Razlika između inačica stranice »Ksaver Šandor Gjalski«

m
bez sažetka
(Dodao navod iz Hrvatske enciklopedije. Također, nešto se pomaknulo mojom pogrješkom u izvorima, ali ne znam kako to popraviti.)
m
=== Književno stvaralaštvo ===
[[Datoteka:Sandor Gjalski Echo 1890.jpg|mini]]
U hrvatskoj književnosti javlja se prvi put u listu ''[[Vienac]]'' [[1884]]. godine pripovijetkom ''Illustrissimus Battorych'', uzevši književni pseudonim Ksaver Šandor Gjalski po majčinu ocu. Jedno će vrijeme, zajedno s [[Milivoj Dežman|Milivojem Dežmanom]], biti urednik lista [[Vienac]]. Vrhuncem njegova stvaralaštva smatra se djelo ''[[Pod starimi krovovi]]'' ([[1886]].). No značajni su svakako i njegovi romani ''[[U novom dvoru]]'' te ''[[Na rođenoj grudi]]''. Pored njih piše i politički roman ''[[U noći]]'' te tri povijesna romana: ''[[Osvit]], [[Za materinsku rieč]]'' i ''[[Dolazak Hrvata (Gjalski)|Dolazak Hrvata]]''. Svakako treba spomenuti i djela: ''[[Iz varmegjinskih dana]], [[Diljem doma]], [[Tri pripoviesti bez naslova]], [[Janko Borislavić]], [[Biedne priče]], [[Gjurgjica Agićeva]], [[Male pripoviesti]], [[Radmilović]], [[Ljubav lajtnanta Milića i druge pripovietke]], [[Sasma neobični i čudnovati doživljaji illustissimusa Šišmanovića]]'', te politički roman [[Pronevjereni ideali|''Pronevjereni ideali'']] koji je označio njegovo otježnjenje od ideje jugoslavenstva. Pored [[roman]]a pisao je i književne članke, filološke oglede te političke i povijesne rasprave. Djela Djalskoga prevedena su na sve veće europske jezike. U dva mandata bio je predsjednik [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]], a [[1903]]. godine izabran je za počasnog člana [[JAZU]]-a.
 
Godine 1905. Gjalskogi je "iz ozbiljnih švedskih književnih krugova" bio predložen za dobitnika Nobelove nagrade za književnost (te ju je godine dobio [[Henryk Sienkiewicz]]).<ref name=":0" />
110

uređivanja