Krimski Tatari: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Flag of the Crimean Tatar people.svg|mini|150px|desno|Zastava Krimskih Tatara]]
[[Datoteka:BlackSea1600 sh.svg|mini|150px|desno|Krimski kanatKanat na vrhuncu moći 1600. godine]]
 
'''Krimski Tatari''' ([[krimskotatarski jezik|krim.]]: '''Qırımtatarlar''', Qırımlar ili Qırımlılar; [[ukrajinski|ukr.]]: '''Кримські татари''' ili Кримці / Krimci; [[ruski|rus.]]: '''Крымские татары''' ili Крымцы / Kr'imc'i); narod [[turkijski jezici|turkijske jezične]] skupine [[Altajski narodi|altajske porodice]] naroda, podrijetlom od tatarskih skupina pristiglih na poluotok [[Krim]] u sklopu Zlatne Horde tijekom 13. i 14. stoljeća.
 
Krimski Tatari ponešto se razlikuju od drugih [[Tatari|Tatara]], ujedno i onih koji žive u današnjoj [[Rusija|Ruskoj Federaciji]], pa iz istih razloga postoji opisni predložak da je riječ o Tatarima sa poluotoka Krima. U 14. stoljeću osnivaju vlastiti kanatKanat (Qırım Hanlığı, قريم خانلغى‎; krimsko tatarski) sa središtem na poluotoku Krimu koji je od [[1475]]. pa do 17. stoljeća bio pod protektoratom [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstva]].
 
== Populacija ==
 
Danas u [[svijet]]u živi najmanje 548,.000 Krimskih Tatara, i vjerojatno oko 2 milijuna ljudi ima krimskotatarske korijene. Ovdje treba razlikovati ruske [[Tatari|Tatare]] od Krimskih Tatara koji su karakteristični za poluotok [[Krim]]. U [[Ukrajina|Ukrajini]] danas živi oko 248,200 Krimskih Tatara koji su se iz središnje Rusije vratili na Krim nakon uspostavljanja nezavisne Ukrajine 1991. godine. Velika populacija Krimskih Tatara ostala je živjeti u [[Rusija|Rusiji]], ali se njihov točan broj evidentira zajedno sa ostalim ruskim Tatarima.
 
Vjerojatno preko 1 milijun Krimskih Tatara živi u [[Turska|Turskoj]], ali se veliki broj njih piše [[Turci]]ma, [[Grci]]ma i drugim narodnostima. Oko 150,.000 Krimskih Tatara živi u [[Uzbekistan]]u; 24,.137 u [[Rumunjska|Rumunjskoj]]; 9,2009200 u [[Tadžikistan]]u; 5,8005800 u [[Bugarska|Bugarskoj]]; 3,9003900 u [[Rusija|Rusiji]]; 3,6003600 u [[Kirgistan]]u; 1,6001600 [[Moldova|Moldovi]]; 1,0001000 u [[Kazahstan]]u; itd.
 
Krimskih Tatara ima u gotovo svim istočnoeuropskim zemljama, uključujući [[Finska|Finsku]], [[Njemačka|Njemačku]], [[Litva|Litvu]], [[Bjelorusija|Bjelorusiju]], [[Poljska|Poljsku]], [[Mađarska|Mađarsku]]; zatim u posljednje vrijeme [[Italija|Italiju]], [[Portugal]], [[Španjolska|Španjolsku]], [[SAD]] i druge zemlje, ali se većina njih kao relativno malobrojna zajednica [[Asimilacija|asimilirala]] sa većinskom sredinom tih zemalja te se izjašnjava kao većinski stanovnik svake pojedine zemlje.
Redak 18:
Prvi stanovnici poluotoka [[Krim]]a imali su [[slaveni|slavensko]], [[goti|germansko]] i [[grci|romansko]] porijeklo. Gotovo svi prethodni stanovnici asimilirani su u malobrojnu ali snažnu tatarsku zajednicu, a naposljetku prihvaćaju i [[islam]]sku vjeru čime gube svoj prvotni kršćanski identitet. S tom činjenicom, Krimski Tatari s vremenom postaju specifičan i rasno vrlo raznolik narod, sa mnogo europskog elementa poput Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, a [[Krim]] postaje jedan od centara napredne [[islam]]ske civilizacije gotovo u samom središtu [[Europa|Europe]].
Tijekom postojanja Krimskog kanataKanata i saveza sa [[Turci]]ma, Krimski Tatari poglavito se bave pljačkom susjednih ukrajinskih i ruskih područja koju je sprovodila njihova vješta konjica. Tim su pljačakam donekle već u 16. stoljeću na kraj stali [[Zaporoški kozaci]] koji su počeli predstavljati opasnost iz za njihovo središte na Krimu. U međuvremenu [[Mengli I. Geraj]] (Менґлі I Ґерай, ۱مڭلى گراى‎; 1445.—1515.) nadvladao je [[1502]]. ostatak [[Zlatna Horda|Zlatne Horde]], čime ovladava golemim područjem danas južne i središnje Rusije koji je istodobno držala [[Zlatna Horda]]. Ti kolonizirani prostori posebno se odnose [[Astrahanski kanatKanat|Astrahanskim]] i [[Kazanski kanatKanat|Kazanskim kanatomKanatom]], a [[1571]]. Tatari su stigli i do [[Moskva|Moskve]] te je tom prilikom zapalili.
 
Zlatno doba Krimskih Tatara završava [[rusko-turski rat|rusko-turskim ratom]] (1676.–1681 – 1681.) odnosno vojnim pohodima na krimsko središte [[1687]]. i [[1689]]. godine. Ujedinjene ruske i ukrajinske snage predvodio je jedan od ruskih generala [[Hristofor Antonovič Minih]], a veći sukobi završavaju [[1783]]. godine kada su Krim okupirali [[Ukrajinski kozaci]], svladavši posljednjeg krimskog kana [[Şahin Giray]]a. Giray bježi na otomansko područje kao i stotine tisuća krimskih Tatara, no veliki broj njih pritom je svejedno stradao. Neki članovi Girayove obitelji preživjeli su do danas.
 
== Raseljavanje i povratak 1991. ==
 
U suštini svoje dobroćudne naravi Krimske Tatare u sljedećem razdoblju čeka teško razdoblje. Mnogi nakon aneksije izbjegoše na otomansko područje, a emigracije se nastavljaju i u 19. stoljeću nakon [[Krimski rat|krimskog rata]] (1853.-56 – 1856.). Krim kroz 3. stoljeća intenzivno naseljavaju [[Rusi]], [[Ukrajinci]] i [[Bjelorusi]], a represija se završava [[Staljin]]ovim etničkim čišćenjem [[1944]]. kada su preseljeni u istočni dio [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. Na putu za Daleki istok veliki broj Krimskih Tatara je ubijen ili je umro od gladi, nad njima su se vršili zvjerski zločini karakteristični za staljinističko razdoblje. Veliki broj preživjelih Krimskih Tatara u [[Rusija|Rusiji]] se iz straha pred progonom počeo izjašnjavati etničkim Rusima.
 
Povratak Krimskih Tatara na [[Krim]] uslijedit će tek uspostavom nezavisne [[Ukrajina|Ukrajine]]. Na Krim se vratilo manje od 248,000 Krimskih Tatara, a njihov politički predstavnik bio je [[Mustafa Džemilev]].