Mirogoj: razlika između inačica

Velikim dijelom [[20. stoljeće|dvadesetog stoljeća]] novoizgrađeni historicistički objekti prozivani su bezličnim imitacijama, a još više zgražanja izazvale su brojne [[Restauracija|restauracije]] [[19. stoljeće|19. stoljeća]] koje su, slijedeći ideju o jedinstvenosti stila, nepovratno izbrisale neke povijesne slojeve. Tom romantičnom zahtjevu, čiji je glavni zastupnik [[Viollet-le-Duc]], priklonio se i najznačajniji arhitekt historicizma u Hrvatskoj – [[Hermann Bollé|Herman Bollé]]. [[Željka Čorak]] upozorava nas devedesetih godina prošlog stoljeća kako smo "predugo odlagali trostruko prisvajanje: jednoga graditelja i njegova opusa, jednoga temeljnog dijela zagrebačkog urbanog teksta, i napokon jednoga poglavlja povijesti umjetnosti – koje se zove historicizam."<ref>Čorak, Željka. Zagreb, pisani prostor. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske : Mladost, 1994., str. 121.</ref> Historicizam je, a s njim i Bolle, dugo čekao ponovnu valorizaciju. [[Hermann Bollé|Herman Bollé]] jedan je od najplodnijih arhitekata koji su djelovali na području Hrvatske. Međutim, već prije spomenuta devalorizacija historicizma, kao i činjenica da je Bollé uživao povjerenje vlade i dobivao brojne javne narudžbe, prouzročila je netrpeljivosti i nepravedne ocjene njegova rada.<ref>Hrvatska likovna enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb i Vjesnik d.d., 2005. [1995.], str. 105.-107.</ref> Većina Bolléovih gradnji i restauracija bile su tijekom vremena kritizirane i omalovažavane. To, međutim, nije slučaj s Mirogojem. "Bolléov Mirogoj nikada nije bio žučljivo pitanje i predmet polemika niti stručne niti šire javnosti.<ref name= "Premerl">Premerl, Tomislav. Bolléov Mirogoj – nadrastanje vremena i stila. U: Historicizam u Hrvatskoj. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2000., str. 73.</ref>