Vlaho Bukovac: razlika između inačica

}}

 

 

Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske [[moderna|moderne]] i ide u red najplodnijih hrvatskih slikara. Prošao je slikarske faze od [[Akademizam|akademizma]], [[Realizam (likovna umjetnost)|realizma]], [[Impresionizam|impresionizma]] i [[Simbolizam|simbolizma]] do [[Moderna|moderne]]. Osobito je poznat i priznat po [[portret]]ima. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu s [[19. stoljeće|19.]] na [[20. stoljeće]].

Godine [[1892.]] 37-godišnji Vlaho Bukovac vjenčao se s lijepom 17-godišnjom Jelicom Pitarević iz [[Dubrovnik]]a.<ref name="hbl"/><ref name="kuca-bukovac.hr"/> Njegova žena i djeca (sin Ago i kćeri Ivanka, Jelica i Marija)<ref name="kuca-bukovac.hr"/> bit će mu često modeli. Kasnije, došavši [[1893.]] godine u [[Zagreb]], postaje središnja osobnost umjetničkog i kulturnog života grada. Okuplja mlade umjetnike i književnike, potiče izgradnju atelijera, [[Umjetnički paviljon|Umjetničkog paviljona]] (zamisao i inicijativa za izgradnju od njega potekla je 1895. godine),<ref>[https://www.umjetnicki-paviljon.hr/o-paviljonu/ O Paviljonu], umjetnicki-paviljon.hr, pristupljeno 21. listopada 2019.</ref> osniva [[Društvo hrvatskih umjetnika]] (1897.) i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu. Pod njegovim utjecajem odbacuje se atelijerski način slikanja jer im predočava prednosti plenerizma.

 

Bukovčevo djelovanje u Zagrebu obilježava početak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Tih je godina Bukovac bio kreator hrvatske umjetničke scene te sudjeluje u stvaranju temelja hrvatske moderne. Otvara radionicu, tzv. „zagrebačku šarenu školu“,<ref>[https://www.ipu.hr/content/knjige/IPU_Moderna-umjetnost-u-Hrvatskoj_ISBN 978-953-6106-93-6.pdf ''Moderna umjetnost u Hrvatskoj: 1898. - 1975.''], uredili Ljiljana Kolešnik i Petar Prelog, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2012., {{ISBN|978-953-6106-93-6}}, str. 18., pristupljeno 5. srpnja 2019.</ref> u kojoj su učili danas poznati umjetnici kao [[Bela Čikoš Sesija]], [[Oton Iveković]], [[Ivan Tišov]], [[Robert Frangeš-Mihanović]], [[Rudolf Valdec]] i [[Robert Auer]]. Za tu je školu karakterističan svijetliji kolorizam. Bukovac je upućivao i na važnost slikanja u prirodi.

 

Još jedna velika kompozicija nastala u zagrebačkom razdoblju Zastor je za [[Hrvatsko narodno kazalište]]. Tema je te slike [[Hrvatski narodni preporod]]. Kada se tražio umjetnik koji će napraviti tu kompoziciju, jedino su Bukovac i [[Nikola Mašić|Mašić]] bili smatrani sposobnima, a budući je Mašić već bio slijep, tu odgovornost preuzeo je Bukovac.

 

Trzavice među umjetnicima u Zagrebu Bukovcu su bile preveliki stres. Još je k tome [[Izidor Kršnjavi]] bio protiv Bukovca u svakom pogledu, nije volio njegov kozmopolitizam te se nisu slagali. Bukovca je to psihički iscrpilo te je odlučio otići u rodni Cavtat. U ovom razdoblju uglavnom slika pejsaže i portrete. Često slika isti portret više puta mijenjajući način slikanja ili čak tehniku (Portret oca). Nakratko boravi i u [[Beč]]u, gdje je [[1903.]] godine organizirana Bukovčeva velika samostalna izložba. Tada on napušta secesiju i više je naklonjen [[Impresionizam|impresionizmu]], odnosno [[Poentilizam|poentilizmu]]. Iste godine dobiva poziv s praške Akademije da postane profesor. Taj poziv prihvaća i zajedno s obitelji seli u [[Prag]].

 

[[Datoteka:Razvitak hrvatske kulture HDA 300109.jpg|mini|400px|"Razvitak hrvatske kulture", golema kompozicija smještena iznad središnjeg nosivog luka u Velikoj čitaonici u [[Hrvatski državni arhiv|Hrvatskom državnom arhivu]]. Slikana svjetlom kromatskom skalom, bojama mjestimice prozračnim poput akvarela, prikazuje povorku od 27 hrvatskih velikana. Slijeva na desno se između ostalog nalaze [[Marko Marulić]], [[Julije Klović]], [[Petar Zrinski]], [[Marin Getaldić]], [[Ivan Gundulić]], [[Ruđer Bošković]], [[Maksimilijan Vrhovac]], [[Ljudevit Gaj]] i [[Josip Juraj Strossmayer]].<ref>[[Hrvatski državni arhiv]], "Obilazak zgrade", Zagreb, 2009.</ref>]]