Razlika između inačica stranice »Hrvatska pokrajina Družbe Isusove«

bez sažetka
 
=== Isusovci u Hrvatskoj i okolnim zemljama prije ukinuća 1773 ===
Isusovci su u drugoj polovici 16. stoljeća neuspješno nastojali osnovati zajednice u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] i [[Kotor|Kotoru]]. Tek početkom 17. stoljeća započinju osnivati trajnije zajednice na području današnje Hrvatske provincije Družbe Isusove. Otvaraju zajednice u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (1604.), [[Zagreb|Zagrebu]] (1606.), [[Beograd|Beogradu]] (1613.), [[Rijeka|Rijeci]] (1627.), [[Varaždin|Varaždinu]] (1632.), [[Osijek|Osijeku]] (1687.), [[Petrovaradin|Petrovaradinu]] (1693.), [[Požega|Požegi]] (1698.) i [[Split|Splitu]] (1722.). Isusovci se ponajviše bave odgojem i školstvom, pa gotovo u svim mjestima osnivaju gimnazije sa šest razreda s latinskim nastavnim jezikom. U Zagrebu godine 1607. osnivaju gimnaziju, a u istom su gradu 1662. otvorili Akademiju sa studijem filozofije i teologije, koja je 1669. poveljom [[Leopold I., car Svetog Rimskog Carstva|cara Leopolda I.]] dobila sveučilišna prava i povlastice. I u drugim gradovima isusovci osnivaju gimnazije: u [[Rijeka|Rijeci]] (1627.), [[Varaždin|Varaždinu]] (1636.) i [[Požega|Požegi]] (1698) koje su vodili do 1773. godine kada je papa [[Klement XIV.]] ukinuo [[Družba Isusova|Družbu Isusovu]]. Također su vodili gimnazije u [[Beograd|Beogradu]] (1613-. – 1622.; 1724-. – 1739.), [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (1619./20-. – 1638.) i [[Osijek|Osijeku]] (1727-. – 1737.; 1763-. – 1773.). Isusovci su zaslužni i za osnivanje prvih javnih pomorskih škola na Jadranu: Riječanin Franjo Ksaver Orlando u [[Trst|Trstu]] 1754. godine osnovao je prvu javnu nautičku školu na Jadranu.
 
=== Djelovanje Isusovaca prije ukunuća 1773. ===
Osim školske djelatnosti isusovci su u vrijeme prije ukinuća propovijedali, katehizirali, brinuli o bolesnicima i zatvorenicima u gradovima te su pastoralno djelovali među kršćanima pod Turcima u Slavoniji, Srbiji i Ugarskoj. Redovito su održavali pučke misije iz hrvatskih kolegija i misijskih postaja na turskom području.
 
=== Isusovci nakon ponovne uspostave 1814. ===
[[Družba Isusova]] ukinuta je 1773. godine, a ponovno je uspostavljena 1814. godine. No prošlo je gotovo četrdeset godine prije nego što su se isusovci vratili u Hrvatsku.
 
Najprije su u Dubrovnik 1843. godine došli talijanski isusovci koji su djelovali u župama u istočnoj Hercegovini, a godine 1852. započeli su pučke misije. Talijanski su isusovci vodili gimnazije i sjemeništa u [[Dubrovnik|Dubrovniku]] (1854-. – 1868.) i u [[Zadar|Zadru]] (1865-. – 1893.), nekoliko župa ([[Stravča]], [[Opuzen]], [[Veli Lošinj]]), misijsku postaju u [[Split|Splitu]] (1879) i interni odgojni zavod u [[Kraljevica|Kraljevici]] (1884–19081884. – 1908.).
 
Austrijski su isusovci, s druge strane, vodili sirotište u [[Požega|Požegi]] (1858-. – 1871.), a treba spomenuti kako su 1882. otvorili [[Katolički školski centar Petar Barbarić|gimnaziju]] u [[Travnik|Travniku]], dok su bogosloviju u [[Sarajevo|Sarajevu]] uspostavili 1893. godine. U [[Zagreb|Zagrebu]] su pak osnovali rezidenciju 1902. godine.
 
== Nastanak Hratske pokrajina Družbe Isusove ==
 
=== Intelektualno djelovanje ===
Isusovci su svojim intelektualnim apostolatom zadužili hrvatsku kulturu i znanost. [[Bartol Kašić]] je 1604. godine napisao prvu gramatiku hrvatskoga jezika ''Temelji ilirskoga jezika'' u dvije knjige (''Institutionum linguae illyricae libri duo''), a u rukopisu je ostao njegov prijevod cijeloga Svetoga pisma jer je u [[Rim|Rimu]] bilo spriječeno njegovo tiskanje (rukopis je objavljen tek 1999.). Valja spomenuti i [[Ardelio Della Bella|Ardelija Della Bellu]], talijanskoga isusovca, koji je napisao trojezični rječnik (''Dizionario italiano, latino, illirico'', 1728.) i hrvatsku gramatiku na talijanskome jeziku; zatim [[Juraj Habdelić|Juraja Habdelića]] koji je 1670. napisao hrvatsko-latinski rječnik ''Dictionar ili reči slovenske zvekšega v kup zebrane, v red postavljene i dijačkemi zlahkotene''; te [[Jakov Mikalja|Jakova Mikalju]] koji je 1651. godine sastavio hrvatsko-talijansko-latinski rječnik ''Blago jezika slovinskoga ili Slovnik u komu izgovaraju se rječi slovinske latinski i dijački''. Od važnijih isusovačkih filozofa i znanstvenika treba spomenuti Franju Jambrehovića, [[Kazimir Bedeković Komorski|Kazimira Bedekovića]] te [[Ruđer Bošković|Ruđera Boškovića]], jednog od najvećih znanstvenika uopće.
 
=== Književno djelovanje ===