Glas: razlika između inačica

Dodana 7.444 bajta ,  prije 2 godine
Glasovi se dijele s obzirom na različite kriterije. S obzirom na slobodu prolaska zračne struje dijele se na samoglasnike (otvornike ili vokale) ( a, e, i, o, u) i suglasnike (zatvornike ili konsonante) ( b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, š, t, v, z, ž). U nekim se priručnicima među samoglasnicima navodi i dvoglasnik ie. Međutim, u hrvatskome standardnom jeziku izgovor je dugoga odraza jata jednosložan, većina govornika hrvatskoga jezika izgovaraju dugo je, a dvoglas
m (zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci)
(Glasovi se dijele s obzirom na različite kriterije. S obzirom na slobodu prolaska zračne struje dijele se na samoglasnike (otvornike ili vokale) ( a, e, i, o, u) i suglasnike (zatvornike ili konsonante) ( b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, š, t, v, z, ž). U nekim se priručnicima među samoglasnicima navodi i dvoglasnik ie. Međutim, u hrvatskome standardnom jeziku izgovor je dugoga odraza jata jednosložan, većina govornika hrvatskoga jezika izgovaraju dugo je, a dvoglas)
Oznake: VisualEditor mobilni uređaj m.wiki
Znak kojim se glas bilježi je slovo, Glasovi mogu biti: Prema načinu tvorbe, prema mjestu tvorbe i prema zvučnosti
 
Dva su glasa različita ako se razlikuju za barem jedno opažajno obilježje. Tako je npr. glas {{IPA|[n]}} u riječi ''A'''n'''a'' različit od glasa {{IPA|[ŋ]}} u riječi ''A'''n'''ka''. Prvi je glas po mjestu tvorbe nadzubni (alveolarni) a drugi mekonepčani (velarni).Glasovi se dijele s obzirom na različite kriterije. S obzirom na slobodu prolaska zračne struje dijele se na samoglasnike (otvornike ili vokale) ( ''a'', ''e'', ''i'', ''o'', ''u'') i suglasnike (zatvornike ili konsonante) ( ''b'', ''c'', ''č'', ''ć'', ''d'', ''dž'',''đ'', ''f'', ''g'', ''h'', ''j'', ''k'', ''l'', ''lj'', ''m'', ''n'', ''nj'', ''p'', ''r'', ''s'', ''š'', ''t'', ''v'', ''z'', ''ž''). U nekim se priručnicima među samoglasnicima navodi i dvoglasnik ''ie''. Međutim, u hrvatskome standardnom jeziku izgovor je dugoga odraza jata jednosložan, većina govornika hrvatskoga jezika izgovaraju dugo''je'', a dvoglasnički se izgovor može naći samo u nekim hrvatskim dijalektima. U nekim se priručnicima razlikuju samoglasnici i otvornici. Otvornici su glasovi kod kojih je slobodan prolaz zračne struje ( ''a'', ''e'', ''i'', ''o'', ''u''), a samoglasnici nosioci sloga (svi otvornici i slogotvorni ''r''). U daljnjemu tekstu u oba značenja upotrebljavamo naziv ''samoglasnici'', a ako je to potrebno, naglašujemo da se on odnosi i na slogotvorni ''r''. Također se u nekim priručnicima razlikuju zatvornici i suglasnici, i to tako da su zatvornici glasovi pri tvorbi kojih dolazi do veće ili manje zapreke prolasku zračne struje, a suglasnici glasovi koji nisu nosioci sloga. U hrvatskome jeziku suglasnici su svi zatvornici, a zatvornici svi suglasnici, pa ćemo u daljnjemu tekstu upotrebljavati samo naziv''suglasnici''.
Dva su glasa različita ako se razlikuju za barem jedno opažajno obilježje. Tako je npr. glas {{IPA|[n]}} u riječi ''A'''n'''a'' različit od glasa {{IPA|[ŋ]}} u riječi ''A'''n'''ka''. Prvi je glas po mjestu tvorbe nadzubni (alveolarni) a drugi mekonepčani (velarni).
 
Glasovi se s obzirom na prolazak zračne struje dijela na samoglasnike i suglasnike.
{| class="wikitable"
| colspan="2" |'''glasovi'''
|-
|'''samoglasnici'''
 
slobodan prolazak zračne struje
|'''suglasnici'''
 
zapreka prolasku zračne struje
|-
|a, e, i, o, u, (u nekim priručnicima ie)
|b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, j, k, l, lj, m, n, nj, p, r, s, š, t, v, z, ž
|}
Samoglasnici se s obzirom na položaj jezika u usnoj šupljini dijele na visoke, srednje i niske te na prednje, srednje i stražnje.
{| class="wikitable"
|Naziv ''samoglasnik'' upotrebljava se u dvama značenjima: da bi se označio glas pri tvorbi kojega ne dolazi do zapreke prolasku zračne struje te da bi se označio glas koji je nosilac sloga. U prvome se značenju upotrebljava i hrvatski naziv ''otvornik'', a u prvome i drugome i internacionalizam ''vokal''. Na prvi se pogled može činiti da razlikovanje''samoglasnika'' i ''otvornika'' (tim se nazivima daje prednost pred internacionalizmom ''vokal'') može biti dobro te razriješiti spomenutu višeznačnost naziva''samoglasnik''. Međutim, prednost ipak treba dati nazivu ''samoglasnik'' jer se navedena razlika ne upotrebljava dosljedno te se i u drugim jezicima u oba značenja upotrebljava isti naziv (primjerice''vowel'' u engleskome). Ako je to potrebno, treba naglasiti da nosilac sloga može biti i slogotvorni ''r''. Naziv ''otvornik'' ne upotrebljava se u svezama u kojima je riječ o glasu pri tvorbi kojega ne dolazi do zapreke prolasku zračne struje, pa su prihvaćeni nazivi ''zatvoreni samoglasnik'' , ''poluzatvoreni samoglasnik'' , ''poluotvoreni samoglasnik'' , ''otvoreni samoglasnik'' . Stoga naziv samoglasnik u jezikoslovnome nazivlju ima dva spomenuta značenja.
 
Naziv ''suglasnik'' upotrebljava se u dvama značenjima: da bi se označio glas pri tvorbi kojega dolazi do veće ili manje zapreke prolasku zračne struje te da bi se označio glas koji nije nosilac sloga. U prvome se značenju upotrebljava i hrvatski naziv ''zatvornik'', a u prvome i drugome i internacionalizam ''konsonant''. Na prvi se pogled može činiti da razlikovanje ''suglasnika'' i ''zatvornika''(tim se nazivima daje prednost pred internacionalizmom ''konsonant'') može biti dobro te razriješiti spomenutu višeznačnost naziva''suglasnik''. Međutim, naziv ''zatvornik'' ne upotrebljava se ni u jednoj svezi u kojoj je riječ o glasu pri tvorbi kojega dolazi do veće ili manje zapreke prolasku zračne struje, pa su prihvaćeni nazivi ''zvučni suglasnik'' , ''bezvučni suglasnik'' , ''ispadanje/gubljenje suglasnika'' , ''jednačenje suglasnika'' itd. Stoga se prednost i u tome značenju daje nazivu ''suglasnik'', koji tako u jezikoslovnome nazivlju ima dva spomenuta značenja. I u drugim se jezicima za oba značenja upotrebljava isti naziv (primjerice''consonant'' u engleskome).
|}
S obzirom na veličinu zapreke suglasnici se dijele na šumnike ili opstruente ( ''b'', ''c'', ''č'', ''ć'', ''d'', ''dž'', ''đ'', ''f'', ''g'', ''h'', ''k'', ''p'', ''s'',''š'', ''t'', ''z'', ''ž''), kod kojih je zapreka prolasku zračne struje veća, i zvonačnike ili sonante ( ''j'', ''l'', ''lj'', ''m'', ''n'', ''nj'', ''r'', ''v''), kod kojih je ta zapreka manja.
{| class="wikitable"
| colspan="2" |'''suglasnici'''
|-
|'''šumnici''' (opstruenti)
 
veća zapreka
|'''zvonačnici'''(sonanti)
 
manja zapreka
|-
|b, c, č, ć, d, dž, đ, f, g, h, k, p, s, š, t, z, ž
|j, l, lj, m, n, nj, r, v
|}
S obzirom na način tvorbe (vrstu zapreke) šumnici se dijele na praskavce, slivenike i tjesnačnike.
{| class="wikitable"
| colspan="3" |'''šumnici'''
|-
|'''praskavci'''(okluzivi, zatvorni suglasnici)
 
potpuna zapreka
|'''slivenici''' (afrikate, poluzatvorni suglasnici)
 
potpuna zapreka pa zatim prolazak zračne struje kroz tjesnac, nastaju spajanjem praskavaca i tjesnačnika
|'''tjesnačnici'''(frikativi, zatvorni suglasnici)
 
prolaz zračne struje kroz tjesnac
|-
|p, b, d, t, g, k
|c, č, ć, dž, đ
|s, š, z, ž, f, h
|}
S obzirom na to izlazi li zračna struja kroz usta ili nos, zvonačnici se dijele na nosne (nosnici) i usne. Nosni su zvonačnici ''m'', ''n'', ''nj'', a usni svi ostali zvonačnici (i svi ostali glasovi).
 
S obzirom na to titraju li glasnice pri nastanku glasa, glasovi se dijele na zvučne i bezvučne. Zvučni su glasovi svi samoglasnici ( ''a'', ''e'', ''i'', ''o'', ''u''), svi zvonačnici (''j'', ''l'', ''lj'', ''m'', ''n'', ''nj'', ''r'', ''v'') i neki šumnici (''b'', ''d'', ''g'', ''z'', ''ž'', ''dž'', ''đ''). Bezvučni mogu biti samo šumnici. Bezvučni šumnici, osim ''c'', ''h'', ''f'', imaju zvučne parnjake koji se proizvode na istome mjestu i istim tvorbenim načinom kao i njihovi bezvučni parnjaci.
{| class="wikitable"
|'''bezvučni'''
|p
|t
|k
|s
|c
|h
|f
|-
|'''zvučni'''
|b
|d
|g
|z
|dž
|–
|–
|–
|}
S obzirom na mjesto tvorbe, odnosno na to koji organi ili dijelovi organa sudjeluju pri oblikovanju glasa, tj. između kojih organa dolazi do dodira ili tjesnaca kako bi se oblikovao glas, suglasnici se dijele na dvousnenike, zubnousnenike, zubnike, desnike, nepčanike i jedrenike.
{| class="wikitable"
| colspan="3" |'''suglasnici'''
|-
|'''naziv'''
|'''mjesto tvorbe'''
|'''glasovi'''
|-
|'''dvousnenici'''(bilabijali)
|usne se dodiruju
|b, p, m
|-
|'''zubnousnenici'''(labiodentali)
|gornji zubi dodiruju donju usnu
|f, v
|-
|'''zubnici''' (dentali)
|vrh ili prednji dio jezika dodiruje zube
|d, t, n, c, z, s
|-
|'''desnici'''(alveolari, dešnjaci)
|jezik dodiruje desni
|l, r
|-
| rowspan="2" |'''nepčanici'''(tvrdonepčanici, palatali)
| rowspan="2" |srednji dio jezika dodiruje tvrdo nepce
|prednepčanici: č, dž, š, ž (jezik dodiruje desni i tvrdo nepce)
|-
|pravi nepčanici: ć, đ, j, lj, nj (jezik dodiruje samo tvrdo nepce)
|-
|'''jedrenici'''(mekonepčanici, velari)
|stražnji dio jezika djelomično ili potpuno dodiruje meko nepce (jedro)
|k, g, h
|}
Poznavanje podjele glasova važno je pri određivanju glasovnih promjena.
 
== Podjela glasova u hrvatskom==
Anonimni suradnik