Inačica od 16. travnja 2020. u 16:44 uredi Vrtleska225 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 15.064 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 17. travnja 2020. u 21:06 uredi ukloni ovu izmjenu Vrtleska225 (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 15.064 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 19: == Životopis == [[~~Datoteka~~File:~~Franjo~~Puljić, ~~Komarica~~Pezzuto uand ~~biloj,2010~~Komarica.jpg\|~~mini~~thumb\|250px\|lijevo\|~~Biskup Franjo Komarica (u sredini) u~~ [[~~Bila~~Vinko ~~(Livno, BiH)~~Puljić\|~~Biloj~~Puljić]], [[4.Luigi ~~listopada~~Pezzuto\|Pezzuto]] ~~2010.~~i Komarica]] Franjo Komarica rođen je u Novakovićima kod Banje Luke 1946. godine. Nakon osnovne škole školovanje je nastavio u [[Zagreb]]u i [[Đakovo\|Đakovu]]. Studirao je u [[Innsbruck]]u, gdje je [[1972.]] godine zaređen za svećenika. Doktorirao je [[liturgika\|liturgiku]] [[1978.]] godine. Profesor na Vrhbosanskoj Katoličkoj Teologiji u Sarajevu i zborovođa sarajevske katedrale bio je od 1978. do 1986. godine. Započeo je materijalnu i duhovnu obnovu biskupije, pripremu Biskupijske sinode ([[1990.]]). Osnovao je biskupijski Caritas ([[1986.]]), župna pastoralna vijeća ([[1989.]]), Institut za teološku znanost u [[Banja Luka\|Banjoj Luci]] ([[1990.]]). [[Papa Ivan Pavao II]]. imenovao ga je [[28. listopada]] [[1985.]] godine pomoćnim biskupom banjolučkim, kao najmlađeg biskupa u Jugoslaviji. Za banjolučkog biskupa imenovan je [[15. svibnja]] [[1989.]] godine. ~~Od [[2002.]] godine predsjednik je [[Biskupska konferencija\|Biskupske konferencije BiH]].~~ Tijekom [[Rat u Bosni i Hercegovini\|rata u Bosni i Hercegovini]] biskup Franjo Komarica nije napuštao svoje biskupsko sjedište u Banjoj Luci. Od prijeratnih oko 200.000 katolika ostalo ih je na području biskupije 15.000. Za vrijeme rata biskup Komarica bio je zatočen u vlastitom domu bez mogućnosti kretanja i susreta s vjernicima. Uspio je izdržati. Poslije rata njegova je misija doslovno bila je utrka s vremenom, nerazumijevanjem, odbacivanjem i patništvom sunarodnjaka. Nije uspio vratiti ih na prijeratna ognjišta, a s vremenom je to postalo izvor frustracija koje je prenosio kritizirajući političke prvake iz [[Hrvati Bosne i Hercegovine\|hrvatskog]] naroda. Godine [[2004.]] bio je nominiran za [[Nobelova nagrada\|Nobelovu nagradu za mir]]. [[1997.]] godine objavio je knjigu ''U obrani obespravljenih: izbor iz dokumenata banjalučkog biskupa i biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991. do 1995.'', prevedenu na više europskih jezika. Poznati je borac za ljudska prava i oštar kritičar međunarodne zajednice. ▼ ▲Od 2002. do 2005. godine bio je predsjednik [[Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine\|Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine]]. Godine [[2004.]] bio je nominiran za [[Nobelova nagrada\|Nobelovu nagradu za mir]]. [[1997.]] godine objavio je knjigu ''U obrani obespravljenih: izbor iz dokumenata banjalučkog biskupa i biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991. do 1995.'', prevedenu na više europskih jezika. Poznati je borac za ljudska prava i oštar kritičar međunarodne zajednice. Neumorno se zalaže za opstanak [[Hrvati Bosne i Hercegovine\|Hrvata]] u [[Bosna i Hercegovina\|bh.]] entitetu [[Republika Srpska]] i pravednom rješenju budućnosti naroda [[Bosna i Hercegovina\|Bosne i Hercegovine]]. Line 40 ⟶ 42: * ''Nagrada "Franz-Werfel-Menschenrechtspreis"'' (2005) * [[Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom]] (20. lipnja 2008)<ref>[https://vlada.gov.hr/vijesti/odlikovanja-u-prigodi-dana-drzavnosti/8212 Vlada Republike Hrvatske: Odlikovanja u prigodi Dana državnosti], 20. lipnja 2008. Pristupljeno 20. prosinca 2015.</ref> * [[Orden časti Republike Srpske]] (12. siječnja 2012)<ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/komarica-primio-sam-dodikov-orden-u-duhu-prastanja-i-pomirenja.html Komarica: Primio sam Dodikov orden u duhu praštanja i pomirenja]. Dnevnik Nove TV, 12. siječnja 2012. Pristupljeno 20. prosinca 2015.</ref> == Izvori ==

Franjo Komarica: razlika između inačica