Islamska zajednica u Hrvatskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 19:
Prikaz života i rada Islamske zajednice i muslimana u Hrvatskoj obuhvaća davna vremena, od 10. do 14. stoljeća, kada su prvi [[muslimani]], zvani Ismaelićani i Kalizije, došli na prostore Ugarskog kraljevstva na poziv tadašnjih kraljeva i zadržali se na njemu sve do pred sam prodor [[Osmansko Carstvo|Osmanlija]]. Novija povijest muslimana i Islamske zajednice u Hrvatskoj, započinje 1878. godine okupacijom, zatim 1908. godine aneksijom [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], te 27. travnja 1916. godine, izglasavanjem zakona u [[Hrvatski državni sabor|Hrvatskom državnom saboru]] o priznanju [[islam]]a kao ravnopravne religije drugim religijama u ovom području.<ref>{{cite web|title=Islam i muslimani u Hrvatskoj|url=https://katalog.kgz.hr/pagesResults/bibliografskiZapis.aspx?¤tPage=1&searchById=30&sort=0&spid0=30&spv0=islam+-+povijest&selectedId=5009716|website=katalog.kgz.hr|publisher=katalog.kgz.hr|accessdate=20 listopada 2019}}</ref>
Izvjestitelj po ovoj točci dnevnog reda bio dr. [[Gjuro Šurmin]], koji je vrlo iscrpno elaborirao potrebu donošenja ovakvog zakona. On se pozvao na primjer [[Austrija|Austrije]] koja je priznala status islamu još 1912. godine, kao i [[Kraljevina Ugarska|Ugarska]] koja je netom prije 30. ožujka ovakav zakon primila u svom Saboru. Navodeći da je Hrvatska još 1873. godine specijalnim zakonima riješila pitanje [[Židovi|židovske]], evangeličke i drugih kršćanskih zajednica smatra neophodnim riješiti i pitanje islama. On navodi podatak da je muslimana bilo 204 na popisu iz 1910. godine. Donosi vrlo precizne podatke o strukturi muslimana u to doba, njihovom obrazovanju, poduzetništvu, angažmanu u vojsci i druge zanimljivosti poput broj muškaraca, žena, djece, dobi, oženjenih, rastavljenih i slično. U raspravu su se uključili i ostali članovi Sabora, među njima i odjelni predstojnik za bogoštovlje i nastavu dr. Stjepan Stropch. On ukazuje na sljedeće: "Kod nas dakle muslimani kao pripadnici jedne zakonom nepriznate konfesije nisu sa vjeroispovjednog pravnog gledišta dolazili u obzir, pogotovo pa ko bila je za njih isključena svaka mogućnost da se kod nas organiziraju u svrhu zajedničkog bogoslužja i uređenja svoga vjerskog života, niti su dakako uživali kakove zakonske zaštite. Predležećom zakonskom osnovom želi se, da se tomu izvanpravnom položaju muslimana u [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji]] učini kraj i da ih se podigne u red zakonom priznatih konfesija, tj. da im se dade sloboda zajedničkog javnog ispovijedanja vjere i sva prava javne korporacije, kao što ih uživaju i druge u nas zakonom priznate konfesije."<ref>{{cite web|title=Intervju sa Azizom Hasanovićem, predsjednikom Mešihata i muftijom Islamske zajednice u Hrvatskoj|url=https://www.islamska-zajednica.hr/naslovnica/intervju-s-azizom-hasanovicem-predsjednikom-mesihata-i-muftijom-islamske-zajednice-u|website=katalog.kgz.hr|publisher=islamska-zajednica.hr|accessdate=20 listopada 2019}}</ref>
Priznavanjem islama u Hrvatskoj, osnovana je prvotno medresa, a potom [[Islamska gimnazija dr. Ahmeda Smajlovića|Islamska gimnazija]], osnovan je Vakuf Islamske zajednice, humanitarna organizacija Zirat Islamske zajednice, Škola Kurana i hifza, Dječji vrtić, Centar za kulturu dijaloga i Centar za certificiranje halal kvalitete.<ref>{{cite web|title=Intervju sa Azizom Hasanovićem, predsjednikom Mešihata i muftijom Islamske zajednice u Hrvatskoj|url=https://www.islamska-zajednica.hr/naslovnica/intervju-s-azizom-hasanovicem-predsjednikom-mesihata-i-muftijom-islamske-zajednice-u|website=katalog.kgz.hr|publisher=islamska-zajednica.hr|accessdate=20 listopada 2019}}</ref>
| |||