Slavonsko-srijemski podolac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »'''Slavonsko-srijemski podolac''', '''slavonsko-srijemsko podolsko govedo''' je stara hrvatska pasmina domaćeg goveda. <ref name=agr...«.
(Nema razlike inačica)

Inačica od 8. travnja 2020. u 18:31

Slavonsko-srijemski podolac, slavonsko-srijemsko podolsko govedo je stara hrvatska pasmina domaćeg goveda. [1]

Povijest

Spada u podolska goveda, koja spadaju u dugorožnih goveda - Bos taurus i odomaćeni su oblik izvornog Bos primigenius. Od davnina je obitavala u hrvatskim slavonsko-srijemskih graničarskim krajevima. Zaključno s početkom 20. stoljeća, bio je najznačajnija i najzastupljenija pasmina goveda u Baranji, Srijemu i Slavoniji, te u Podravini do Virovitice. Na tom pordučju činilo je oko 90% od ukupnog broja goveda.[1]

Osobine

Kasnozrela je pasmina, vrlo otporna i vrlo izdržljiva. Živahne su naravi, ali u doticaju s čovjekom plaha i nepovjerljiva, a ponekad i nervozna.[1]

Čvrsta je kostura, "suhih" izraženih zglobova, ponešto otvorenih papaka, s blago spuštenom zdjelicom slabo do umjereno popunjenom mišićjem. Bikovi su visine oko 140 cm, a krave su visoke oko 130 cm. Boja slavonsko - srijemskog podolca je sivobijela do tamnosiva, često s tamnijom pigmentacijom plahtice vrata i glave, pri čemu je zamjteljiva kod bikova, te veći tamni koluti oko očiju. Tamno pigmentirani (crni) su gubica, sluznica očiju i papci. Vime je općenito maleno. Prepoznatljivi rogovi su glavna značajka. Izrazito su dugi, često koso položeni s vrhovima koji strše na stranu. Raspon među vrhovima je velik i tvori oblik lire. Drugi tip rogova koji se javlja su oni postavljeni više okomito, vrhova povinutih unatrag i tvore oblik vila. Krava je uz tele uvijek, a njih i do 20 ili 30 krava je s jednim bikom.[1]

Nije ni malo izbirljivo u pogledu hrane. Hranidbeni prohtjevi su mu vrlo skromni pa ga se većim dijelom godine drži na paši. Logično, boljim hranjenjem brže napreduje. Također nije zahtjevno što se tiče higijene i smještaja. Jedino ju se zimi zatvaralo u prostore koje ga štiti od oborina, npr. neku štalu, nadstrešnicu. Tad ga se hrani sijenom uz dodatak zrnja žitarica.[1]

Namjena

Uzgajalo ga se uglavnom kao radno govedo. Meso mu je bilo vrlo cijenjeno te je to bila također glavna svrha uzgoja. U laktaciji je proizvodilo oko 800 do 1.000 litara mlijeka. Danas je važan genetski resurs. [1]

Zaštita

Broj primjeraka dosta je opao u 20. stoljeću. Zadnjih godina broj je spao tek na 15-ak uzgajivača, kod kojih je prema službenim podacima HPA-a 13 bikova, 171 krava i 126 grla ženskog podmlatka od kojih su 34 grla do godinu dana a 92 grla preko godine dana starosti. Potkraj 2000-ih osnovana je Udruga uzgajivača slavonsko srijemskog podolca sa sjedištem u Slavonskom Brodu, te uskoro i uzgojno udruženje u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.[1]

Izvori

  1. a b c d e f g Agroklub Damir Rukovanjski: Podolac mora naći mjesto na našim pašnjacima i jelovnicima 23. listopada 2017. (pristupljeno 8. travnja 2020.)