit=TADI%C6,%20Dubravko%20dr.%20prof.%20(Zagreb) Metelgrad] Tihomir Vukelja: ''Dubravko Tadić''. Fakultet organizacije i informatike Varaždin. (pristupljeno 5. travnja 2020.)</ref><ref name=pmf/><ref>[http://fizika.hfd.hr/inmem/tadic.htm Hrvatsko fizikalno društvo] ''Dubravko Tadić in memoriam

(31 October 1934 - 6 March 2003) '' (pristupljeno 5. travnja 2020.)</ref>

{{HAZUnnHAZU}}