Razlika između inačica stranice »Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj«

m
bez sažetka
(Marija, supruga)
m
'''Stjepan IV''' ([[mađarski jezik|mađ.]] ''IV Istvan'') (o. [[1132.]] - [[Zemun]], [[11. travnja]] [[1165.]]), hrvatsko-ugarski kralj (1163.) iz dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]].
 
Bio je sin kralja [[Bela II. Slijepi|Bele II. Slijepog]] (1131.-1141.) i [[Jelena Vukanović|Jelene]], kćeri srpskog velikog župana [[Uroš I. Vukanović|Uroša I.]] Nakon očeve smrti, vlast je naslijedio Stjepanov najstariji brat [[Gejza II.]] (1141.-1162.). Srednji brat [[Ladislav II.|Ladislav]] dobio je na upravu [[Bosna|Bosnu]], a najmlađi, Stjepan baštinio je titulu [[herceg|hrvatskog hercega]] i upravu nad [[Hrvatska|Hrvatskom]]. Kada je kralj Gejza uzeo za svog suvladara uzeo najstarijeg sina [[Stjepan III., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana]], nastao je sukob među braćom, jer se nastao problem oko toga nasljeđuje li [[kruna svetog Stjepana|kraljevsku krunu]] najstariji član dinastije ili kraljev najstariji sin. Kako se u prijestolonasljedni sukob uključio i [[Bizant]], Stjepan i njegov stariji brat Ladislav našlanašli su utočište na carskom dvoru u [[Carigrad]]u, gdje su zatražili pomoć bizantskog cara [[Manuel I. Komnen|Manuela I. Komnena]] (1143.-1180.). Tijekom boravka u Bizantu, kraljević Stjepan se vjenčao za carevu rođakinju [[Marija Komnena, kraljica Ugarske|Mariju]], no par nije imao djece.
 
Godine [[1162.]] umro je iznenada kralj Gejza II., a nasljedio ga je najstariji sin 15-godišnji [[Stjepan III., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan III.]]. Čim je to saznao, bizantski je car s velikom vojskom i pretendentom Stjepanom pohrlio u [[Ugarska|Ugarsku]]. Država se podijelila na probizantsku stranku, koja je podržavala stričeve i zapadnjačku, koja je podupirala mladog [[kralj]]a Stjepana III. Bizantska stranka je sve više jačala, pa je mladi kralj Stjepan III. na kraju morao pobjeći u [[Austrija|Austriju]].<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled povijesti hrvatskog naroda 600.-1526., prvi dio, str. 179.</ref>