Bugojno: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 162:
Nakon [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanja BiH]], sagrađene su katolička [[Crkva sv. Ante Padovanskog u Bugojnu|Crkva sv. Ante Padovanskog]], [[crkva sv. Ilije Proroka u Bugojnu|crkva sv. Ilije Proroka]] i [[crkva Prečistog Srca Marijina u Bugojnu|crkva Prečistog Srca Marijina]]. <ref name="TZSB"/> Župna crkva je bazilikalnog tipa i najveća je u Bosni uz tolišku.<ref name="bosna srebrena"/> Popisom 1879. godine utvrđeno je da je ovdje bilo oko 2,5 tisuća pravoslavnih, manje nego katolika i muslimana. <ref name=Politika>[http://www.politika.co.yu/rubrike/exyu/Ni-Titove-vile-nisu-izdrzale.lt.html Politika] Slaviša Sabljić: Ni Titove vile nisu izdržale. </ref> Gradnja sadašnje župne crkve započela je godine 1879. što je potrajalo dugo vremena. Crkva je pokrivena 1886. godine. Po svojoj arhitekturi ona slijedi bazilikalni tip crkve. Po dimenzijama je, uz tolišku, najveća u Bosni. Zvonik je znatno kasnije izgrađen.<ref name="bosna srebrena"/>
S Austro-Ugarskom došla je i ravnopravnost građana. 20. svibnja 1886. prvi put je zasjedalo Općinsko vijeće Bugojna, u kojem su sudjelovali predstavnici svih naroda koji su u to vrijeme živjeli na području Bugojna. To je prvi oblik parlamentarizma, demokracije i političkog djelovanja kroz državne institucije sustava u bugojanskoj općini. 19. svibnja 2008. donesena je odluka da se 20. svibanj obilježava kao Dan općine Bugojno.<ref>[https://www.bljesak.info/vijesti/flash/bugojno-je-uvijek-bilo-mjesto-okupljanja-i-bosnjaka-i-hrvata-i-srba/273590 Bljesak.info] ''Bugojno je uvijek bilo mjesto okupljanja i Bošnjaka i Hrvata i Srba Obilježen 20. svibanj - Dan općine Bugojno '' 20. svibnja 2019. (pristupljeno 24. siječnja 2020.)</ref> Austro-Ugarska shvaćala je nužnost izgradnje prometne infrastrukture. Izgradivši prugu Bosanski Brod – Sarajevo prišlo se izgradnji 70 km dugog kraka Lašva – Bugojno u dužini 70 km. Etapa od Lašve do Travnika dovršena je 1893. godine i zatim se prešlo na dionicu od Travnika prema Bugojnu.<ref name=pruga>(boš.) [https://www.bugojno-danas.info/pise-senad-jusic-cupo-dolazi-nam-zeljeznica/ Bugojno danas] Senad Jusić Čupo: ''Dolazi nam željeznica'' 14. listopada 2019. (pristupljeno 20. travnja 2020.)</ref> 21. veljače 1894. godine, pola stoljeća nakon osnutka župe, župnik fra Mijo Batinić poziva [[sestre milosrdnice]] u župu Bugojno, na što se one odazivaju. Odmah su otvorlie osnovnu školu gdje su bile učiteljice. Škola je proradila 4. ožujka 1894., a sljedeće školske godine i Zabavište, zatvoreno godinu poslije.<ref name="milosrdnice"/> 14. listopada iste godine, svečano je puštena u rad dionica 40,8 km duge uskotračne pruge Travnik – Bugojno. Vlak se zaustavljao na postajama Travnik, Turbe, Komar, Oborci, D.Vakuf, Kopčić i Bugojno. Uz slavlje prva lokomotiva ušla je u bugojansku željezničku postaju. Planiralo se povezati ju dalje prema Dalmaciji. Politička previranja odgađala su izgradnju pruge prema Aržanu.<ref name=pruga/>
Iz vremena Austro-Ugarske datira prva javna rasvjeta Bugojna. Dotad je bilo izvjesno da su rasvjetu kao i u ostatku Bosne većinom bile svijeće lojanice. Kad je postalo sjedište kotara, situacija se ubrzala. Uvedeno je ulično osvjetljenje petrolejskim svjetiljkama. Petrolejska je javna rasvjeta ostala sve do 1938. godine. <ref name="bug.ba">(bošnj.) [http://www.bug.ba/prva-elektrifikacija-bugojna-i-ulicna-rasvjeta.html Infor portal Bugojno] Mehrid Omerinović: ''Prva elektrifikacija Bugojna i ulična rasvjeta'', 23. kolovoza 2016.</ref>
| |||