Inačica od 9. travnja 2020. u 20:17 uredi Krljob (razgovor \| doprinosi) 381 edit Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 9. travnja 2020. u 20:21 uredi ukloni ovu izmjenu Krljob (razgovor \| doprinosi) 381 edit Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 4: == Životopis == Izabrao je vojnu karijeru. Bio je profesionalni zaposlenik u JNA u zrakoplovnoj postrojbi u Lučkom. Malo nakon izbijanja velikosrpske agresije, travnja 1991. odlučio je nešto učiniti. Da bi poduzeo pravu mjeru, pitao je ondašnjeg predsjednika Hrvatskog sabora [[Stjepan Sulimanac\|Stjepana Sulimanca]] što trebaju učiniti Hrvati koji su u djelatnom sastavu JNA, na što ju je rečeno da trebaju čekati. Srpnja 1991. godine zatražio je raskid vojne službe u JNA. Odmah je otišao u Stožer [[Zbor narodne garde\|Zbora narodne garde]] na Tuškancu. Suosnivač [[Prva zrakoplovna grupa\|Prve zrakoplovne grupe]], koja je prerasla u [[Hrvatsko ratno zrakoplovstvo]]. Jedan od prvih pripadnika [[Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana\|Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane]]. Nakon što je [[Aerodrom Lučko]] oslobođen od JNA, sljedeća je zadaća bila spasiti opremu i stvoriti vlastitu [[zrakoplovna radionica\|zrakoplovnu radionicu]]. S kolegama je jedne noći poduzeo je akciju izvlačenja helikoptera. Kod [[Petrinja\|Petrinje]] su prešli preko barikada te spasili [[helikopter]], poslije znan kao ''Stara frajla''. Barić je također osposobljavao hrvatske nove [[zrakoplovni tehničar\|zrakoplovne tehničare]], tada tehničko osoblje kojeg je bilo vrlo malo. Bio je koordinator tehničkog rada na malim aerodromima u [[Aerodrom Pribislavec\|Pribislavcu]] i [[Aerodrom Nova Rača\|Novoj Rači]] kod Bjelovara. Novu dužnost dobio je potkraj studenoga 1991. godine. U [[Zabok]]u je bio zamjenikom zapovjednika [[vojarna\|vojarne]]. Vrlo brzo stigla je nova zadaća. General [[Antun Tus]] poslao ga je na gotovo nemoguću misiju. Trebalo je od [[poljoprivredni zrakoplov\|poljoprivrednih zrakoplova]] [[zaprašivač usjeva\|zaprašivača usjeva]] napraviti [[borbeni zrakoplov\|zrakoplove]] za borbena djelovanja. Zadaću je obnašao do velikog napada MIG-ovima 21 na Vrsar. Poginuo tijekom velikosrpske agresije [[21. prosinca u Domovinskom ratu\|21. prosinca]] 1991. skupa s Draganom Gavranom prilikom zračnog napada [[JNA\|Jugoslavenske vojske]] sa sedam MIG-ova 21 na [[zračna luka Vrsar\|aerodrom Crljenka]] kod Vrsara. Danas se kod aerodroma se nalazi spomen obilježje Draganu Garvanu i Dragutinu Bariću. <ref>[http://porestina.info/komemoracija-povodom-23-godisnjice-pogibije-hrvatskih-branitelja-na-aerodromu-crljenka/ Porestina.info] Mladen Pisak, vrsar.hr: Komemoracija povodom 23. godišnjice pogibije hrvatskih branitelja na aerodromu Crljenka, 22. prosinca 2014. (pristupljeno 16. kolovoza 2015.)</ref><ref name=narod/> U trenutku pogibije Barić je nosio čin satnika, a Drago Garvan je bio [[časnički namjesnik]]. Barić je pokopan na zagrebačkome Gradskom groblju [[Mirogoj]]u.<ref>[https://www.morh.hr/obljetnica-pogibije-satnika-dragutina-barica/ MORH] ''Obljetnica pogibije satnika Dragutina Barića'' 21. prosinca 2017. (pristupljeno 9. travnja 2020.)</ref> Sumještani i suborci poginulih hrvatskih branitelja Dragutina Barića, Dragana Garvana, Sabida Huskića i Stipana Liovića organizirani u funtanjanski i vrsarski ogranak Udruge hrvatski dragovoljac Domovinskog rata, njima u čast svake godine od 2007. organiziraju športske igre i druženje pod imenom ''[[Memorijal za branitelje]]''.<ref>[https://glasistrenovine.hr/arhiva-portala/pregled-vijesti/memorijal-za-poginule-branitelje-335684 Glas Istre] ''Memorijal za poginule branitelje'' 27. ožujka 2011. (pristupljeno 9. travnja 2020.)</ref>

Dragutin Barić (zrakoplovac): razlika između inačica